Razočarenje, ponos, nada...
0

Renesansa bh. nogometa

Piše: <a href="mailto:[email protected]">Edin Isanović</a>
Foto: Daylife.com
Foto: Daylife.com
Kada je stigao na klupu bh. tima selektor Ćiro Blažević nije imao velikog razloga za zadovoljstvo. Atmosfera oko reprezentacije nije bila na zavidnom nivo, a pojedini igrači nisu željeli da nose dres svoje domovine. Ipak, karizmatični "trener svih trenera" uspio je ubjediti sve (osim Saše Papca) da su pred njima izazovi zbog kojih se vrijedi odazvati pozivu.

Pod nacionalnom zastavom sada svi dišu harmonično, tu je i pobjednički duh, a naša državna reprezentacija više ne pati od kompleksa niže vrijednosti. Analizirali smo igru naše najpopularnije reprezentativne ekipe od trenutka kada je pomenuti strateg stigao za prvog šefa struke. Pod uticajem ogromne količine emocija raspoloženje se mijenjalo iz utakmice u utakmicu...

Razočarenje

Nije sve počelo baš kako treba. Debi na klupi novog selektora nije donio željeni rezultat. Naime, u prijateljskom dvoboju sa Bugarskom poraženi smo u Zenici. Bilo je 2-1 za Berbatova i društvo. Naciju je ponovo preplavilo razočarenje i mnogi su apostrofirali da neće biti većih pomaka u nastupima naše odabrane nogometne vrste. Izgledalo je kao da ćemo potpuno bez ambicija ući u nove kvalifikacije za Svjetsko prvenstvo u Južnoafričkoj Republici.

Zadovoljstvo

Prvi sudar u kvalifikacionom putu donio nam je za protivnika aktuelne evropske prvake, Špance. Upornost, motiviranost, želja za dokazivanjem oslikali su veliki napredak u igri. Iako smo poraženi sa 1-0 bilo je očigledno da se polako slaže respektabilna reprezentacija. To se i argumentiralo samo nekoliko dana kasnije kada je na Bilinom polju savladana selekcija Estonije sa 7-0. Nakon poraza u Istanbulu (2-1) i trijumfa nad Armenijom (4-1) osvojeno je 50% bodova. Osjetilo se određeno zadovoljstvo.

Gnjev

U prijateljskom okršaju (19. novembra 2008. godine) savladali smo Sloveniju 4-3, a najbolji pojedinac susreta bio je Vedad Ibišević, igrač koji je konačno dobio šansu u udarnoj postavi. Nažalost, prvi topnik Bundeslige povrijedio se 14. januara na pripremama u La Mangi. U prijateljskom meču protiv HSV-a stradali su mu križni ligamenti. Do tog trenutka vodio je na listi strijelaca njemačke nogometne elite. U 17 utakmica poentirao je 18 puta. Našeg reprezentativca povrijedio je veteran Bastian Reinhardt. Vijest je šokirala sportsku javnost u BiH, te Evropu i svijet. Kod većine nas ova informacija je izazvala gnjev.

Prizemljenje

Prijateljska utakmica sa hrvatskim provoligašem Rijekom donijela je novo razočarenje. Poraženi smo 3-2. Ne može se drugačije okarakterizirati nego sramotno. Nakon prilično teškog prizemljenja, logično se postavljalo pitanje koliko će ovih 90 minuta uticati na nastavak kvalifikacija i možemo li se uopšte nadati uspješnom ispunjenju zadataka. Bližio se dvoboj u Genku, a val pesimizma prijetio je narušavanju dobre atmosfere.

Ponos

Kao što smo nedavno objavili prva zvanična utakmica naše nogometne reprezentacije bila je u Genku (mart 1993. godine), imala je humanitarni karakter (BiH savladala istoimeni klub 4-2). Na istom stadionu, istim rezultatom, šesnaest godina kasnije zabilježili smo trijumf nad reprezentacijom Belgije. Nakon dugo godina vratila se vjera u nacionalni tim. Euforija je preplavila našu domovinu, navijači su slavili na ulicama. Taj dvoboj svako od nas prepričao je milion puta, ponosno, uvijek sa posebnim emocijama. Prepotentni Belgijanci su poraženi, a Cristal Arena ponovo je osvojena (pored reprezentacije i Sarajevo je u pretkolu Lige prvaka savladalo Genk). Pamtiće se to još dugo, dugo...

Oprez

Samo nekoliko dana kasnije čekao nas je okršaj sa istim rivalom u Zenici. Selektor Blažević pozivao je na oprez zbog velike euforije i zanimanja za ovu utakmicu. Pravi delirij na tribinama izazvala su dva gola genijalnog napadača Džeke u uvodu meča. Bili smo odlučni da tu večer slavimo. Uspjeli smo, završeno je 2-1. Učvrstili smo se na drugom mjestu. Svi su već počeli pričati o baražu i mogućim protivnicima. Oni malo optimističniji preuranjeno su nas već vidjeli u Cap Townu. Gotovo neponovljiva priča...

Respekt

Poslije osvojenih šest bodova u sudaru sa Belgijancima selektor Blažević je tvrdio: "Poraz od Rijeke ulio je dosta samopuzdanja našim suparnicima, no stvari su se odvijale u našu korist. Važno je da smo na putu ka planetarnoj smotri". Uspjesi nisu ostali nezapaženi na Starom kontinentu, brojni mediji hvalili su igre naše reprezentacije. Na FIFA-inoj listi počeli smo bilježiti veliki pomak. Mnoge reprezentacije iskazale su poštovanje. Čak je i selektor Španije Vicente del Bosque digao palac gore, podvukao je da naša selekcija igra dopadljiv nogomet.

Moć

Od mogućih 18, osvojeno je 12 bodova, uspješnost 66,66%. U kvalifikacionim dvobojima naši reprezentativci poentirali su 18 puta, dok se naša mreža zatresla sedam puta. Dodamo li tome i omjer u prijateljskim sudarima onda je sasvim jasno da spadamo među najefikasnije reprezentacije u Evropi. Prvi strijelac je Edin Džeko sa sedam pogodaka (u kvalifikacionim utakmicama) ispred Zvjezdana Misimovića koji je četiri puta pogodio mrežu suparnika (tri gola Estoniji i jedan Belgiji). Velika blagodat za trenera je kada ima nekoliko opcija u napadu. Zaista nam je moćan taj dio tima.

Strah

Posljednje provjere pred nastavak kvalifikacija potvrdile su da nismo majstori kada su u pitanju prijateljske utakmice. Naime, remizirali smo sa Uzbekistanom, bilo je 0-0, a priliku su dobili igrači iz Premijer lige. Potom je uz dosta napora (najviše zahvaljujući golovima Džeke) upisana pobjeda nad Selekcijom novinara, da bi u posljednjem okršaju sa Omanom ponovo uz dosta sreće slavili 2-1. Ključni moment desio se nekoliko minuta prije kraja kada je efektan pogodak iz slobodnog udarca postigao Sejad Salihović. Nastavljen je kontinuitet dobrih rezultata što je i bilo prioritetno. No, još uvijek postoji određena doza straha zbog problema u zadnjoj liniji, koja je bez ikakve dvojbe najranjivija.

Nada

Sada svi sa dosta nestrpljenja očekujemo nastavak kvalifikacija. Odlazak na planetarni izlog nogometa mora se postaviti kao cilj. Da li je aktuelni igrački kadar sposoban za velike stvari? Svakako! Sa kapacitetom nogometaša koji nose dres našeg državnog tima to je za očekivati. Svojim partijama nikoga od nas nisu ostavili ravnodušnim, igrali su lijepo i efikasano. Veliki je posao u proteklih deset mjeseci napravio selektor Blažević, od naše nogometne reprezentacije stvorio je tim vrijedan najvećeg respekta. I kada nije išlo kako treba uvijek je pronalazio vedru notu. U posljednjim uspjesima očit je bio njegov rukopis, a cijela nacija najviše ga cijeni zbog napadačkog stila nogometa.

Svi se nadamo da ćemo narednog ljeta gledati našu reprezentaciju na jugu Afrike.