Marijo Tot nakon povratka u BiH: "Vodio sam ekipe protiv Lippija i Scolarija, a sada sam se vratio na početak"

Iskusni trener govorio je o više od 25 godina karijere. Ona ga je vodila od zagrebačkog Dinama i kineske Superlige do rada s reprezentacijama. Govorio je i o saradnji s poznatim nogometašima, povratku u Hercegovinu i motivima dolaska u Široki.

Po dolasku u Široki Brijeg odmah ste se posvetili radu s ekipom i takmičarskim obavezama, pa nije bilo mnogo prilike za opširnije predstavljanje vaše karijere. Iza vas je više od 25 godina trenerskog rada. Šta biste posebno izdvojili kada se osvrnete na dosadašnji put?

Iza mene je više od 25 godina trenerskog rada i karijera na koju sam izuzetno ponosan. Bio sam glavni trener zagrebačkog Dinama, s kojim sam osvojio Prvenstvo i Kup Hrvatske, zatim NK Lokomotive i NK Istre 1961. U tandemu s Robertom Rubčićem pronosili smo ime HNK Rijeka, obarajući neke od historijskih rekorda neporaženosti na legendarnoj Kantridi.

Vaš trenerski put obuhvata i brojne međunarodne angažmane. Radili ste u Kini i Maleziji, a bili ste uključeni i u rad reprezentacija. Koliko su vam ta iskustva obilježila karijeru?

Istina, rad u dva kineska superligaša, FC Harbin Yitengu i FC Changchun Yataiju, od 2013. do 2019. godine, u vrijeme najvećih ulaganja u kineski nogomet, izdvojio me kao jedinog Hrvata kojem je to pošlo za rukom. Vodio sam i malezijskog giganta FC Kedah i hrvatsku žensku A reprezentaciju. Na samim počecima karijere vodio sam NK Boljavu i HNK Brotnjo, gdje sam sa 31 godinom bio najmlađi glavni trener u Premijer ligi BiH.

Bio sam prvi asistent u rumunskom velikanu Dinamu, HŠK Zrinjskom i Al-Ittihadu, jednom od najvećih saudijskih klubova. S reprezentacijom Irana bio sam sukreator plasmana na Svjetsko prvenstvo u Kataru 2022. godine, što je bila jedna od najvećih sportskih senzacija te godine, a u Iranu ikada.

Osim trenerskog rada, dugi niz godina bavite se i edukacijom nogometnih trenera. Koliko vam je taj dio karijere važan?

Više od 25 godina predavač sam taktike na Nogometnoj akademiji HNS-a. Također sam jedan od osnivača Edukacijskog centra NS BiH, još davne 2000. godine.

Vaša samostalna trenerska karijera počela je upravo u Hercegovini. Kako gledate na povratak u ovaj kraj nakon svih godina i brojnih međunarodnih iskustava?

Zanimljivo je kako se životni i profesionalni putevi ponekad zatvore u krug. Prije više od 25 godina upravo sam ovdje, u Hercegovini, započeo samostalnu trenersku karijeru. Danas se, nakon svih klubova, država i velikih nogometnih scena koje sam prošao, ponovo vraćam u Hercegovinu, ovaj put na klupu Širokog Brijega. Tada sam bio mlad trener željan dokazivanja, a danas se vraćam s ogromnim iskustvom, ali s jednakom željom za uspjehom.

Period proveden u Kini sigurno je jedno od zanimljivijih poglavlja karijere. Šta vam je posebno ostalo u sjećanju iz tog vremena?

Jedno od najzanimljivijih poglavlja moje karijere svakako je Kina. Vodio sam ekipe protiv tada najvećih imena svjetske trenerske scene, poput Scolarija, Marcela Lippija, Svena-Gorana Erikssona, Arieja Haana, Batiste, Cuce i drugih, i to me tjeralo da iz sebe izvlačim najbolje. O svjetskim zvijezdama koje su tada defilovale stadionima, poput Paulinha, Robinha, Dembe Baa, Tima Cahilla, Gilardina, Gudjohnsena i brojnih drugih, ne treba trošiti riječi.

Tokom karijere sarađivali ste s brojnim poznatim nogometašima. Koja su vam imena posebno ostala u sjećanju?

Marcelo Brozović, Mateo Kovačić, Igor Bišćan, Šime Vrsaljko, Andrej Kramarić, Sammir, Josip Pivarić, Mehdi Taremi, Sardar Azmoun, Alireza Beiranvand, Marcelo Moreno, Baddrol Bakhtiar, Nemanja Bilbija, Milan Badelj, braća Sharbini i brojni drugi oplemenili su me kao osobu i kao trenera. S mnogima od njih i danas imam prijateljski odnos.

Nakon svih tih iskustava danas ste na klupi Širokog Brijega. Šta vas je motivisalo da prihvatite ovaj izazov i koliko vjerujete da svojim znanjem i iskustvom možete pomoći klubu u ostvarivanju ciljeva?

Ovaj klub sam uvijek smatrao jednim od stubova kvaliteta u bh. nogometu. Bilo je i bit će raznih sezona, od uspješnih do manje dobrih. Motiv mi je bio rad s mladima, koje treba do kraja osposobiti za izazove profesionalnog nogometa. Usmjerenje kluba i podrška vlastitim mladim igračima garancija su svijetle budućnosti Širokog. Želim biti dio toga. Zbog toga sam tu.