Nogomet
9

Legendarni golman Dragan Pantelić, strijelac 50 golova: Trebao sam potpisati za FK Sarajevo

Piše: Edin Isanović
(Foto: Davorin Sekulić/Klix.ba)
Dragan Pantelić je godinama bio jedan od najboljih golmana bivše jugoslovenske fudbalske lige. Nedvojben oslonac među stativama Radničkog iz Niša. Na golu tima sa Čaira proveo je deset godina, od 1971. do 1981. godine. Nakon toga je otišao u francuski Bordeaux. Za A reprezentaciju nekadašnje Jugoslavije branio je u 19 utakmica, dok je za olimpijsku selekciju branio u osam navrata. Osim toga, četiri puta je branio za selekcije Evrope i svijeta.

Pantelića stariji ljubitelji nogometa pamte po golovima sa jedanaest metara. Bio je nepogrešiv sa penala. Također, sjajno je izvodio i slobodne udarce. Nekada najbolja "jedinica" lige boravila je proteklih dana u Vogošći i iskoristili smo priliku da uradimo intervju. Pantelić je za Klix.ba govorio o nekadašnjoj ligi, postizanju pogodaka sa kaznenog udarca, utakmicama u gradu na Miljacki, bh. golmanima, Mundijalu 1982. godine u Španiji...

Golovi sa jedanaest metara i slobodnjaka

Na početku je otkrio trenutne aktivnosti.

"Trenutno sam u Fudbalskom savezu Srbije zadužen za koordinatora za djecu do 19 godina. Također, radim kao predavač na A i B licenci. Imam dosta obaveza. Mentior sam i na UEFA-inoj licenci za golmane i zbog toga sam ovdje u Sarajevu. Održana je posljednja sesija i postajemo mentori za golmane na teritoriji cijele Evrope. Imat ćemo svoje programe po kojima ćemo raditi“, kazao je Dragan.

Pantelić je imao izvanredan refleks i sjajan je bio u situacijama "jedan na jedan". O početku svoje karijere kaže.

"U Radničkom sam bio deset godina i branio sam na oko 500 utakmica. Nakon toga sam prešao u Bordeaux gdje sam bio tri sezone. Na kraju sam se ponovo vratio u Radnički i završio karijeru sa 32 godine. Bio sam zasićen. U jednom trenutku sam branio za klub, olimpijsku, mladu selekciju koja je tada imala pravo da ima dva starija igrača i za A reprezentaciju. Pamtim da sam imao sedam takmičenja u tri godine. Avion, stadion, hotel. Bilo mi je dosta tog scenarija i rekao sam to je to", otkrio je naš sagovornik.

Dragan naglašava kako je u djetinjstvu na ulici igrao fudbal. Imao je instinkt za postizanje golova, a kasnije je stao među stativama. Ipak, i kao čuvar mreže znao je često pogađati.

"Dobro sam igrao fudbal. Dao sam oko 50 golova u karijeri. Šutirao sam jedanaesterce, slobodne udarce, a jednom prilikom sam postigao pogodak sa gola na gol Enveru Mariću. Zanimljivo, u prijateljskim utakmicama sa nižerazrednim klubovima sam znao dati i hat-trick za Radnički, dok sam u jednoj sezoni bio prvi strijelac kluba. Naš centarfor je postigao 10, a ja 13 golova. Imali smo dobru generaciju u to vrijeme i ostaje žal što nismo osvojili naslov prvaka. Najbliže smo bili 1979. godine, ali smo kiksali protiv Dinama u Nišu i Zvezda je to iskoristila. Igrali smo polufinale Kupa UEFA, što je bio veliki uspjeh", istakao je Pantelić.

Dodaje kako se radovao dolasku na utakmice u Sarajevo, bez obzira da li se meč igrao na Koševu ili Grbavici.

"Kada god sam igrao u Sarajevu, nikada se nisam tu veče vraćao sa ekipom. Uvijek sam ostajao dan duže. Ćevapi, tufahije, kafa u hotelu Evropa. Uživao sam, zaista. Družio sam se sa Zdravkom Ćolićem, Kemalom Montenom, Davorinom Popovićem... Bio sam na otvaranju prvog kafića, zvao se 'Bel Ami'. Dolazio sam u Skenderiju na malonogometni turnir. U ono vrijeme Sarajevo je imalo dušu. Sada sam poslije dugo godina ponovo tu, imam lijepe uspomene na ovaj grad. Bez ikakvog laskanja, Sarajevo je jedno od najljepših gradova bivše države i jake su emocije. Otkrit ću vam jednu anegdotu. Znalo se desiti da naručim pleh sa 30 tufahija i u avionu u krilu sve čuvam do Niša da mi ne pokradu saigrači. Sada mi je prijatelj Enver Lugušić naručio novu turu koju nosim kući", kroz smijeh kaže Dragan.

Pantelić: BiH je uvijek imala dobre golmane

Čovjek koji je deset godina stajao među stativama Radničkog tvrdi kako je imao ogroman izazov da brani pred velikim brojem gledatelja.

"Uživao sam u velikim utakmicama, a nervirao sam se na prijateljskim okršajima sa nižerazrednim klubovima. Pored 'velike četvorke' jugoslovenskog fudbala bio sam motivisan na utakmicama protiv Sarajeva, Željezničara, Veleža, Vojvodine... Ispričat ću vam jedan detalj koji skoro niko ne zna. Ja sam trebao potpisati ugovor sa timom sa Koševa. Bilo je skoro sve dogovoreno sa pokojnim Svetozarom Vujovićem. Međutim, ne mogu se sjetiti zbog čega nisam prešao na najveći bh. stadion. Možda mi je to jedna od grešaka. Volio sam sarajevsku raju. Prije nekih 10 godina na mom ranču između Niša i Zaječara sam radio i izašao sam sa sporednog puta čekajući da se uključim. Auto je prošlo, ali se odmah vratilo. Izašao je Zdravko Ćolić da me pozdravi. Događaji iz onog vremena se ne zaboravljaju".

Potcrtava kako o aktuelnom vremenu ne želi puno da priča.

"Ovo vrijeme nije za mene. Sve drugačije gledam. Neću da kvarim ono što je nekada bilo, zadržao sam to za sebe. Onaj fudbal i ovaj danas se ne mogu porediti. Nije to više iskreno kao nekada, nema porodica na tribinama", kazao je Pantelić.

Napominje kako je BiH uvijek imala dobre čuvare mreža te da je tako i danas.

"Bez dvojbe, vaša zemlja je bila rasadnik golmana. Od Janjuša, Muftića, Marića, Meškovića, Đurkovića, Lugušića... U onoj ligi od 18 golmana svi su mogli braniti za reprezentaciju. To je bio takva koncentracija kvaliteta. Također, i rezerve su bile fenomenalne. Nažalost, danas nije baš tako, ali ima talenata. Presudno je bilo što se onda do 28 godine nije moglo ići vani. Radilo se više, bili smo zreliji i mudriji. Recimo, od golmana koji su porijeklom iz regije spomenuo bih Oblaka iz Atletico Madrida, Handanoviča iz Intera. Još imamo taj talenat, ali ne kao onda. Šta golmana čini vrhunskim? Važno je racionalno razmišljati i konstantno raditi. Ta mentalna snaga je izuzetno važna".

Na kraju je govorio o Mundijalu u Španiji održanom 1982. godine gdje je tadašnja reprezentacija Jugoslavije podbacila. Pantelić je stajao među stativama državnog tima.

"Svi smo razmišljali da imamo jednu od najboljih ekipa na tom Svjetskom prvenstvu. Imali smo individualno možda i najjače igrače, ali smo zbog toga i platili ceh. Nas je 'ubio' kvalitet. Imali smo sjajne fudbalere - Sušića, Šljivu, Pižona, Zajeca... Problem je što su svi bili majstori. Naravno, kada zidaš kuću moraš imati jednog majstora, a ostali da budu trkači, nosači... Zbog toga smo imali problem, pogotovo sa manjim reprezentacijama koje puno trče. Bolje smo igrali sa jačim selekcijama. Dakako, bilo je i nekoliko sudijskih pogrešaka koje su utjecale na konačan ishod. Ostala je velika žal", zaključio je Pantelić.