Od restoranske kuhinje do SP-a sa Zmajevima: Upoznajte Barbarezovog džokera iz sjene

Sve do kasnih večernjih sati 31. marta činilo se da će jedini Finac na nadolazećem Svjetskom prvenstvu biti Christian Karlsson – kuhar koji već desetljećima brine o ishrani norveške reprezentacije.

A onda je Bosna i Hercegovina u finalu baraža izjednačila protiv Italije na 1:1, te nakon boljeg izvođenja jedanaesteraca osigurala svoj drugi historijski plasman na Mundijal. Sarajevo je "eksplodiralo" od sreće, a u slavljeničkom ludilu našao se i jedan 29-godišnji finski trener.

Kao dio stručnog štaba selektora Sergeja Barbareza, videoanalitičar Rasmus Jansson postat će tek treći finski trener na Svjetskom prvenstvu (SAD, Kanada i Meksiko). Prije njega, to je pošlo za rukom samo Timu Liekoskom (SAD, 1994.) i Mikki Kujali (kondicioni trener Irana, 2014.).

Iako posao videoanalitičara zvuči više preudan za nogometni rezultat od posla kuhara, Jansson u intervjuu za Yle Urheilu otkriva da je svoju "visoku školu" pod pritiskom završio upravo u restoranskim kuhinjama.

Kada je sredinom prošle decenije započinjao trenersku karijeru u helsinškom klubu SAPA, Jansson je paralelno završavao kulinarsku školu Perho.

"U restoranskoj kuhinji naučio sam mnogo stvari koje primjenjujem u svojoj trenutnoj profesiji. Kuhinje su obično neuporedivo bolje organizovane od bilo kojeg nogometnog tima," kaže Jansson, koji se trenutno nalazi u Poljskoj, a koji se Barbarezovom timu pridružio 2024. godine.

Bosna i Hercegovina je svoju kartu za Svjetsko prvenstvo "iskopala" iz najdubljeg rudnika. Direktan plasman izmakao im je u zadnjem kolu grupne faze u Beču, nakon čega su morali težim putem. U baražu su prvo u gostima gubili od Velsa,, ali su izjednačili i slavili na penale. Isti scenarij ponovio se i u odlučujućoj utakmici protiv Italije u Zenici.

Sastav reprezentacije BiH je fascinantan. Igrači koji su nastupali u kvalifikacijama dolaze iz gotovo 20 različitih liga, analizira finski portal.

Čak 17 reprezentativaca rođeno je u inostranstvu, a desetak ih je u omladinskim kategorijama nastupalo za druge države.

"To je logična posljedica nedavne historije te zemlje," objašnjava Jansson, aludirajući na ratove 90-ih zbog kojih je, procjenjuje se, oko milion Bosanaca i Hercegovaca trajno naseljeno izvan domovine.

Ta dijaspora danas gori od želje da igra za domovinu, a sjajni primjeri su Esmir Bajraktarević (rođen u SAD-u), Kerim Alajbegović (Njemačka) i Armin Gigović (Švedska).

Sličan put imao je i sam selektor Barbarez, koji je kao dvadesetogodišnjak izbjegao u Njemačku i tamo izgradio vrhunsku igračku karijeru.

Dan nakon velikog slavlja, Jansson je odletio za Poljsku. Njegov primarni poslodavac je tamošnji prvoligaš Motor Lublin. Jansson detaljno objašnjava kako njegov rad pomaže reprezentaciji BiH na terenu:

"Moj kolega Jasmin Kolašinac i ja analiziramo kako protivnik igra kao kolektiv, te kakve su navike i obrasci ponašanja njihovih pojedinaca na terenu. Te materijale dostavljamo trenerima, a oni igračima."

Utakmice prate s tribina, odakle prenose sliku direktno na klupu i režu video klipove koji se igračima pokazuju već na poluvremenu. Iza dva uspješna raspucavanja penala ne stoji sreća, već krvav rad:

"Detaljno smo proučili sve potencijalne izvođače protivnika, kao i ponašanje njihovih golmana, i pripremili smo to za naš stručni štab," ponosno ističe Finac.

U svlačionici BiH sjede zvijezde poput četrdesetogodišnje ikone Edina Džeke i napadača Stuttgarta Ermedina Demirovića.
Ipak, Jansson ističe da "zvjezdane prašine" unutar tima nema.

"Niko sebe ne stavlja iznad tima. Svi su oni već izgradili svoje karijere i nemaju potrebu za samopromocijom. Radimo zajedno za uspjeh ekipe. Jedna od najvećih vrlina selektora Barbareza je njegova nevjerovatna smirenost i dosljednost," zaključuje Jansson.

Ranije je Jansson radio i u juniorima Miedza, kao glavni trener je vodio finskog četvrtoligaša Herculesa, a bio je pomoćnik u hrvatskom Novigradu.

Posao videoanalitičara radio je i u ekipi Pafosa, člana elitnog ranga kiparskog nogometa.