Ranjena Italija prvi favorit grupe, Zmajevi i dosadni Grci bi se trebali boriti za drugo mjesto
Zmajevi će se za plasman na smotru najboljih selekcija Starog kontinenta boriti protiv Italije, Finske, Grčke, Armenije i Lihtenštajna.
Italija je izabranike Roberta Prosinečkog, koji su žrijebani iz drugog šešira, zapala iz prvog šešira. Reklo bi se - zlatna sredina. Mogli smo mnogo gore (Španija, Belgija, Francuska), ali i mnogo bolje (Poljska, Švicarska, Hrvatska) proći. Italijani su pod pritiskom plasmana na Euro, smjena generacija koju su proveli nije baš polučila najbolje rezultate, te selektor Roberto Mancini čak razmišlja i o Mariju Balotelliju kao prvom napadaču ekipe.
Iz trećeg šešira dobili smo Finsku koja je jedna od najslabijih ekipa, eventualno bolji izbori su mogli biti Škotska, Izrael ili Bugarska. Finci su dobro odigrali Ligu nacija i jedini su uz našu selekciju iz grupe J osigurali barem baraž zahvaljujući novoosnovanom takmičenju. Radi se o ekipi koja može svima zagorčati život, a to su na svojoj koži osjetili upravo Grci sa kojima će ponovo odmjeriti snage.
Iz četvrtog šešira smo dobili ubjedljivo najgoru opciju - Grčku. Kao što je kapiten Edin Džeko izjavio, čini se da nas Grci ne mogu zaobići u kvalifikacijama. Grčka je veoma loše odigrala Ligu nacija, ali stil im je ostao isti: granitna odbrana, a u napadu ako šta zabiju, dobro je.
Peti i šesti šešir, u pravilu, za svaku ekipu koja pretenduje ka plasmanu na veliki turnir ne smije predstavljati nikakvu opasnost, te su Armenija i Lihtenštajn protivnici protiv kojih Zmajevi ne bi smjeli imati problema. Oni su bili u Ligi nacija u grupi sa Makedonijom i Gibraltarom, gdje su završili na drugom i četvrtom mjestu.
Što se tiče međusobnih duela, najviše smo ih odigrali, naravno, protiv Grčke. Tačnije, protiv Grčke je naša reprezentacija odigrala najviše mečeva od svih protivnika, čak devet (drugo mjesto dijele Španija i Belgija protiv kojih smo odigrali po osam mečeva). Od tih devet susreta slavili smo samo jednom uz po četiri poraza i remija. U posljednjem kvalifikacionom ciklusu, onom za SP 2018., remizirali smo dva puta (1:1 u Grčkoj i 0:0 u Zenici), te smo završili dva boda iza njih.
Protiv Italije smo odigrali samo jedan susret i to prijateljski 6. novembra 1996. godine na Koševu kada smo slavili sa 2:1 pogocima Salihamidžića i Bolića, a taj poraz je koštao selektora Azzurra Arriga Sacchija posla.
I protiv Finaca smo odigrali samo jedan prijateljski meč, 28. aprila 2004. godine kada smo u Zenici slavili Misimovićevim pogotkom.
Protiv Armenije Zmajevi su igrali u kvalifikacijama za Svjetsko prvenstvo 2010. godine i zabilježili su obje pobjede (4:1 i 2:0), a u šest susreta protiv Lihtenštajna upisali smo pet pobjeda i jedan neriješen rezultat uz gol-razliku 23:2. Upravo protiv Lihtenštajna naša selekcija je zabilježila najveću pobjedu u historiji kada su u Vaduzu 7. septembra 2012. godine u kvalifikacijama za SP 2014. slavili rezultatom 8:1.
Sve u svemu, kako stvari stoje, realnost je da bi se naša selekcija trebala boriti za drugo mjesto sa Grčkom, no i ukoliko ne uspije u tome, već ima osiguran plasman u baraž zahvaljujući Ligi nacija.
Kvalifikacije počinju u martu, a završavaju se u novembru iduće godine.
Posušje seli s Mokrog Doca, igrat će u Tomislavgradu do završetka zamjene travnjaka
