Nogomet
718

Kup Maršala Tita 1986: Ćirin Dinamo nije imao šanse protiv razigranih Rođenih

Piše: A. D.
Zahvaljujući golovima Nenada Bijedića i Predraga Jurića, Velež je 1986. godine na stadionu JNA u Beogradu savladao Dinamo 3:1 i osvojio Kup Maršala Tita.

Blaža Sliškovića je "ukrao" ljuti rival iz Splita (Hajduk), a Enver Marić uskoro je okončao golmansku karijeru. Odlaskom ključnih igrača otvorio se prostor za mlađe koji su dolazili na veliku scenu, čiji su predvodnici bili Semir Tuce i Sead Kajtaz.

Niz mladih Veležovih igrača, među kojima su bili Goran Jurić, pokojni Nenad Bijedić, Anel Karabeg, uz Predraga Jurića, golmana Vukašina Petranovića i Vladimira Skočajića, koji se u međuvremenu "tražio" u Iskri iz Stoca i Borcu iz Čapljine, imao je sreću što je kormilo tima tih godina preuzeo dvojac Duško Bajević i Enver Marić.

Predvođeni u to vrijeme mladim i ambicioznim stručnjacima Rođeni su 1986. godine treći put u svojoj historiji dospjeli u finale Kupa Maršala Tita.

U šesnaestini finala Mostarci su uvjerljivo porazili Željezničar iz Doboja rezultatom 5:1. Uslijedio je trijumf nad beogradskim Radom Pod Bijelim brijegom rezultatom 2:0, te najava velikog derbija sa Partizanom u četvrtfinalu.

Tradicionalno neugodni Partizan gotovo cijelim tokom meča imao je prednost od jednog pogotka, da bi se u finišu za izjednačenje pobrinuo Vladimir Skočajić. Velež je u penal lutriji imao više znanja, sreće i koncentracije, te sa ukupnih 5:3 odškrinuo vrata finala.

Prepreka u polufinalu bio je OFK Beograd, koji se u Mostaru nije dobro proveo. Bilo je 3:0 u korist Veleža, a najbolji pojedinac na utakmici bio je današnji trener u stručnom štabu Avdo Kalajdžić. Dva pogotka koja je postigao, Kalajdžić je zasjenio crvenim kartonom zbog kojeg nije nastupio u beogradskom finalu.

U drugom polufinalnom meču zagrebački Dinamo koji je sa klupe predvodio Miroslav Ćiro Blažević pomeo je Crvenu zvezdu rezultatom 4:0.

Fudbalska groznica zavladala je u gradu na Neretvi. Kemal Monteno napisao je čuvenu himnu "Rođeni, rođeni" koju je otpjevao Željko Samardžić. U Beograd je lijepog majskog dana iz Hercegovine doputovalo između deset i petnaest hiljada navijača. Na stadionu se na oduševljenje armije Veležovih navijača pojavio Vahid Halilhodžić.

Priliku umjesto Avde Kalajdžića dobio je Nenad Bijedić koji je na JNA stadionu odigrao utakmicu života. Sa dva postignuta pogotka bio je junak beogradskog finala. Rođeni su pobijedili 3:1 i po drugi put u Mostar donijeli veliki srebreni pehar Kupa Maršala Tita. Treći pogodak postigao je Predrag Jurić, dok je prethodno Dinamu lijepim pogotkom nadu vraćao Marko Mlinarić.

Velež je nastupio u sastavu: Petranović, Prskalo, Goran Jurić, Bijedić, Matijević, Šišić, Kajtaz, Skočajić, Predrag Jurić, Karabeg i Tuce. Jedini rezervista koji je dobio priliku zaigrati u finalu bio je Vanja Gudelj.

Nakon velike pobjede uslijedila je proslava u Beogradu, te veličanstven doček na stadionu Pod Bijelim brijegom u Mostaru.