Odabrali smo pet utakmica koje su presudile da jedan od dva sarajevska tima postane prvak svoje zemlje ili izbori učešće u evropskim takmičenjima.
Sarajevo - Željezničar 2:0 (12. mart 1967. godine)
Ovo je bio 16. vječiti derbi između Sarajeva i Željezničara. U gradu na Miljacki valadalo je nezapamćeno ineteresovanje. Bordo tim je bio jesenji šampion i imao je velike ambicije da trijumfom ostane u vrhu tabele i nastavi borbu za šampionski naslov. Gosti sa Grbavice imali su mlad, ali perspektivan tim. Koševski stadion pružio je impresivnu sliku jer se okupilo oko 40 hiljada gledatelja.
Tada nije bilo Hordi zla i Manijaka, ali su pristalice oba tima napravile sjajnu atmosferu na Koševu. Izvještači su napisali da su igrači Sarajeva odigrali u šampionskom stilu. Bordo tim je došao u vodstvo već u 17. minuti golom Šiljkuta.
Igrao se 63. minut kada je pogodio Vujanović. Rezultat se do kraja meča nije mijenjao. Ovo je bila izuzetno važna pobjeda tima sa Koševa u borbi za titulu koja je ove sezone i osvojena.
Za Sarajevo su tada igrali: Sirćo, Fazlagić, Muzurović, Jasenković, Bajić, Prljača, Prodanović, Šiljkut, Musemić, Blažević (Vujanović) i Antić.
Dres Željezničara nosili su: Crnec, Hadžiabdić, Kadrić, Katalinski, Jovanović, Bajić, Jelušić, Bukal, D.Smajlović, Osim i Sprečo.
Sarajevo - Željezničar 2:1 (10. mart 1982. godine)
Okršaj između Sarajeva i Željezničara 10. marta 1982. godine ostat će upamćen po rekordnoj posjeti jedne utakmice u BiH. Snage su odmjerili dva najpopularnija bosanskohercegovačka kluba. Bordo i Plavi tim igrali su 44. vječiti derbi, a na Koševu se okupilo 55.000 gledalaca. Ipak, mnogi tvrde da je bilo i više. Razlog je ležao uu činjenici da su oba kluba bila u vrhu jugoslovenskog nogometnog prvenstva i da su vodili bitku za izlazak na evropsku scenu. Tako bi se, recimo, tim sa Grbavice eventualnom pobjedom uključio u utrku za naslov sa Dinamom, Zvezdom i Hajdukom.
S druge strane, Sarajevo bi osvajanjem kompletnog plijena povećalo šanse za plasman na međunarodnu scenu. Uprava i stručni štab tima sa Koševa odlučili su da igrači utakmicu dočekaju u karantinu na Ilidži, dok su aktuelni selektor Mehmed Baždarević i društvo na megdan najljućim rivalima stigli iz svojih domova.
Sarajevo je igralo u sljedećem sastavu: Janjuš, Radeljaš, Kapetanović, Vidović, Ferhatović, Hadžibegić, Sušić, Lukić (Hadžialagić), Teskeredžić, (Jozić), Božović, i Pašić.
Plavi dres nosili su: Šujica, Berjan, Komšić, Baljić, Saračević, (Paprica), Čilić, Bahtić, Odović, Baždarević, Vlaški i Nikić.
Domaći su imali i dodatno psihičko opterećenje, jer četiri godine nisu savladali komšije. Već u drugoj minuti Lukić i Teskeredžić su izveli dupli pas u šesnaestercu, ali je Komšić u posljednjm trenucima izbio loptu u korner. U 18. minuti Safet Sušić je fantastično šutirao iz slobodnog udarca, ali je lopta pogodila mjesto gdje se spajaju prečka i stativa. Kazna za propušteno stigla je u 33. minuti. Bahtić i Baždarević pripremili su šansu za Nikića koji je poentirao za 1-0. Tim rezultatom otišlo se na odmor.
U nastavku su igrači u bordo majicama krenuli dosta agresivnije i uspjeli su preokrenuti rezultat. Pape je u 52. minuti fenomenalno povukao loptu sa centra igrališta, odigrao dupli pas sa Teskeredžićem i na kraju postigao efektan pogodak. Pet minuta kasnije semafor je pokazivao 2-1. Ovoga puta Sušić je sjajno asistirao za Vidovića koji je pogodio mrežu Šujice. Nastalo je neopisivo slavlje među pristalicama bordo boje. Poslije vodstva domaćih, Željezničar je imao izglednu priliku za poravnanje, ali je Baždarević glavom poslao loptu preko gola. Ostalo je 2-1 za Bordo tim.
Sarajevo - Željezničar 0:1 (5. juni 1998. godine)
Jedna od najzanimljivijih mečeva dva najpopularnija bh. tima odigrana je 5 .juna 1998.godine u finalu play-offa. Po prvi put u historiji dva sarajevska rivala su u direktnom duelu u jednoj utakmici odlučivali su o prvaku. Play-off su igrali klubovi iz NS BiH i NS Herceg Bosne. Željezničar je sa dvije pobjede bio najbolji u svojoj sarajevskoj grupi, dok je Sarajevo u mostarskoj grupi pobjedom protiv Širokog Brijega i remijem sa Čelikom osiguralo put u završnicu play-offa.
Bilo je vatreno na tribinama i na terenu, a meč je posmatralo oko 35 hiljada gledatelja. Tokom meča Bordo tim je bio puno bolji. Ipak, nisu iskoristili nekoliko velikih prilika. Kazna je stigla pred sami kraj utakmice kada je za pobjedu Željezničara pogodio Hadis Zubanović. U posljednjim sekundama dobar kontranapad odigrali su igrači Željezničara Pehlivanović, Šopović i Zubanović koji bježi odbrani Sarajeva, zaobilazi golmana Dedića i precizno šalje loptu u praznu mrežu.
Nastalo je veliko slavlje na južnoj i na jednom dijelu zapadne tribine koje su bile u plavim bojama. Plavi sa Grbavice stigli su do druge titule u historiji, a i prvu su osvojili na Koševu 1972. godine (tada je Željezničara igrao na najvećem bh. stadionu).
Za Sarajevo su tada igrali: Dedić, Beganović, Hosić, Hadžispahić, Smiječanin, Selimović, Valentić (Ćenan), Ihtijarević (Zahirović), Gogalić, Avdić i Granov (Begić).
Boje Željezničara branili su: Gušo, Hurić, Burek (Pehlivanović), Kunić, Biščević, Mulaosmanović (Buljubašić), Fatić, S. Žerić (Šopović), Gredić, Vazda i Zubanović.
Sarajevo - Željezničar 0:3 (28. april 2001. godine)
U 33. kolu Premijer lige BiH 28. aprila 2001. godine igrali su Sarajevo i Željezničar, a vječiti derbi su dočekali na prve dviej pozicije. Pamti se izvanredna atmosfera na tribinama koševskog stadiona. Oba tima imali su ogromnu podršku sa tribina. Sudar vječitih rivala direktno je odlučivao o prvaku. Niko nije slutio da će Bordo tim doživjeti debakl nakon pobjede nad Čelikom u Zenici od 3:0.
No, na svom su terenu istim rezultatom poraženi od Željezničara. Za 0:1 pogodio je već u 14. minuti Bešlija. Igrao se 34. minut kada je Muratović udvostručio vodstvo. Konačnih 0:3 postavio je Fatić u 72. minuti.
I Bodo tim je imao nekoliko izrazitih prilika, ali nisu uspjeli postići pogodak. Tim sa Grbavice je ovim trijumfom eliminisao jedinog suparnika za naslov prvaka i do kraja prvenstva ostao na liderskoj poziciji.
Sarajevo - Željezničar 2:1 (21. april 2007.)
Sarajevo je aprilske noći 2007. godine trebalo trjimf protiv najljućeg rivala kako bi osvojilo naslov prvaka. Ipak, nije sve dobro počelo za tadašnje izabranike Husrefa Musemića. Igrao se 6. minut kada bivši kapiten Sarajeva Albin Pelak centrirao u srce šesnaesterca gdje najviše skače Boubacar Dialiba i glavom matira Alaima za vodstvo Željezničara od 1:0.
Nakon toga igrači u bordo majicama igraju mnogo ofanzivnije. To su konkretizirali u 20. minuti. Faruk Ihtijarević asistira za Almir Turković koji pogađa glavom za 1:1. Sve do pred kraj susreta tim sa Koševa je napadao, stvarao prilike, ali je golman Željezničara Zdenko Baotić branio.
Ipak, Husref, Musemić pravi sjajan potez 83. minuti. Emira Obuću zamijenio je Muamer Kurto. Rezervista Sarajeva u prvom kontaktu s loptom preciznim udarcem pogađa mrežu Željezničara za 2:1 i veliko slavlje na tribinama gdje su bile smještene pristalice Sarajeva. Rezultat se do kraja meča nije mijenjao, a Sarajevo je ovom pobjedom napravilo veliki korak ka naslovu prvaka BiH, a na kraju su i dotakli vrh u toj sezoni.
Sarajevo: Alaim, Muharemović, Zukić (od 39. Šaranović), Milošević, Hadžić, Ihtijarević, Marciano, Repuh, Grujić (od 89. Džakmić), Obuća (od 83. Kurto), Turković.
Željezničar: Baotić, Gredić, Kamber, Cocalić (od 41. Mulalić), Spahić, Bešlija (od 86. Jugović), Pelak (od 68. Jamak), Jahić, Bekrić, Redžepi, Dialiba.
