Ibišević je bio daleko najbolji igrač jesenskog dijela njemačkoga nogometnog prvenstva u kojem je kroz 17 utakmica postigao 18 golova i u sedam navrata bio asistent. Ponajviše zahvaljujući njemu Hoffenheim je dugo vremena držao čelnu poziciju u Bundesligi u svojoj debitantskoj sezoni. Ipak, tokom zimske stanke na prijateljskoj utakmici protiv HSV-a Ibišević je zadobio tešku ozljedu prednjih ligamenata desnog koljena, zbog čega je morao rano zaključiti sezonu.
'Ne znam još kada ću se vratiti, iako imam dobar osjećaj. Koljeno mi ne zadaje probleme, međutim, moram biti oprezan. Ne želim komplicirati već zakompliciranu situaciju, niti se želim zamarati razmišljanjem zašto se to dogodilo. Lakše se suočiti sa stvarnošću. Sam sam sebi rekao da će mi, ako ću negativno gledati na ozljedu, oporavak dulje trajati. Zato tražim pozitivne stvari i radujem se sitnicama koje me približavaju travnjaku', rekao je naš reprezentativac na početku intervjua.
Postigli ste 18 golova u 17 utakmica i mogli ste ugrozili rekord od 40 golova Gerda Müllera iz sezone 1972/73. Pitate li se biste li u tome i uspjeli da ste ostali zdravi?
Odmah sam se zapitao zašto sam se upravo u tom trenutku morao ozlijediti, a potom sam shvatio da ne postoji pravo vrijeme za ozljedu. Da mi se ovo dogodilo prošle godine bilo bi još gore. Da nisam postigao 18 golova, niko me niti ne bi dovodio u vezu s Gerdom Müllerom.
Kako to da ste odjednom tako dobro zaigrali? Iza vas su sezone s pet, šest pogodaka...
Profitirao sam iz euforije koja je zavladala oko nas. Doduše, lakše mi je bilo u prve tri utakmice nego kasnije.
Postoji li kod vas želja da zaigrate u nekom većem klubu? Inter i Manchester United pokazali su interes. U ovom trenutku razmišljam samo o povratku na teren i Hoffenheimu. Imam ugovor do 2010. godine i namjeru odraditi ga do kraja, a počeli smo pričati i o novom. Ipak, u ovom trenutku niko ne zna šta će se dogoditi.
Preživjeli ste rat na Balkanu. Čine li vam se zbog toga svi trenutni problemi manjima?
Čovjek shvati da nije sve katastrofa. Postoje katastrofe, no u svakom slučaju one nisu sjedenje na klupi i gledanje kako drugi igraju. Prije smo igrali nogomet, pa uzeli predah kada su bombe počele padati.
Postoje li još uvijek nogometni tereni?
Imali smo mjesto s dva gola i ne baš mnogo trave. A, ja sam imao sreću što me trenirao čovjek koji je sanjao o profesionalnoj karijeri koju nikada nije ostvario. Govorio je da ako smo sposobni igrati na ovakvom terenu da ćemo biti još bolji na pravoj travi. Igrali smo u potrganim tenisicama, a niti lopte nisu bile nešto posebno. Kada je napadao snijeg, stavljali smo plastične vrećice preko tenisica i čarapa i tako igrali - završio je podsjećajući se Ibišević.
Jedna od najuspješnijih porno zvijezda nije bila zadovoljna zaradom: "To nije uredu"
