VELIKE UTAKMICE / Nijemci zaustavili 'Rođene' 1987. pred 30.000 gledalaca
Sve u crvenom. To grad na Neretvi do tada nije doživio. Dvije ili tri minute prije izvođenja početnog udarca na atletskoj stazi ispred zapadne tribine Veležovu himnu otpjevao je Željko Samardžić. Hiljade ljudi su pjevale: "Mi smo raja iz Mostara, sve nas ista ljubav spaja. Crveni, crveni, Velež živi u meni".
Za "Rođene" su tada igrali: Petranović, Hadžiabdić, Šišić, Prskalo, Đurasović, Barbarić, Kajtaz, Kalajdžić, (Kodro o d 46.minute), Jurić,Gudelj i Tuce.
Dres Borussije nosili su: De Beer, Kleppinger, Kutowski, Pagelsdorf, Storek, Mc Leod, Helmer, Simmes, Dickel, Lusch i Mill.
Tuce neprecizan sa 11 metara
Domaći su odmah krenuli agresivno ka golu "milionera". Prvu ozbiljniju priliku propustio je Gudelj u 10. minuti. Naime, njegov udarac izblokirao je Storek. Izvještači su zabilježili da prvih 15 minuta gosti iz Njemačke nisu izlazili iz svog šesnaesterca. U 18. minuti erupcija oduševljenja na tribinama. Jedanaesterac za Velež, nakon prekršaja nad Gudeljom.
Smir Tuce izveo je kazneni udarac, ali je De Beer odbranio šut kapitena Mostaraca. Međutim, ovaj promašaj kao da je dao krila crvenima, Velež je krenuo još snažnije i silovitije. U 21. minuti Gudelj se odlično snalazi u šesnestercu, ali njegov udarac zaustavlja stativa. Ipak, napadači "Rođenih" nisu imali ideju kako da probiju bedem Borussije u prvih 45 minuta. Prvi dio završio je nepopularno 0-0.
Meho Kodro pogotkom nagovijestio uspješnu karijeru
U nastavku šansu je umjesto Kalajdžića dobio Meho Kodro, tada mladi napadač. On je uspio postići pogodak u 65. minuti. Nakon izvanredne reakcije matirao je golmana Borussije. Velika radost na tribinama. Velika očekivanja, velika nada, a istovremeno i strah. Isti igrač imao je odličnu priliku u 79.minuti, ali je njegov udarac zavšio pored stative. U 84. i 85. minuti izuzetno dobre šanse nisu iskoristili Jurić i Prskalo. Sve je bilo manje nade za eventualne produžetke.
I onda Mill pogađa za 1-1 u 88. minuti i otklanja sve sumnje ko će u treće kolo takmičenja koje je po rejtingu drugo na Starom kontinentu. Potpuni muk na prepunom stadionu. Međutim, Velež je na kraju došao do pirove pobjede. Naime, strijelac u 89. minuti bio je Jurić, ali nedovoljno za prolaz dalje. "Rođeni" su ostali u čekaonici. Uzdasi i utješne riječi na tribinama: "Igraš za to da bi se o tome pričalo, da neko to doživi i da se ne zaboravi. Ovu utakmicu teško ćemo zaboraviti".
Dan nakon dvoboja sa Borussijom Tuce je ispalio: "Moj promašaj sa bijele tačke sve nas je sasjekao. Tek sada se vidi šta bi nam značilo da smo postigli gol u Dortmundu".
Šef stručnog štaba Enver Marić bio je razočaran konačnim ishodom. "U drugom poluvremenu igrali smo dobro, čak sa petoricom u napadu, ali kakve koristi. Igračima nemam šta zamjeriti. Dali su sve od sebe, ali nismo imali sreće", rekao je nekadašnji čuvar mreže Mostaraca.
No, i pored svega, kada ljudi nešto slave ili za nečim žale, onda je to vrijedno pažnje. To je znak da si nešto napravio, a to ova generacija Veleža sigurno jeste. Pobjeđivali su u velikom stilu. Pod Bijelim brijegom padali su i najkvalitetniji timovi jugoslovenske lige. Upravo su te godine bili jesenji prvaci bivše države. Za veći iskorak u Evropi nisu uspjeli iskoristiti svoj potencijal. Nedostajalo je samo malo više hrabrosti i sreće.