Prošlo je 30 godina od prvog duela s Italijom: Stigli su kao najveći prijatelji, a sada igramo "po život"

Italija je 1996. godine stigla u našu zemlju kako bi se na simboličan način označio povratak Bosne i Hercegovine na najveću nogometnu scenu.

Misija Italijana bila je pokazati da je BiH sigurna zemlja, da najveće zvijezde nakon rata i agresije na našu zemlju mogu sa sigurnošću doputovati u Sarajevo i da im se ništa neće dogoditi.

Važnost utakmice bila je mnogo veća od rezultata, a Italija je u ovoj utakmici nastupila sa najvećim zvijezdama poput Paola Maldinija, Gianfranca Zole i brojnih drugih.

U takvoj konstalaciji snaga BiH je slavila rezultatom 2:1, a golove za naš tim postigli su Hasan Salihamidžić i Elvir Bolić. Jedini strijelac za Italiju bio je Enrico Chiesa.

Pomalo je nestvarno izgledao najveći bosanskohercegovački stadion tog 6. novembra 1996. godine. Bila je to peta zvanična utakmica naše reprezentacije i ni najveći optimisti se nisu mogli nadati da će upisati prvu pobjedu u historiji protiv tadašnjeg svjetskog viceprvaka.

Za Bosnu i Hercegovinu u historijskoj prvoj pobjedi su igrali: Dedić, Konjić (Pintul), Begić, Jašarević, Šabić (Dadić), Glavaš, Halilović (Kapetanović), Salihamidžić, Beširević, Bolić (Brkić), Baljić (Musić). Selektor je bio Fuad Muzurović.

Italija je igrala u sastavu: Toldo (Marchegiani), Carnasciali, Torricelli (Apolloni), Albertini, Maldini, Padalino, Di Matteo (Giunti), D. Baggio (Lentini), Casiraghi (Ravanelli), Zola, Chiesa (Simone).

Italija je tada zacementirala svoje ime kao najveći prijatelj bh. nogometa, a sada, tačno 30 godina poslije, ove dvije selekcije se sastaju u rezultatski najvažnijem susretu ikada.

Dvije reprezentacije su nastupile na Svjetskom prvenstvu 2014. godine u Brazilu, a onda su propustile naredna dva takmičenja. U Zenici će 31. marta (20:45) jedna selekcija prekinuti niz od dva Mundijala bez nastupa.