Kloppov četvrtak: S klubom kojem treba vratiti slavu dolazi pobijediti klub koji je digao iz pepela
U maju 2008. godine Klopp je stigao na Westfalen (danas Signal Iduna Park), nakon što je prethodnih 18 godina boravio u Mainzu kao profesionalni fudbaler, a kasnije i trener.
Vrlo brzo nakon odlaska iz Mainza shvatio je, a kasnije i priznao, da se karakter teško mijenja. Kako starimo, sve teže.
"Kad sam napuštao Mainz, mislio sam: 'Sljedeći put ću raditi s manje srčanosti'. Kazao sam to pošto smo sedmicu dana svi plakali. Grad nam je priredio oproštajnu zabavu koja je trajala sedam dana. Za normalnu osobu, toliko emocija je previše. Mislio sam da nije zdravo raditi tako. Ali, nakon jedne sedmice u Dortmundu, sve je postalo isto", kazao je Jurgen Klopp dok je sjedio na klupi Borussije Dortmund.
Borussia je za razliku od Mainza, imala triput veći stadion, ali je bila kao i Mainz, rekli bismo, radnički klub. I što je još važnije ista ona himna koju je slušao s Mainzovih tribina, odjekivala je i sa "Žutog zida", poznate tribine na kojoj glasove troše najvjerniji navijači Borussije Dortmund. Na takve detalje emotivci vrlo lahko padaju, stoga ni Klopp nije imao šanse da ga već na početku ne ponese veća energija koja nadilazi racionalne misli i onu klasičnu njemačku ideologiju prožetu čistom profesionalnošću bez naročitih emocija.
Ambijent u Dortmundu motivirao ga je da svima dokaže koliko vrijedi. Srce mu je govorilo da "Žutom zidu" može mnogo dati, osjećao je da u grotlu Westfalena njegova vizija može dobaciti daleko i da će njegova inspiracija vremenom "cvjetati".
Od onoga što nije bilo toliko lijepo, a što je Klopp dočekao, bilo je 13. mjesto na kraju 2007/08. sezone i činjenica da je klub samo tri godine ranije bio na rubu bankrota. U Kloppa se gledalo kao u osobu koja bi žuto-crnima mogla vratiti barem dio sjaja iz zlatnog perioda devedesetih godina proteklog stoljeća.
Mala ulaganja, veliki uspjesi
A realnih pretpostavki da Klopp tamo negdje u svojim prašnjavim knjižicama fudbala ili negdje u svojoj glavi ima viziju kako probuditi uspavanog njemačkog diva ‒ ne možemo reći da nije bilo. Naime, Klopp je u Njemačkoj već bio poznat po svojim kvalitetnim televizijskim analizama utakmica, pošto se osim trenerskog posla u Mainzu, od 2005. do 2008. godine bavio i komentatorskim poslom.
Poznavali su ga i kao trenera koji je 2004. godine Mainz uveo u Bundesligu i na ljeto, prije početka sezone u Bundesligi, svoje igrače odveo u Švedsku na svojevrsni "survivor". Bez struje, vode, kuhinje, odsječeni od svijeta, igrači Mainza su se pitali što im to treba. Mnogi su ga smatrali idiotom, a on je samo htio naučiti igrače da preživljavaju sve moguće situacije.
Već u debitantskoj sezoni, istina na osnovu fair-playa, izborio je nastup u Kupu UEFA i svoj Mainz učinio poznatim po atraktivnoj igri s presingom i visokim tempom, a sebe po bradi i marifetlucima pored aut-linije.
S takvim pedigreom stigao je u Dortmnud i zatekao artiljeriju koja je na ljeto 2008. godine brojala tridesetak igrača, prema njemačkom Transfermarktu tada procijenjenih na oko 117 miliona eura. Samo dvije godine trebale su Kloppu da sastavi svima poznatu družinu: Weidenfeller, Subotić, Hummels, Piszczek, Schmelzer, Kehl, Şahin, Bender, Götze, Lewandowski, Kagawa, Blaszczykowski, Barrios. Ekipu koja je, uz male promjene, spremna na visokom nivou provesti narednih desetak godina.
Rukovodstvo mu je davalo punu podršku, jer se i njima način na koji je Klopp gradio tim itekako isplatilo. Koristiti svoj omladinski pogon, te dovoditi mlade i jeftine igrače i s njima praviti rezultat, najzdravija je ideologija u gotovo svakoj djelatnosti na svijetu, ali i ideologija koju je najteže provesti u djelo. Klopp je to činio bez problema. Dovodio je igrače za mizerne cifre i od njih pravio zvijezde za koje se otimaju najveći divovi svjetskog fudbala.
Kako rekosmo, dvije godine bile su potrebne Kloppu da sastavim "svoj" tim, a još dvije da dvaput osvoji Bundesligu i tome doda DFB-pokal. Tim s najviše osvojenih bodova, ukupno 81; tim s najviše pobjeda u jednoj sezoni, ukupno 25; tim s najviše osvojenih bodova u gostima, ukupno 37; tim s naviše osvojenih bodova u proljetnom dijelu sezone, ukupno 47 i tim s najdužim nizom bez poraza, ukupno 28 utakmica! To su bili novi bundesligaški rekordi u vlasništvu kluba s Westfalena.
Dortmund vremenom postaje tim koji se, po godišnjoj zaradi, nalazi na 11. mjestu od svih klubova svijeta, Westfalen s prosjekom od 82 hiljade gledalaca biva jedan od najposjećenijih stadiona svijeta, a vrijednost igrača je postala gotovo triput veća nego prije. I onda je uslijedila fantastična sezona (2012/13.) u Ligi prvaka, u kojoj su Milioneri najprije u "grupi smrti" s Real Madridom, Manchester Cityjem i Ajaxom bili prvi, a kasnije dotukli Shakhtar Donetsk. Zatim su u utakmici, dostojnoj opisa "ko preživi, pričat će", u infarktnoj završnici izbacili Malagu iz četvrtfinala Lige prvaka na Westfalenu.
Na posljednjoj prepreci pred finale stajao je Mourinhov Real Madrid, "Žuti zid" je podigao nezaboravnu koreografiju sa slikom osobe koja gleda kroz dvogled i na kojoj je pisalo: "U potrazi za izgubljenim trofejom", aludirajući na trofej Lige prvaka. Žute pčelice su se razigrale po terenu, a Robert Lewandowski je postao prvim igračem koji je Galacticosima u evropskim takmičenjima zabio četiri gola i prvi nakon 1960. godine koji je postigao četiri gola u polufinalu ili finalu Lige prvaka. Bilo je 4:1 za Borussiu u Dortmundu i 2:0 za Real u Madridu, što je bilo dovoljno da Kloppova družina zapleše na Wembleyu protiv Bayerna iz Minhena. Do vrha, ipak, nisu mogli…
Zenit na Wembleyu
"Moje 'finale' bilo je polufinale s Realom i četvrtfinale s Malagom. Znali smo da nam je potrebna i sreća. Nevjerovatan trenutak bio je gol za prolaz protiv Malage. I tad sam sebi rekao da neću umrijeti tužan ako i izgubim u finalu. Možda ću kao starac razmišljati kako sam mogao nešto promijeniti u toj utakmici protiv Bayerna, ali sad ne mislim o tome", kazao je nekoliko mjeseci nakon poraza u finalu od Bayerna.
Ipak, gledajući iz ove perspektive, to finale je bilo vrhunac svega, iako Klopp nije mislio da će tako biti. Cijelu sezonu (2013/14.) nakon finala izjavljivao je da s Dortmundom ima još toga za pokazati, ali borba protiv povreda i utjecaja jačih nogometnih sila na njegove igrače ispostavila se previše iscrpljujućom i za njega.
Götze je dan poslije one velike pobjede nad Malagom odlučio da će napustiti klub na kraju sezone 2012/13. U klubu je nastao šok, a Klopp je tog dana otkazao izlazak sa suprugom, odbio sastanak u klubu i želio malo popričati sa sobom. "Sine, pa sa mnom si osvojio DFB-pokal, Bundesligu, došli smo do finala Lige prvaka. Imaju li oni nešto bolje od toga?", bile su misli s kojima se Klopp vjerovatno susretao. Isto se mogao pitati i kad je sezonu kasnije otišao Lewandowski. Možda je Klopp dodao još samo: "Dao si Realu četiri, s Bayernom ćeš dati pet?" I da ih je uistinu ovo upitao, teško da bi dobio logičan odgovor, osim njihovog kažiprsta uperenog u džep.
Svaki kraj je novi početak
Odlazili su i Şahin i Kagawa u Španiju i Englesku, pa se vraćali "polovni". Gündoğan, Reus, Hummels, Subotić, gotovo cio tim se mijenjao u ambulantama i bolnicama, a jadni Kevin Großkreutz izmijenjao gotovo svaku moguću poziciju u ekipi. Igrali su Kirch, Durm, Jojić i ostali omladinci, ali su žuto-crni i u sezoni 2013/14. u Ligi prvaka zamalo nokautirali Real Madrid koji se kasnije okitio titulom. Dortmundu je nedostajao gol u uzvratu da bi izborili produžetke, bilo je 2:0.
Svi odlasci dragih igrača koji su pod vodstvom Kloppa dodirnuli zvijezde, sve povrede igrača koji nisu imali adekvatnu zamjenu na klupi, otvarali su rupe kroz koje je iscurio veliki dio Kloppove energije. Toliko velik da je ipak odlučio dići ruke ranije nego je planirao.
On i njegov "brak" sa Dortmundom na kraju prošle sezone premješten je u arhive i ostao je upamćen kao fudbalska priča koju su svi voljeli, ali priča koja je svakog podsjetila kako svemu mora doći kraj… Oproštaj od "Žutog zida" i Dortmunda bio je legendaran. Živ čovjek bolje ne može poželjeti.
A kada je u oktobru 2015. godine stigao poziv s Anfielda, "srodne duše" su se spojile i podsjetile da je svaki kraj zapravno novi početak. Bolji spoj nije se mogao zamisliti. Jer, original "You'll never walk alone" himne je na Anfieldu, Liverpool je klub čiste strasti i emocije, a Klopp se odlično uklapa u sve to.
U Liverpoolu je i dalje u prvoj fazi gradnje tima koji bi u narednim godinama trebao donijeti zaboravljene trofeje na Anfield. Tek od ljeta možemo očekivati upečateljiviji Kloppov "rukopis" u igri Liverpoola, ali sve bi bilo lakše ukoliko već u ovoj sezoni izbori plasman u Ligu prvaka.
Za ispunjenje tog cilja, postoje dva načina. Prvi je osvajanje jednog od prva četiri mjesta u Premiershipu, a drugi osvajanje Evropske lige. Opcija da bude među četiri u Premiershipu poprilično je nerealna, dok je ova druga opcija mnogo realnija. A jedna od prepreka na tom putu je stara ljubav.
Prije prvog sudijskog zvižduka za večerašnji meč vjerovatno ćemo se nagledati sjajnih scena koje će prirediti domaći navijači u znak dobrodošlice Jurgenu, gledat ćemo i Jurgena kako sve to posmatra, ali nakon što sudija označi početak meča, krenut će razmjena udaraca u kojoj će prošlost ostati - prošlost.
Dolazi li Bolt u Sarajevo? Glavni Uberov konkurent traži vozače u glavnom gradu BiH
