Marco van Basten slavi 60. rođendan: Nikome kao njemu nije prekinuta karijera na vrhuncu moći
Van Basten je, uz brazilskog Ronalda, igrač uz kojeg se uvijek mora dodati ono "da nije povreda...".
I zaista, da nije povrede skočnog zgloba koja mu je brutalno skratila karijeru, o Van Bastenu bismo govorili jednakim superlativima kao o Lionelu Messiju ili Cristianu Ronaldu.
A, nije da do 28. godine nije imao svijet pod nogama i bio ubjedljivo najbolji igrač svijeta. A, za one mlađe koji ga ne pamte, dovoljno je možda samo spomenuti da je igrao u eri jednog Diega Maradone.
Van Basten je rođen 31. oktobra 1964. godine u Utrechtu, a sa 16 godina je stigao u Ajaxov omladinski pogon. Za prvi tim je debitovao kao 17-godišnjak i to zamijenivši Johana Cruyffa, te je nakon nekoliko minuta zabio gol.
S Ajaxom je tri puta osvojio ligu i jednu titulu prvaka Evrope, a potom je 1987. godine otišao u Milan i postao najbolji, ne samo napadač, već i najbolji igrač svijeta.
Tri titule prvaka Italije, dvije titule prvaka Evrope, 129 golova u 205 utakmica su samo "suhe" brojke koje ne mogu dočarati ono šta je Marco radio na terenu.
A bio je "strah i trepet" za protivničke golmane, sposoban da postigne gol iz pozicija iz kojih se drugi napadači nisu ni usuđivali šutirati. To je na svojoj koži najbolje osjetio Rinat Dasajev u finalu Eura 1988. godine kada je Van Basten postigao onaj legendarni gol iz voleja.
Van Basten je u dresu Milana dobio Zlatnu loptu 1988., 1989. i 1992. godine, a onda je uslijedila povreda skočnog zgloba zbog koje je morao otići na čak četiri operacije.
Nakon što je osvojio treću Zlatnu loptu njegova karijera je bila praktično završena sa samo 28 godina.
U naredne tri godine je uspio odigrati dvadesetak utakmica, no - to nije bilo to.
Bio je duplo sporiji, duplo slabiji, no i dalje je pokušavao igrati. Ipak, bolovi su pobijedili, a svijet je prerano ostao uskraćen za još pokoju Zlatnu loptu u rukama Labuda iz Utrechta.
U augustu 1995. godine odigrao je oproštajni meč u Milanu pred 70.000 ljudi, a navijači su plakali dok je trčao počasni krug oko stadiona jer se nije mogao osloniti punom težinom na nogu.
FIFA je zbog Van Bastenovog preranog završetka karijere 1995. godine promijenila pravila i odlučila da je start s leđa otvorenim đonom direktan crveni karton, što je uostalom i kumovalo Marcovom oproštaju na vrhuncu karijere.
Stariji ljubitelji nogometa će pamtiti njegove poteze na zelenom terenu i uvijek se pitati šta bi bilo da je ostao zdrav. Da li bi na svom kontu imao šest, sedam, osam Zlatnih lopti? Šteta što nikad nismo saznali.