Posljednji pozdrav
380

Otišao je Bradley, dječak čija je borba sa životom izvlačila najbolje iz ljudi

Piše: O. T.
Bradley Lowery i Diego Costa (Foto: AFP)
Bradley Lowery i Diego Costa (Foto: AFP)
Bradley Lowery je rođen 17. maja 2011. godine. Otac Carl i mama Gemma zajedno sa sinom Kieranom maštali su o sretnom životu, kao i svaka porodica. Nisu mogli ni zamisliti da će njihova sreća trajati samo 18 mjeseci, da će njihov izvor života postati samo nada. Nada koja je danas, 7. jula 2017. godine ugašena.

Život nekome poklanja prekrasne trenutke koji oduzimaju dah, pošalje vas na put koji niste birali, ali koji vas toliko ispunjava da se pitate čime ste takvu počast zaslužili. Dobro, neko se i ne pita, pa nezahvalno prolazi kroz sve ono što je dobio kao poklon, a ne kao naplatu za uloženi trud.

Nekima, ipak, život donese trenutke koji kazuju da ni trud neće imati veliku ulogu. Zapravo, nikakvu ulogu. Život vam nekada kaže da ste nemoćni, da jednostavno nemate izbora. Ma koliko god željeli, maštali, nadali se...

Bradley Lowery nije imao izbora. Sa svojih 18 mjeseci, u periodu života kada se učite pričati i hodati, njegovim roditeljima je rečeno da on boluje od neublastoma, tumora koji se obično pojavljuje u dječjoj dobi i koji raste kao dio nervnog sistema.

Težak je to bio udarac za četvročlanu porodicu Lowey koja je ipak uspjela pronaći sredstva za liječenje tumora. A najveće šanse da se odbranite od neuroblastoma zapravo i imate u što ranijem periodu života, dok se tumor još uvijek ne proširi po tijelu.

Samo Carl i Gemma znaju kako je bilo proživljavati iskušenje koje ih je snašlo, a nagrada je stigla u 2014. godini kada su saznali da se tumor povlači. Život je ponovo ličio na ružičnjak, bez obzira što je postojala bojazan da se tumor može vratiti. Loweryjevi su ponovo živjeli kao normalna porodica, a kada su 9. decembra 2014. godine saznali da je tumor potpuno nestao, stvarnost je ponovo navlačila dugine boje.

Nastupit će tako i 2016. godina, proslavljat će se Božić i ostali praznici, pa i godišnjica od dana kada su saznali da je tumor nestao, Bradley će biti energični dječačić i optimizam da se zloćudni tumor neće vraćati rast će iz dana u dan. Sve do kraja juna 2016. godine...

Samo dan prije nego će Bradleyev brat Kieran proslaviti 11. rođendan, 28. juna 2016. godine Gemma i Carl saznaju da se tumor vratio i da će borba ovaj put donijeti najgori mogući scenarij.

"Zamislite da vam se svijet sruši ne jednom, nego dva puta. Zamislite da vam kažu kako vam dijete ima tumor u terminalnoj fazi. Šta biste vi uradili? Ja ću vam reći šta ja radim: borit ću se sve dok borba postoji", napisat će kasnije Bradleyjeva majka na Facebooku.

A borbu tužne porodice Lowery podržao je cijeli britanski Otok nakon što je 12. septembra maleni Bradley pozvan na utakmicu između njegovog Sunderlanda i Evertona. Zajedno sa tadašnjim kapitenom Sunderlanda Jermainom Defoeom dječak će izaći na stadion Svjetlosti u Sunderlandu i u jeku tamne bolesti ostavljat će svijetu upravo ono što mu ostavlja i ime stadiona - svjetlost.

Bradleyjev osmijeh, nevin, ponosan, prkosan, iskren, totalno dječiji, bio on svjestan ili nesvjestan iskušenja u kojem se našao, svima je služio kao inspiracija.

Gostovat će Bradley ponovo na stadionima, pa i na dodjeli BBC-jeve nagrade za sportsku ličnost godine gdje će se fotografisati sa Garyjem Linekerom, njegov gol na zagrijavanju protiv Chelseaja bit će izabran za gol mjeseca decembra u izboru BBC-jevog Match Of The Dayja, za Božić će dobiti više od 200.000 čestitki iz cijelog svijeta, njegovo prijateljstvo sa Defoeom postat će jedna od najemotivnijih priča na Otoku...

Defoe je jučer na imenovanju u Bournemouthu, njegovom novom klubu, zaplakao nakon pitanja o šestogodišnjem Bradleyju, jer je njegova veza sa malenim dječakom vremenom postajala sve jača.

"On će zauvijek ostati u mom srcu", kazao je Defoe kroz suze i dodao da Bradley broji posljednje dane. Ipak, samo dan nakon te press konferencije, Bradley je preminuo.

Na skoro svakoj fotografiji, i na onima sa stadiona Wembleyja gdje je bio gost prije kvalifikacionog meča između Engleske i Litvanije u maju ove godine, ali i na onima iz bolnice, Bradley će slati osmijehe. Slat će inspiraciju i nadu svima onima koji od života mogu tražiti još nešto, dok je Bradley tražio samo jedno - život.

Ovog dana, posljednjeg u njegovom životu, dana u kojem je "otišao anđelima", kako su napisali njegovi roditelji u čijem je naručju preminuo, Bradley je ostavio poruku svima. Poruku koja nas podstiče da više cijenimo život, ljude oko sebe, sve one trenutke koji nam se čine bezazlenim, a za koje bi neko drugi dao sve. Jer, Bradley Lowery jeste unikat, ali njegove muke su, nažalost, poznate i mnogima čije muke zaboravljamo i zbog čijih muka ne cijenimo slobodu, zdravlje, život.