Mario Stanić: Barbarez i saradnici su donijeli stabilnost, Hrvatska je izgradila kult reprezentacije

S dosta nogometnog znanja, a prije svega životnog iskustva, prošao je sve. Od rata u Sarajevu, rata u Ukrajini, koja je brutalno napadnuta prije četiri godine, a u posljednje vrijeme svoj angažman ima i u Abu Dhabiju.

U ekskluzivnom razgovoru za Klix.ba, Stanić je govorio o odrastanju u Sarajevu, Željezničaru, reprezentaciji Hrvatske, ali i predstojećoj utakmici baraža koju izabranici selektora Sergeja Barbareza igraju protiv Velsa u Cardiffu. Podsjećamo, taj susret se igra u četvrtak.

Oblikuje te okolina u kojoj jesi

Na samom početku Stanić nam iskreno govori da ga je rat u Sarajevu oblikovao kao čovjeka.

"U kontekstu cijelog mog života, presjeka, gdje sam, šta sam i kakav sam, neke stvari u životu koje ti se događaju, paralelno te usmjeravaju i oblikuju. Sarajevo je grad u kojem sam se rodio, grad u kojem sam odrastao, koji me oblikovao i naravno da je to usko vezano i za FK Željezničar. Sam sebi sam i dosadan u kontekstu ponavljanja onoga što je meni Željo bio i koliko je zapravo bitna uloga te sredine koja te oblikuje, ne samo kao igrača, već i kao čovjeka. Pored roditelja i kućnog odgoja koji imaš, oblikuje te okolina u kojoj jesi, a ja sam često puta spominjao koliko je bitno to što nosiš iz tog kluba, odnosno tog kućnog odgoja ili te sredine u kojoj si odrastao. To je nešto što je sigurno meni davalo neku jačinu u određenim situacijama. Životne okolnosti su takve da silom prilika si iščupan iz neke sredine, otišao si negdje i prošao neke početke rata, hajmo to gledati u nekakvom nogometno-profesionalnom kontekstu, onda ti se puno lakše nositi sa nekim stresom utakmica kada imaš dublju životnu priču i kada zapravo znaš šta je pravi stres. Pojam stresa i pritiska na utakmici konkretno za mene nikada nije ni postojao. Za mene je to bio samo izazov i ništa drugo. Stresovi su bili puno veći na drugim mjestima, nego na utakmici", govori nam Stanić na početku.

Ističe da je nogomet, poput života isprepleten misterijom, te napominje da svako životno iskustvo kroz koje neko prođe, bilo ono dobro ili loše, će koristiti u nekom kontekstu tvog života i tvoje budućnosti.

"Nije to nešto čime se ja mogu pohvaliti, to je nažalost tako jer život te ne pita. Ako sada pominjemo nogomet i život, to je jako slično, jer postoje slični automatizmi unutar života i nogometa. Nogomet je isprepleten misterijom, jer da nije tako bio bi predvidiv. Koliko god mi planirali, dogode se neke stvari koje te odvedu u drugom smjeru. Isto je u nogometu, jer koliko god ti bio kvalitetan u pripremi i analizi, događaju se na utakmici nepredvidivosti, koje su splet okolnosti kroz koje prolaze ekipe u nekom trenutku ili igrači. Odabir nekog puta, ono što ja smatram kao neku moju životnu filozofiju jeste da život treba živjeti punim plućima, jer niko od nas ne zna kada mu je sudnji dan i šta se može desiti sutra. Opet to može biti uvjetovano nekim mojim odgojem u Želji. Ja sam jedan od rijetkih igrača u ligama 5 koji je igrao na svim pozicijama, od malena su mene učili da to nije ništa sporno i da se to može i sa takvim životnim iskustvom sam prihvatao sve, igrao sam beka, stopera , napadača, imao sam tu dozu lakoće, jer sam to prošao kroz omladinski pogon, a tako se i u životu ponašam. Dok god se radujem ovom poslu, jedva čekam sljedeću utakmicu, ja ću biti tu, bez obzira na okolnosti koje su okolo", jasan je naš sagovornik.

Željo je sačuvao DNK

Neizbježna tema u razgovoru sa Stanićem jeste i FK Željezničar. Ističe da i dalje prati svoj matični klub.

"Pratim Želju, ali je to upitno. Sve što mi pročitamo i vidimo osim rezultata, može se staviti u jednu rečenicu da bi bilo površinsko praćenje. Ono što dođe preko medija i nekih bliskih ljudi koji su tamo. Znam nešto, odnosno površnu puno toga. Duboko je i kompleksno pitanje, ne poznajem dobro situaciju i uvijek kao i u svemu u životu, treba tražiti uzroke. Ono što me raduje i što pozdravljam je ulazak ovog gospodina Mirvića i njegovog privatnog kapitala. Prošao sam mnogo klubova po Evropi i znam kako to funkcionira i znam vrlo dobro šta se događa u situacijama kada dolazi privatni kapital i kada neko ko je zaradio novce negdje drugo, imao ponuda, a to sigurno znam, da uloži novce u neku ozbiljniju ligu da to tako kažem, sređeniju ligu, srce je na kraju presudilo i odlučio se za svoj rodni grad i investirati u Željezničar. Ja sam siguran da će to krenuti u puno boljem smjeru. Ono što ljudi ne shvataju je zapravo da, koliko dugo se nešto loše radilo, otprilike ti treba slično ili čak možda više vremena da to popraviš. To je kao kad kreneš od Sarajeva prema Zenici, a krenuo si prema Mostaru. Postoje procesi koji se ne mogu preko noći riješiti, to je nemoguće, moraju se neke stvari ispoštovati, a pogotovo u procesu kada ulaziš u klub u kojem je bilo svega i svačega, opet ne mogu tu ulaziti u detalje, ali taj proces katarze koji je tu neophodan će trajati, možda i pola godine do godinu. Sigurno je to tako.

Živim u vremenu gdje su nas odgajali kao igrače i osobe da najviše moraš poštivati svoje saigrače, ali i poštovati suparnika, pogotovo protivničke navijače. To je vrijeme u kojem sam ja odrastao i ja to ne dam. I dalje tvrdim da između Želje i Sarajeva, to bi trebalo biti rivalitet sportski do neba, ali ništa više od toga. Nikada ne bi trebalo izlaziti iz tih okvira i ulaskom sada oba Mirvića u Sarajevo i Željo, respekt prije svega tim ljudima koji su se odlučili, a to su uradili prije svega srcem. Jer plasirati svoj novac u klub, to je rupa bez dna, a to dobro znam. Lako je pričati i biti posmatrač sa strane pametovati, jer nogomet je jedina industrija na svijetu gdje se svak petlja i misli da se razumije i zna. Onda to dođe iz neke lude ambicije u šizofreniju i to stanje zna trajati, jer su velike mase, ljudi su unutra, rezultati nisu dobri. Ono što je bitno kod Želje, a što sam ja uspio sa strane vidjeti, jeste da su rezultati takvi kakvi jesu, nisu najbolji, čak se može reći da su loši, ali nije se izgubio DNK, a to je ono što drži klub", potcrtava Stanić.

Dotakli smo se i nastupa nogometne reprezentacije Hrvatske u kvalifikacijama. Naš sagovornik nam je također otkrio šta očekuje od nastupa Vatrenih na predstojećem Svjetskom prvenstvu.

"Hrvatska se kroz povijest i mučila u kvalifikacijama, ali smo kroz vrijeme izgradili mentalitet i karakter turnirske ekipe. mi bismo bili na turniru koji je vremenski kraći, to je nekih 35 dana, a ovo što bi trajalo tokom godine dana, bi se znalo razgodniti. Ova generacija sa Dalićem na čelu i Lukom koji su tu su zapravo i nas prešišali, ovu prvu generaciju Vatrenih, jer su dobili ono što mi nismo imali, a to je kontinuitet kvalifikacija. Hrvatska je izgradila jedan status koji je priznat svuda u svijetu, nije to bilo preko noći, to se gradilo godinama i taj kult reprezentacije se čuva. Naravno da je to puno lakše sa čovjekom poput Modrića, koji ima 40 godina, ali prvi uklizava i taj mentalitet gdje se individualna kvaliteta žrtvuje i podređuje ekipi je jedini recept za uspjeh, pogotovo u reprezentaciji, gdje nemaš puno vremena i mogućnosti da radiš po pitanju taktike, formacije i nekih analiza. Hrvatska je toliko nezgodna da sigurno sve te svjetske reprezentacije, pogotovo u nokaut fazi, bi je željeli izbjeći. To se dokazalo i na zadnja dva Svjetska prvenstva, a to je već kontinuitet. Ono što smo mi imali jeste jedna nadarena generacija, koja je imala jako kvalitetnih igrača i dobre rezultate, ali ne kontinuitet, kao što to ima ova. To nam je falilo i ovi su to zabetonirali i na tome im treba čestitati. Grupa sa Engleskom, Ganom i Panamom je grupa u kojoj će Hrvatska sigurno proći, a u nokaut fazi je apsolutno sve moguće, bez obzira ko je preko puta. Sve je moguće. Kroz ovo što se pokazalo sada, jako smo neugodan protivnik, veliki sam optimist. Osnovno je da se prođe grupa, što će se mene proći i onda sve je moguće", jasan je.

Fenomen Modrića i Džeke

Za selektora Zmajeva Sergeja Barbareza, ali njegov stručni štab, ima samo riječi hvale. Pojašnjava da su donijeli nogometnoj reprezentaciji BiH stabilnost i organiziranost.

"Prvo moram spomenuti da jako dobro svoj posao radi Sergej Barbarez i njegova stručna ekipa. Znači ono što sada rade i na kojem su putu to je da BiH postane konkurentna i kompetitivna, a oni su to postigli. Čini mi se da je BiH puno stabilnija i organiziranija, a ono što je najvažnije, tu je neki zajednički duh, da se sve podređuje grupi. Ono što je opasnost dugoročno gledano za BiH, jeste da ideš ili u euforiju ili depresiju. Dakle da ovo što sada, ako se slučajno ne prođe, da ne bude da ne valja i da se sve mora graditi ispočetka. To se zove neki "haos u kojem se slučajnosti događaju", ali nema pravog puta. Mislim da BiH protiv Velsa, ima i kvalitet i da može proći. Ono što je sporno i što može biti i upitno jeste da neka, a igrao sam na Otoku, jeste razlika u stilovima. Otočki nogomet je izrazito nepogodan, određenim segmentima se čini da ti ne mogu ništa, a onda su u stanju da ti zabiju gol iz nekih prekida, dugih lopti, neugodni su. To oni u modernom nogometu zovu pragmatični. Po stilu su totalno drugačiji i bojim se da bi utakmica mogla ovisiti i o sudijskim kriterijama, koliko će dopustiti grublju, odnosno kontakt igru, za koju možda neki igrači neće biti spremni. Ono što je po meni ključno jeste da si mentalno pripremljen, jer je mentalni aspekt tu izuzetno bitan. Kako god se stvari događale na terenu, a sve je moguće, mislim da reprezentacija BiH, i u historiji pobjeđivala puno veće i jače reprezentacije nego što je to Vels i oni to mogu, s tom idejom moraju ići. U nogometu nema nepobjedivih, ono što je vrlo jednostavna matematika, jeste da ideš utakmicu po utakmicu. Sada šta će biti ako prođemo Vels, da li nas čeka Italija ili ne u finalu. Definitivno BiH je dobila stabilnost, strukturu, čini mi se da se tu gradi i na nekoj smjeni generacija, da se ubacuju mladi igrači i što je pohvalno i za respekt i normalno predvođeni sa Džekom, sa iskustvom, kvalitetom i njegovom strašću koja je tu prisutna, sigurno da će biti izuzetno napeta i tvrda utakmica, a to već bolje znaju Barbarez i njegova ekipa, pa se sigurno i spremali. Navijat ću svakako za BiH", dodaje Stanić.

Na kraju razgovora smo se dotakli i fenomena Luke Modrića i Edina Džeke, koji i sa 40 napunjenih godina i dalje igraju na vrhunskom nivou. Stanić ističe da su tri aspekta ključna taj poduhvat.

"Prije svega je to individualno, jer onolika spremnost igrača da se podredi svojoj karijeri da bude veći profesionalac, to je prvo. Druga stvar je da svi ti igrači koji su došli do određenih nivoa strahovito ulažu u sebe, imaju privatne trenere, nutricioniste, dakle cijelo osoblje, a treća stvar, možda i najvažnija. Puno se promijenio i način rada. Danas kada se igrač, uđe u crveno, zaustavlja se trening, a nama nisu dali da pijemo vode, jer se nije znalo, a ja sam stalno bio u crvenom, bili smo pretrenirani i dolazili smo u utakmice sa najmanje svježine. Iz neznanja se radilo. Sada mislim da se ta kontrola rada i nauka koja je ušla u ljudsku anatomiju napravila ogroman iskorak. Sada ozbiljni klubovi i ozbiljni igrači ulažu u svakom aspektu, definitivno je napravljen određen iskorak, plus da vode brigu o svom tijelu, a tu je količina strasti. Meni nikad nije bila žrtva ići na trening, čak i kada je bilo -15 stepeni. Ja se ništa u životu nisam žrtvovao, radio sam ono što volim i privilegiran sam da sam uspio iz neke ljubavi svoje osigurati životnu egzistenciju. Dokle god u čovjeku ima strasti, dok je to pokretačka sila, dok je duh u tebi jak i tijelo može pratiti. Kada se slomi duh, nema ništa. Da se ponovo vratimo na Želju, može Željo imati loše rezultate, to je normalno, postoje klubovi koji su uložili milijarde, pogledajte Manchester United, ljudi milijarde ulažu, ali nema rezultata, međutim duh ostaje unutra. Kada je duh unutra, onda će sve to isplivati, pitanje je dana, mjeseca ili godine. Vjerujem da je strast najveće pogonsko gorivo koje imamo. Kada gledaš Modrića ili Džeku s kojom strašću se zagrijavaju, ulaze u duele, to je njihovo gorivo, a tu još dođe što su strahovito profesionalni i odgovorni, ulažu maksimalno, e onda dobiješ ovo što imaš", zaključio je u razgovoru za Klix.ba Mario Stanić.