Specijal / Parma ponovo u eliti: Povratak najvećeg kluba koji nikada nije osvojio titulu prvaka Italije

Klub se zvao Verdi Foot Ball Club, a tokom historije promijenio je ime još sedam puta i tri puta je morao krenuti iz početka.

Nakon relativnih uspjeha, čak i igranja u najvišem rangu italijanskog nogometa, klub je dotakao dno prvi put 1968. godine kada je došao do Serije D, a potom je i ugašen. To je bio prvi knockdown. Spasio ga je A.C. Parmense koji je preuzeo historiju kluba i potom se stalno selio iz Serije B u C i obratno.

Nakon što su sredinom 80-ih godina klub u Seriji B vodili Cesare Maldini i Arigo Sacchi, kojeg im je Silvio Berlusconi* "ukrao" i od Milana napravio jednu od najboljih ekipa ikada, pod vodstvom Nevija Scale Parma je 1990. godine ušla u Seriju A.

Parmalatovo carstvo Calista Tanzija i zlatno doba kluba

Lokalni biznismen Calisto Tanzi, vlasnik kompanije Parmalat i po karatkeru megaloman, vidio je tu svoju priliku i kupio je klub. Iako je Parmalat već bio poznat brend mliječnih proizvoda u Italiji i većem dijelu Evrope, Tanzi je želio da osvoji svijet. A nije mogao dobiti bolju priliku od reklamiranja na dresu ekipe iz tadašnje najbolje svjetske lige - Serije A. I nije da mu nije uspjelo - za Parmalat su svi znali, ako ništa kao "onaj natpis na Parminom dresu".

Već prve sezone Parma je završila na šestom mjestu i kvalifikovala se u Kup UEFA, a u drugoj je stigao prvi trofej - Kup Italije. Nakon tog trofeja ekipa je nanizala još sedam (dva Kupa Italije, dva Kupa UEFA, jedan Kup pobjednika kupova, Superkup Evrope i Superkup italije), a u prvenstvu je Scudettu bila najbliže u sezoni 1996/1997 kada je osvojila drugo mjesto sa dva boda manje od Juventusa.

Činilo se da ništa ne može spriječiti Parmu da postane 17. klub sa titulom prvaka Italije, no niko nije računao na Tanzijevu megalomaniju. Krajem devedesetih godina želio je proširiti svoje carstvo sa prehrambene industrije na druge stvari. Osim što se okružio pogrešnim ljudima koji nisu znali voditi višestruko umnožene poslove, usudio se dirnuti u Berlusconijevo carstvo.

Sukob sa Berlusconijem i Parmin bankrot

Berlusconi, osim što je bio vlasnik Milana i premijer Italije, je bio medijski magnat broj jedan u Evropi, a Tanzi se usudio pokušati ući u taj svijet i uzeti dio kolača za sebe kupivši televizijsku kompaniju Odeon TV 2004. godine.

To se Berlusconiju nije nimalo svidjelo, te je iskoristio svoj premijerski utjecaj i pokrenuo je istragu o finansijskim tokovima Tanzijevog novca. Istraga je ekspresno završena, Parmalatu je ustanovljen najveći minus u historiji evropske privrede od 14 milijardi eura, a Tanzi je zbog toga dobio 18-godišnju robiju, koja je kasnije smanjena na osam godina.

Logično, finansijski krah Parmalata se odrazio i na Parmu koja je u aprilu 2004. godine proglasila bankrot, no italijanski savez (FIGC) joj je dozvolio da se nastavi takmičiti u Seriji A*.

Kada su konačno čelnici saveza digli ruke od kluba 2007. godine, ukazao se Tommaso Ghirardi koji je kupio klub i spasio ga od nestanka drugi put u historiji. Parma je preživjela i drugi knockdown.

No, Ghirardijevo često mijenjanje trenera nije donijelo ništa novo klubu koji je čak i ispao u Seriju B, no nakon ekspresnog povratka ekipa se vrtila oko sredine tabele i nije bila ni nalik onoj iz slavnih dana. Ghirardi je u martu 2015. godine proglasio bankrot i napustio klub, a ekipa je sezonu 2014/2015 završila na posljednjem mjestu i ispala iz lige. No, s obzirom da niko nije želio preuzeti na sebe dug od 218 miliona eura, Parma je ponovo ugašena.

Navijači podigli klub iz pepela i privukli kineskog bogataša

Iako se činilo da će treći knockdown značiti i konačni knockout, navijači Parme nisu se mogli pomiriti sa tim, te su odmah iste godine osnovali novi klub pod imenom S.S.D. Parma Calcio 1913. U akciju su se uključile sve lokalne kompanije, uključujući i Parmalat, a predsjednik kluba je postao čovjek pod čijom trenerskom palicom je klub 1990. ušao u Seriju A, Nevio Scala.

Klub nije mogao nastaviti iz Serije B umjesto ugašene Parme, već se morao probijati iz Serije D. Odmah su ušli u Seriju C, a već sljedeće godine u Seriju B.

Pred početak sezone koja je upravo završena, prve novog kluba u Seriji B, kineski multimilioner Jiang Lizhang, vlasnik španske Granade i kineskog Chongqing Dangdai Lifana, je odlučio prodati udio u NBA ekipi Minnesoti kako bi kupio 60 posto dionica Parme obećavši povratak na staze stare slave.

Za sada je napravio prvi korak. Parma se plasirala u Seriju A u posljednjem kolu zahvaljujući nevjerovatnom kiksu Frosinonea protiv Foggie koja je osvojila bod u samom finišu utakmice (2:2), a najsretniji nakon povratka u Seriju A bio je kapiten Alessandro Lucarelli, koji je sa žuto-plavima od 2008. godine prošao sve rangove italijanskog nogometa i jedini je ostao 2015. godine kada je klub ispao iz Serije A u Seriju D.

Lucarelli je u 41. godini konačno ispunio svoj san i voljeni klub vratio u elitni rang takmičenja, te je objavio kako završava karijeru kao najsretniji čovjek na svijetu.

Parmi sada predstoji novi, četvrti po redu početak među najvećim klubovima u Italiji. Možda ovaj put bude više sreće. Možda i sa legendarnim Gianluigijem Buffonom kao kapitenom.