Prije pojave Cristiana Ronalda i Lionela Messija na najvećoj sceni, samo su tri čovjeka tri puta osvajala Zlatnu loptu - Michel Platini, Marco Van Basten i Johan Cruyff. Ali, ono što su Platini i Van Basten ostavili fudbalu nakon aktivog igranja završilo je u policijskim dosijeima i četvrtfinalu Evropskog prvenstva 2008. godine.
Ono što je, međutim, Johan Cruyff dao fudbalu nakon što je ostavio kopačke da se druže sa prašinom bio je, Englezi bi rekli, "masterclass". Značenje ove riječi je "čas koji predaje ekspert iz određene oblasti". Fudbalski ekspert, veći od svih, bio je Johan Cruyff. A još dugo ćemo svi biti njegovi učenici, jer teško da će se ikad više pojaviti neko sličan "letećem Holanđaninu".
Ali, kako je sve počelo? Rođen je 25. aprila 1947. godine nedaleko od starog Ajaxovog stadiona i, kako to izlizane floskule kažu, čim je prohodao počeo je šutirati loptu. Blizina starog Ajaxovog stadiona dodatno je pomogla da se ljubav brže razvija i talenat ljepše oblikuje. Sa 17 i po godina postao je članom prvog tima i odmah pokazao da je "više od običnog fudbalera". A kada to kažemo, ne mislimo da je samo sjajno igrao, nego i da je od početka drugačije razmišljao. Od starta, od onog debitantskog nastupa za prvi tim Ajaxa kada je postigao pogodak, bio je vođa na terenu koji je govorio drugima šta da rade na terenu.
Za 32 godine, 36 osvojenih trofeja
Njegova inteligencija natjerala je fudbalere koji su sa njim dijelili svlačionicu da kažu kako je Cruyff mogao igrati bilo koju poziciju na terenu i opet biti vrhunski igrač.
Ogroman utjecaj na njegov ideološki razvoj u svijetu fudbala imao je Rinus Michels, veliki trener pod čijim će vodstvom Cruyff igrati u Ajaxu, Holandiji i Barceloni. Michels se smatra "ocem totalnog fudbala", onog fudbala u kojem, grubo rečeno, "svi igraju sve". Zapravo, u suštini, da svi igrači na terenu imaju slobodu, ali da kolektiv ne trpi.
Takvu ideju u glavi je razvijao i Cruyff koji će je vremenom nadograditi i dovesti do njenog zenita. Nakon što je kao igrač osvojio 22 trofeja s Ajaxom, Barcelonom i Feyenoordom, a tu spadaju tri uzastopne titule prvaka Evrope s Ajaxom (1971-1973), nakon što je sa Holandijom osvojio srebro na Mundijalu 1974. godine i ostao upamćen kao član "najboljeg tima koji nikada nije osvojio titulu svjetskog prvaka", skinuo je kopačke i obukao odijelo.
Trenerskim poslom bavio se 11 godina. Počeo je 1985. godine u Ajaxu nakon čega je 1988. godine prešao u Barcelonu gdje je 1996. godine stavio tačku na trenersku karijeru. Između početka i kraja trenerske karijere, "nacrtao" je 14 osvojenih trofeja od čega četiri uzastopne titule prvaka Španije i krunu - Evropski kup/Ligu prvaka 1992. godine.
Orijentacije radi, čisto da znamo dokle smo došli, istaknut ćemo da je Cruyff po završetku trenerske karijere imao 49 godina. Pozovemo li matematiku u pomoć zaključit ćemo da je kao profesionalni i igrač i trener u fudbalu proveo oko 32 godine u kojima je osvojio 36 trofeja. Neko drugi je imao bolji učinak?
Vizija koja je "rodila" Messija, Guardiolu i Barcu kojoj se divimo
Da je preminuo te 1996. godine, a ne proteklog četvrtka, odnosno 24. marta 2016. godine oko podnevnih sati, već bi bio upamćen kao jedan od najvećih likova u svijetu fudbala. Ali ne, već je na sve učinjeno kao trener i igrač dodao 20 godina u kojima su ispisane nove knjige, romani, tekstovi i snimljeni filmovi, a sve dijeli isti podnaslov ili, ako hoćete, naslov - La Masia.
Od znanja koje je "iscijedio" kao trener i igrač, izvukao je ono najbolje i postavio temelje iznad kojih će jednog dana negdje gore na "najvećim spratovima" svanuti Pep Guardiola i Leo Messi zajedno sa svim ostalim velikanima i rekordima koje će postaviti grandiozna Barcelona kojoj se godinama divimo.
Idejama koje je unio u La Masiju, čuvenu školu Barcelone koja će životnim odgojem i obrazovanjem, te fudbalskom umijećem hraniti Carlsea Puyola, Gerarda Piquea, Xavija, Iniestu, Fabreagasa i "većeg zelenog" Lea Messija, promijenio je fudbalski svijet. Uz to, La Masija je hranila i mozgove velikih trenerskih masiva poput Pepa Guardiole, Luisa Enriquea, a zašto ne reći i Josea Mourinha i Louisa Van Gaala? Jasno, i ovaj put spomenuli smo samo najveća imena.
A rezultati na terenu? Koje želite prvo? One iz perioda dok je monstruma iz Katalonije vodio Pep Guardiola ili ovog sada kojim rukovodi Luis Enrique? Ili onog Rijkaardovog tima u kojem je plesao Ronaldinho?
Možda je najlakše ovako - prije nego je Cruyff stigao kao trener u Barcelonu, ovaj tim je u svojih 89 godina historije osvojio ukupno 34 trofeja (10 puta Primeru, 21 put Kup Kralja, jedan španski Super kup, dva Kupa pobjednika kupova), a od dolaska Cruyffa, u više od 27 godina koje i dalje traju, osvojio je 44 trofeja (13 Primera, 6 Kupova Kralja, 10 Super kupova Španije, pet Liga prvaka, pet evropskih Super kupova, dva Kupa pobjednika kupova i tri Svjetska klupska prvenstva). Tačka.
Mogao bi se napisati još jedan "referat" o izjavama Cruyffa ili o izjavama o Cruyffu. Reći ćemo po jednu.
"Johan Cruyff je obojio kapelu, a treneri Barcelone je samo uređuju i nadograđuju", kazao je jedne prilike Pep Guardiola i u jednoj rečenici pojasnio one maloprijašnje brojke o Barcinim trofejima prije i poslije Cruyffa.
"Fudbal je vrlo jednostavan, ali najteže je igrati jednostavan fudbal", kazao je Johan Cruyff. Veličina te izjave je što nije ograničena samo fudbalom, zar ne?
Onog istog dana kada je Cruyff preminuo, u njegovoj zemlji dijelila se pravda. Život i pravda su vrlo jednostavni, ali najteže je jednostavno živjeti i dijeliti pravdu.
