Korpulentni kapiten niželigaša koji je izbacio Čelik: Izgled često vara, to mi je prednost
Šarić je još prije rata sa svojom porodicom otišao u Ukrajinu, a s obzirom da nije znao jezik, nije vidio drugi način da se približi svojim vršnjacima nego da im se pridruži dok igraju nogomet. Kao petogodišnji dječak počeo je igrati nogomet te je tada počela ljubav prema nogometu i upit ukrajinskog trenera da igra za tamošnju ekipu.
Prije 22 godine s porodicom se vratio u Bosnu i Hercegovinu kada je počeo trenirati u klubu "Zlatni ljiljan", a prošao je i kroz selekciju Čelika.
"Igrajući za školu dobio sam poziv Borisa Gavrana, tadašnje pionirske selekcije, da pređem u Čelik. Tada sam kao mlađi pionir prešao u Čelik i omladinski pogon sam proveo u crno-crvenom klubu, imao sam i pozivu u reprezentaciju... Ovo što sada ljudi vide izgleda čudno, uopće to da se ja bavim sportom. Nisam uvijek bio krupan, debeo... U Premijer ligi sam imao 90-ak kilograma što je mnogo, ali uz formu ništa nije problem", kaže Šarić.
Fortuna je prvi tim osnovala 2014. godine te zadnjih šest godina igraju u Kantonalnoj ligi ZDK. Šarić je u Fortuni od njenog osnivanja te je "zaštitni znak" kluba.
"Dosta je tu mlađih saigrača, a svi smo dali svoj maksimum jer smo imali priliku da ispišemo historiju kluba u utakmici protiv Čelika. Mi svi volimo Čelik, igrali smo za Čelik, a nogometu su me naučili Čelikovi treneri. Igrali smo samo da se dokažemo da nešto vrijedimo. Često smo pri vrhu tabele, ali finansijska sredstva nam nisu omogućavala da idemo naprijed. Ovu sezonu smo krenuli ozbiljnije, nas 15-ak igramo zajedno već 2-3 godine, mnogi s posla dođu i igraju, ali valjda nam se pruži šansa da napredujemo", pojašnjava naš sagovornik.
Šarić radi kao komercijalista, ali s obzirom na radno vrijeme do 16 sati, nikada skoro nije propustio trening.
"Posao je do 16, a treninzi u 16:30 ili 17 sati, utakmice su vikendom i tu nastaju problemi s momcima koji ne mogu stizati na utakmice zbog smjena u poslovima. Sada je svako shvatio da nešto imamo, neku magiju, i poslodavci su postali fleksibilniji te izlaze u susret našim momcima kada imaju utakmicu", dodaje Šarić.
Njegova težina na terenu često prevari protivnike, čega je i on sam svjestan i to koristi kao svoju prednost.
"Čak 99 posto ljudi s kojima igram me podcijeni i to je moja prednost. U Zenici me znaju, ali prednost je kad me podcijene da nešto ne mogu, a na terenu dokažem suprotno. Uvijek sam radilica bio na terenu, prije sam se oslanjao na trčanje, a sada već na znanje. U ovim 30-im godinama ne mogu stići neki tempo svoj, ali želja je često veća na terenu pa se uspije i nemoguće", pojašnjava kapiten Fortune.
Na kraju je kazao kako im je konačni cilj da osiguraju stabilno finansiranje kluba te da nastave takmičenje u višem rangu takmičenja nakon Kantonalne lige ZDK kako bi ostvarili svoje dugogodišnje snove gdje bi uz sklad u ekipi i drugarstvo pisali lijepu priču.
