Zadnji je puta Real šesticu na svom terenu primio prije malo manje od pola stoljeća, od gradskog suparnika Atletica. Iako joj ovo nije najuvjerljiviji trijumf protiv madridskih bijelih, nikad ranije nije Barça zabila Realu šesticu na njegovom terenu, pa će ovaj ishod postati legendaran kao i 5-0 iz veljače 1974., kad je Barcelonu vodio Nizozemac Rinus Michels, a u ekipi igrali čuveni nogometaši kao Johan Cruyff, Juan Manuel Asensi, Carles Rexach i Hugo Sotil.
Još dvije velike pobjede koje navijači Katalonaca najradije pamte su 3-0 iz 1984. u eri Terryja Venablesa, te 3-0 iz jeseni 2005., kad je velebnu partiju odigrao Ronaldinho. U sve te četiri sezone, Barcelona je osvojila naslov pa se i sada čini da će ostvariti taj najvažniji cilj, jer do kraja Primere ostala su samo četiri kola, a Barcina prednost iznosi sedam bodova plus onaj jedan nevidljivi u vidu boljeg međusobnog omjera.
Povrh svega, sastav Josepa Guardiole ima nešto lakši raspored s po dvije utakmice kod kuće i u gostima, dok Real ima tri gostovanja, od čega dva vrlo nezgodna, kod Valencije i Villarreala, kandidata za Ligu prvaka.
U iduća četiri kola dovoljno je da Barcelona osvoji pet bodova, ili manje, ovisno o Realovim rezultatima. Već je iduće nedjelje moguće da na svom stadionu proslavi naslov, ako u subotu Real ne pobijedi u Valenciji, a Barcelona nadmaši Villarrreala.
Tri dana nakon toga, upravo će se u Valenciji u finalu Kraljevog kupa natjecati Barcelona i Athletic Bilbao; u najljepšem scenariju za predsjednika Joana Laportu i navijačku vojsku, u ta tri dana "blaugrane" bi mogle pokupiti oba domaća trofeja.
No, niko na Nou Campu ne zaboravlja sezone 1985/86 i 1995/96, kad su također gajene nade o trostrukoj kruni. Prije 23 godine, pod spomenutim Venablesom, Barça je doduše zaostala u prvenstvu već u martu, ali je početkom maja pred sobom imala dva finala, jedno "lakše" od drugog: u Kraljevom kupu protiv Zaragoze i u Kupu prvaka protiv Steaue i to u Sevilli, pred 99% svojih navijača.
No, u razmaku od sedam dana, izgubila je i od Zaragoze (1-0) i od Steaue (2-0 jedanaestercima), nanijevši navijačima najveće razočaranje u povijesti. Deset godina kasnije postojali su još bolji izgledi za "tricu", jer je Cruyffova Barca bila korak do finala Kupa UEFA s malim Bordeauxom, finalist domaćeg kupa i blizu naslova prvaka.
U crnih 12 dana sredinom aprila, prvo je poražena od Atletica u Kraljevom kupu s 1-0, zatim je prokockala izvrstan gostujući rezultat protiv Bayerna (2-2) izgubivši kod kuće s 2-1 u uzvratu i seriju zaključila s tragičnih 3-1 na Nou Campu u odlučujućoj utakmici prvenstva.
Takva "tragedija" sada ne dolazi u obzir, misli jedan od tužnih junaka te generacije.
- Iskreno, ova je Barcelona mnogo bolja od one moje. Messi, Eto'o, Henry i Xavi će donijeti prevagu - skromno je priznao nekadašnji standardni stoper Miguel Angel Nadal, stric tenisera Rafaela, koji unatoč obiteljskoj tradiciji i materinjem katalonskom navija - za Real.
Lako je pogoditi tko se ovih dana veseli, stric ili nećak.
Helem Nejse predstavio četvrti album: 15 novih pjesama s cijelim spektrom muzičkih žanrova
Utjecaj duhanskog dima na odjeću i čulo okusa: Šta su otkrili Stankica Stojanović i Eldar Resić
