Rene Higuita: Priča o divljem golmanu, prijateljstvu s Pablom Escobarom i zatvorskim danima koji su mu uništili san

Poznat pod nadimkom "El Loco" (Ludak), Higuita nije bio samo golman — bio je showman, redefinirao je ulogu golmana-čistača (sweeper-keeper) i izvodio poteze koji su ulazili u historiju, poput čuvenog "škorpionskog udarca" na Wembleyju 1995. godine.

Ipak, priča o čovjeku koji je tokom karijere postigao čak 41 gol jednako je burna i izvan nogometnih terena. Njegova karijera i život zauvijek su ostali obilježeni vezama s kolumbijskim podzemljem i tragičnim spletom okolnosti u zemlji kojom su vladali narkokarteli.

Od ulica Medellína do posjeta u "La Catedralu"

Odrastajući u siromaštvu Medellína, Higuita je rano došao u dodir s surovom stvarnošću Kolumbije 1980-ih godina. U tom okruženju ukrstili su se putevi buduće nogometne zvijezde i Pabla Escobara, šefa zloglasnog Medellinskog kartela.

Za razliku od mnogih javnih ličnosti koje su tajile bilo kakvu povezanost s Escobarom, Higuita nikada nije skrivao njihovo poznanstvo. Kada je Escobar boravio u privatnom zatvoru "La Catedral", Higuita ga je otvoreno posjećivao, izazivajući gnjev javnosti i vlasti. Za Higuitu, to nije bila politička niti kriminalna izjava:

"Ja sam nogometaš, ne znam ništa o politici. Ali ne zaboravljam odakle dolazim i ko je pomagao mom narodu kada niko drugi nije."

Posrednik u otmici

Najteži udarac Higuitinoj karijeri dogodio se 1993. godine, na vrhuncu njegove sportske snage. Kćerka Carlosa Moline, drugog poznatog narkobosa i bivšeg Escobarovog saradnika, bila je oteta. Očajnički tražeći posrednika kojem vjeruju obje strane, porodica se obratila Higuiti.

Higuita je pristao posredovati. Uspješno je predao otkupninu i osigurao oslobađanje djevojčice. Za svoju ulogu mirotvorca, od porodice Molina dobio je nagradu od 64.000 dolara, piše Goal.

Međutim, kolumbijske vlasti posmatrale su situaciju bez imalo simpatija. Prema tadašnjem zakonu, ostvarivanje finansijske koristi ili neovlašteno posredovanje u otmicama smatralo se teškim krivičnim djelom. Higuita je uhapšen i sproveden u zatvor.

Sedam mjeseci u zatvoru i uništeni san o Mundijalu

Higuita je u zatvoru boravio sedam mjeseci bez zvaničnog suđenja. U znak protesta zbog načina na koji se s njim postupalo, stupio je i u štrajk glađu, tvrdeći da je bio motivisan isključivo humanitarnim razlozima i da nije prekršio nikakav moralni kodeks.

Ipak, cijena koju je platio bila je ogromna. Zbog boravka iza rešetaka i potpunog gubitka takmičarske forme, propustio je Svjetsko prvenstvo 1994. godine u SAD-u. Kolumbija, koja je na turnir stigla kao jedan od glavnih favorita predvođena Carlosom Valderramom, doživjela je potpuni debakl i ispala u grupnoj fazi bez svog harizmatičnog vođe na golu. Turnir se ubrzo pretvorio u potpunu tragediju kada je po povratku u domovinu ubijen njegov saigrač Andres Escobar.

Naslijeđe revolucionara pod stativama

Uprkos kontroverzama, zatvorskim danima i turbulentnom privatnom životu, sportsko naslijeđe Renéa Higuite ostalo je netaknuto. Njegova hrabrost da igra nogom van kaznenog prostora natjerala je FIFA-u da izmijeni nogometna pravila i uvede zabranu da golmani hvataju u ruke loptu koju im vrate saigrači.

Rene Higuita ostaje jedna od najautentičnijih figura u historiji nogometa, čovjek koji je igrao po vlastitim pravilima kako na terenu, tako i u životu.