Kako se sahrana italijanskog nogometa pretvorila u proslavu šampionske titule

Po drugi put u historiji Lazio je postao najbolja ekipa na Apeninima. Završnica te sezone italijanske Serije A donijela je sva moguća uzbuđenja koja možete zamisliti u nogometu.

Juventus je tri kola prije kraja imao pet bodova prednosti, a onda je poražen od Verone. U posljednja dva kola ušao je s dva boda prednosti, ali ni to nije bilo dovoljno za titulu prvaka. Ipak, prije tog 14. maja 2000. godine važno je da se vratimo sedam dana unazad. Serija A tada je brojala 18 klubova i igralo se pretposljednje 33. kolo.

Na stadion Delle Alpi doputovala je fantastična Parma koja je sezonu ranije Torino napustila s pobjedom rezultatom 4:2. Alessandro Del Piero vratio se te sezone nakon teške povrede i trpio je velike kritike zbog toga što nije mogao postići pogodak iz igre. Sve do pomenutog duela na Delle Alpiju, kada je glavom zatresao mrežu Parme za, tada se mislilo, novu titulu Juventusa.

U centar pažnje na susretu koji je odigran tog 7. maja na Delle Alpiju došao je sudija Massimo De Santis. U prvom poluvremenu propustio je dosuditi jedanaesterac za Parmu nakon što je Diega Fusera u šesnaestercu srušio Alessio Tacchinardi, ali ono što se dogodilo na kraju utakmice izazvalo je velike potrese na Apeninima.

Juventus je vodio pomenutim pogotkom Del Piera, a onda je Fabio Cannavaro bio najviši u šesnaestercu Juventusa i smjestio je loptu iza leđa Edwina Van der Sara u 90. minuti susreta za izjednačenje. Bar se činilo tako, a onda je De Santis poništio, a to su pokazale i televizijske snimke, potpuno regularan pogodak budućeg nogometaša Juventusa.

"Našem nogometu potrebna je potpuna rekonstrukcija. Svi, bili navijači ili ne, su vidjeli šta se dogodilo u Torinu i niko ne može objasniti zašto je taj pogodak poništen", rekao je Cragnotti, a na naslovnici Corriere dello Sporta je pisalo:

"Žao nam je, ali ovo je skandal".

"Odluka sudije je nevjerovatna. Ovo je nevjerovatna nepravda i nešto se mora uraditi", poručio je tada urednik CdS-a Mario Scocerti.

Narednih sedam dana proteklo je u neredima i protestima koje su organizovali navijači Lazija. Sedam dana nakon duela u Bologni i Torinu, Lazio je na svom terenu dočekao Regginu, a navijači Nebeskoplavih došli su na tribinu s kovčegom i organizovali su sahranu italijanskog nogometa. Domaćin je riješio posao u prvom poluvremenu golovima Simonea Inzaghija i Juana Sebastiana Verona. Diego Simeone je do kraja samo potvrdio trijumf domaćih.

U Perugiji domaćin je dočekao Juventus. Nakon prvih 45 minuta susreta rezultat je bio 0:0, a onda su nogometaši u svlačionici ostali više od sat. Razlog: Olujno nevrijeme koje je pogodilo Perugiju. U Rimu se čekalo da se utakmica u Perugiji nastavi, ali su nogometaši na teren ipak izašli nešto ranije. U međuvremenu je i Pierluigi Collina odlučio dati znak za nastavak utakmice, a onda se dogodilo čudo.

Utakmica se igrala na stadionu Renato Curi, a upravo je taj čovjek u posljednjem kolu u Perugiji 1976. postigao pogodak Juventusu i tako srušio snove o tituli Stare dame. Historija se ponovila. Promašaje drugog brata Inzaghija - Filippa, Zidanea i ostalih zvijezda Juventusa kaznio je Alessandro Calori udarcem s vrha šesnaesterca.

Uzalud su bili napadi Juventusa do kraja utakmice. Bod im je značio majstoricu s Nebeskoplavim iz Rima, a pobjeda titulu. Ostalo je 1:0 za Perugiju koja je tako još jednom srušila snove Juventusa o tituli prvaka Italije. U Rimu sahrana italijanskog nogometa pretvorila se u proslavu šampionske titule. Fantastična ekipa koju je vodio Sven-Goran Erikkson, a za koju su igrali Sensini, Bokšić, Salas, Mancini, Mihajlović, Simeone, Nesta, Veron, Nedved, Stanković, Inzaghi..., taj naslov prvaka je i zaslužila.