Greška za greškom
92

Nismo ni zaslužili odlazak na Euro: Poraz od Ukrajine je samo rezultat amaterskih poteza NS BiH

E. B.
Izvršni odbor Nogometnog saveza BiH (Foto: NS BiH)
Izvršni odbor Nogometnog saveza BiH (Foto: NS BiH)
Uzalud se Bosanci i Hercegovci već 25 godina nadaju odlasku na Evropsko prvenstvo u nogometu, a posljednje razočarenje u nizu smo doživjeli sinoć.
Ukrajina je slavila u Zenici rezultatom 2:1, a gnijev javnosti na sebe je navukao Eldar Ćivić koji je zakasnio pokriti desnog beka Ukrajine Juhima Konoplju prilikom iznenađujućeg pogotka na utakmici u 85. minuti.

No, Ćivić nije krivac što nećemo gledati našu selekciju na Euru. O njegovim igračkim kvalitetima se može diskutovati i tome imamo li mi boljeg rezervnog beka od njega. Možemo i proklinjati sreću/nesreću što se Amar Dedić povrijedio, pa je Ćivić morao ući u igru, no to je, generalno gledano, nebitno u čitavoj priči.

Činjenica je da je neko tog Ćivića pozvao na spisak, pa ga ubacio u igru, pa mu nije rekao da u 85. minuti ne provodi vrijeme na 20 metara od gola Ukrajine kada imamo vodstvo jer je, eto, publika bila toliko glasna da nije mogao igračima davati instrukcije tokom utakmice.

Činjenica je i da je taj neko dobio posao selektora uprkos skromnim trenerskim uspjesima. Činjenica je i da je selektor prije njega, pa i selektor prije tog imenovan na ho-ruk i bez ikakve vizije, plana i, možemo slobodno reći, rezona.

Jer, kako objasniti nekome sa strane da smo u nešto više od jedne godine promijenili četiri selektora?

Možda je najlakše nabrojati im imena koja o tome odlučuju. Vico Zeljković, Ivan Beus, Irfan Durić, Ivan Perić, Muhidin Raščić, Midhet Sarajčić, Dragan Soldo, Milorad Sofrenić, Muris Jabandžić, Ivo Ivkić, Fuad Čolpa, Milorad O. Lale, Azmir Husić, Miloš Brkić i Žarko Laketa. To su ljudi koji vode bh. nogomet. Kako ga vode, vidimo svi i na primjeru domaćeg prvenstva, ali i reprezentacije.

Ivajlo Petev nam je, podsjetimo, donio baraž za Euro kroz osvojeno prvo mjesto u Ligi nacija, imao je podršku svih reprezentativaca i dobrog dijela javnosti, ali mu čelnici Nogometnog saveza BiH nisu produžili ugovor uoči početka kvalifikacija za Euro.

Predsjednik Nogometnog saveza BiH Vico Zeljković je početkom prošle godine slavodobitno konstatovao da je Izvršni odbor jednoglasno podržao izbor Faruka Hadžibegića za Petevovog nasljednika, te je uvjeravao s itekakvim pravom skeptičnu javnost da je to pravi potez.

Epilog? Jedna pobjeda, tri poraza u kojima nismo postigli gola i praktično završene kvalifikacije prije nego što su čestito i počele.

U junu je Hadžibegić smijenjen, a naslijedio ga je Meho Kodro. Ponovo nas je sviju Zeljković uvjeravao da je to pravi potez. Naivno je Kodro mislio da se situacija u savezu promijenila u odnosu na njegov prvi angažman na selektorskoj poziciji 2008. godine kada je smijenjen nakon samo dvije utakmice.

Jer, ljudi u savezu su se promijenili od tada, ali odnos prema Kodri je bio isti. Ponovo je legenda bh. nogometa smijenjena nakon dvije utakmice.

Potom je uslijedio cirkus sa Vahidom Halilhodžićem. Vaha dolazi na kafu sa Zeljkovićem, Vaha ne dolazi na kafu. Vaha hoće, Vaha neće. Iako smo svi znali da je sve to u suštini "šuplja priča", nadali smo se čudu i da Halilhodžić konačno sjedne na klupu reprezentacije.

Ali, nije Vahid želio da se onih 15 gore nabrojanih ljudi miješa u posao i da završi baš kao i Petev i Hadžibegić i Kodro. Naravno, javnosti je dao već ustaljen odgovor o "hodžama, popovima i fratrima".

Umjesto Vahe, za selektora BiH je krajem septembra prošle godine imenovan Savo Milošević. Nekada vrhunski igrač, oni koji ga bolje poznaju kažu i da je gospodin čovjek, ali sa skromnim trenerskim uspjesima.

Naravno, Zeljković nas je, pogodit ćete, uvjeravao da je i to pravi potez. Jer, eto, Hadžibegić i Kodro su uprskali kvalifikacije, a Milošević će nas odvesti na Euro kroz baraž.

I, evo, došli smo do baraža, ispali smo i šta sada? Uzalud je Bilinim Poljem sinoć odjekivalo "Savez napolje!", kada znamo da niko od "15 veličanstvenih" neće podnijeti ostavku.

Zeljković je poslije svakog imenovanja selektora napominjao kako on stoji iza svojih odluka, te da će preuzeti krivicu u slučaju neuspjeha. I, reći će: "Evo, ja sam kriv!", i to je u suštini to što možemo realno očekivati od njega.

Da li će Miloševićeva ostavka/smjena išta promijeniti? Neće. To bi bio samo još veći cirkus jer bismo onda u razmaku od samo godinu i četiri mjeseca promijenili pet selektora, što je sasvim sigurno nezapamćeno u historiji nogometa.

Ali, kada vam o tome odlučuju ljudi koji odlučuju, i to je moguće.

Novi izbori za nogometnu vladu se bliže, no ako će ove dotične zamijeniti neki novi zeljkovići, beusi, durići, perići, raščići, sarajčići, solde, sofrenići, jabandžići, ivkići, čolpe, lale, husići, brkići i lakete, ne piše nam se dobro.