Nogomet
21

Mirsad Hibić, bivši kapiten bh. reprezentacije koji je osvajao karizmom

Piše: Edin Isanović
Mirsad Hibić je za bh. nogometnu reprezentaciju odigrao 35 utakmica. Nekadašnji nogometaš Čelika, Hajduka, Seville i Atletico Madrida uvijek je za državni tim davao više od maksimuma. Stoga je bio vrlo omiljen kod navijača. Oproštajnu utakmicu kapiten je odigrao 28. aprila 2004. u prijateljskom okršaju protiv Finske u Zenici.
Foto: Klix.ba
Foto: Klix.ba

Nažalost, sa bh. nacionalnim timom nije se uspio plasirati na veliko takmičenje. Naglašavao je kako mu je bilo izuzetno teško kada izabranici Blaža Sliškovića 2003. nisu uspjeli pobijediti Dansku i na taj način ostali su bez plasmana na kontinentalnu smotru koja se kasnije održala u Portugalu.

Mirsad je poslije istakao kako je Danska noćna mora njemu i njegovoj generaciji.

Ipak, mnogim ljubiteljima nogometa popularni Hiba ostao je upamćen kao igrač koji je patriotizam stavljao ispred profesionalizma. Brz, dobar u zračnim duelima. Imao je lidersku crtu pa je tako nosio kapitensku traku u reprezentaciji i Atletico Madridu.

Nametao se temperamentom, voljom, klasom. Činio je neprobojni zid u klubovima u kojima je igrao. Bez dvojbe, bio je jedan od najboljih stopera koje je BiH ikada imala. Hibić je karijeru počeo graditi u zeničkom Čeliku. U crno-crvenom dresu odigrao je 30 utakmica. Kasnije je preselio na Poljud. Sa Hajdukom je imao dosta uspjeha, osvajao je trofeje i gradio vlastito ime.

Foto: Klix.ba
Foto: Klix.ba

Njegove partije u Splitu nisu ostale nezapažene. Naredna stepenica bila je Sevilla gdje je ostao od 1996. do 2000. godine.

Uspješnu karijeru završio je u 30. godini u madridskom Atleticu (klubu koji se trenutno sa Realom i Barcelonom bori za naslov španskog prvaka) čiji je dres nosio od 2000. do 2003. godine. U glavnom španskom gradu bio je izuzetno cijenjen.

Njegovi dani provedeni u svlačionici Atletica protekli su uz pohvale medija.

Hibić je ostao upamćen kao beskompromisan borac i legendarni kapiten koji je za reprezentaciju igaro do krajnjih granica svojih mogućnosti. BiH mu je uvijek bila na prvom mjestu. Stoga se odlučio skrasiti u Zenici gdje i danas živi.