Nogomet
20

Kako se rukovodstvo NS BiH 2000. godine izborilo za ulazak u Jerusalem

Piše: Fuad Krvavac
Foto: EPA
Utakmica Izrael - BiH, odigrana 11. oktobra 2000. godine (Foto: Fuad Krvavac/Klix.ba)
U kvalifikacijama za Svjetsko prvenstvo u Japanu i Koreji 2002. godine, reprezentacija BiH poražena je od Izraela 1:3. Bilo je to 11. oktobra 2000. godine. Četrnaest godina kasnije, uoči kvalifikacijske utakmice Izraela i BiH u Haifi, svi se nadamo da se takav rezultat neće ponoviti.

Bio je to drugi susret u grupi 7 za izabranike Drage Smajlovića, nakon domaćeg poraza od Španije na Koševu (1:2), u jednoj od najljepših utakmica, koje je reprezentacija BiH odigrala od svog osnutka.

Nakon izvanredne igre protiv Crvene furije u Izraelu se očekivao povoljan rezultat.

Izraelci su poveli golom Eyala Berkovica u 12. minuti, a poravnao je Bruno Akrapović prekrasnim pogotkom u 48. minuti. Reprezentativci BiH nisu izdržali žestok pritisak domaćina i u posljednjih pola sata primili su dva gola, strijelci su bili Abuksis i Katan. Sa dva poraza na početku kvalifikacija "Ljiljani", kako su tada zvali bh. reprezentaciju, se nisu mogli nadati plasmanu na SP. Imali su svega osam bodova iz toliko susreta i bili su iza Izraela (12), Austrije (15) i Španije (20).

Reprezentacija BiH je igrala u sastavu: Adnan Gušo, Bruno Akrapović, Vedin Musić, Faruk Hujdurović (80. Marko Topić), Mirza Varešanović, Mirsad Hibić, Elvir Bolić (kapiten), Enes Demirović (73. Omer Joldić), Sergej Barbarez, Hasan Salihamidžić, Elvir Baljić. Na klupi su još bili: Nenad Džidić, Miro Klaić, Jasmin Mujdža, Mirzet Krupinac i Munever Rizvić.

Pored selektora Drage Smajlovića u stručnom štabu su bili Blaž Slišković i Enver Marić.

U to vrijeme u selekciji je bilo izvjesnih problema i nesuglasica. Tokom treninga, dok se igralo "viktorije", kapiten Elvir Bolić, nasrnuo je na Sergeja Barbareza, ali sve se brzo izgladilo, posebno navečer u hotelu kada je Bolić dobio tortu za rođendan.

Za vrijeme ručka pred utakmicu isto se ponovilo. Mirsad Hibić je bio slavljenik, a stigao mu je čestitati i Meho Kodro, donedavno saigrač u reprezentaciji koji je nastupao za Maccabi Tel Aviv u kojem je i završio igračku karijeru. Uz reprezentativce je bio i Senad Repuh sa suprugom i kćerkom, a tada je igrao Hapoel Tzafririn Hoton.

Sami odlazak u Izrael izazvao je veliku pažnju. Za bh. prilike putovanje na Bliski Istok je prije svega bilo veoma atraktivno.

Desetak dana prije tog susreta započela je Druga intifada, Sukobili su se Palestinci s izraelskim vojnicima, pa je odlazak izvan Tel Aviva bio nemoguć, jer od domaćina zahtijevao dodatne mjere sigurnosti.

Kako su u tom periodu u istim terminima igrale i mlade reprezentacije (U21) u kvalifikacijama za Evropsko prvenstvo, domaćin je organizovao obje utakmice na istom stadionu i istog dana, sa samo sat i 15 minuta razmaka.

Inače, mladi Izraela su slavili sa 2:1, a boje BiH su tada branili: Romeo Mitrović, Predrag Šimić, kapitan (84. Ivan Jolić), Mirza Bašić, Safet Nadarević, Mahir Džaho (64. Muamer Jahić), Saša Papac, Adnan Sarajlić, Zlatan Bajramović, Dragan Blatnjak (77. Nedim Halilović), Dalibor Šilić, Sead Zilić. Rezerve su još bili Elvis Karić, Nedžad Serdarević, Danijel Bogojević, Edis Begatović. Selektor je bio Šener Bajramović a gol je postigao Sead Zilić u 90 minuti.

U nogometnoj ekspediciji čarter letom Air Bosnia, pored igrača dvije reprezentacije, njihovih članova stručnih štabova, kao i članova Izvršnog odbora, te grupe novinara, bilo je i nekolicina navijača, koja se uspjela ukrcati u avion.

Igrači obje selekcije bili su smještani u dva hotela uz Sredozemno more, dok su ostali bili u poznatoj turističkoj oazi u Natanji, oko pola sata vožnje od Tel Aviva.

Gostoljubivi domaćini željeli su gostima ispuniti svaku želju, ali kada im je rečeno da umjesto razgledanja Tel Aviva i duge obale uz Sredozemno more, žele u Jerusalem, našli su se u neugodnoj situaciji.

Međutim, dvadesetak znatiželjnika, nekoliko novinara i ostalih članova ekspedicije sa Jusufom Pušinom, tadašnjim predsjednikom Saveza, uspjeli su izboriti odlazak do brda iznad Jerusalema.

S tog mjesta se pružao predivan pogled na sveti grad. Iako domaćini nisu željeli rizikovati i dozvoliti našoj delegaciji ulazak u Jerusalem, upornost Pušine i njegovog zamjenika Ilje Dominkovića se isplatila. Nakon pola sata razgovora sa sigurnosnim službama, Nogometnim savezom Izraela, dobijena je dozvola za posjetom svetom gradu.

Do Zida plaća smo došli preko jermenskog dijela i kroz sigurnosne prolaze sa rentgen aparatima. Potom smo obišli džamiju Al Aksu i na kraju Raspeće Isusa Hrista. Sa državnom zastavom BiH i NS BiH nismo imali problema, rado su nas pozdravljali usputni stanovnici i trgovci, jer drugih turista nije bilo.

Povratak je bio veoma uzbudljiv, jer smo imali jednog putnika viška. Meho Kodro nas ja zamolio da povedemo njegovog psa ljubimca.

Kada smo počeli rulati na pisti, avion se zaustavio i onda se na nekoj pomoćnoj pisti sjedili skoro sat vremena ne znajući što je razlog. Postalo je veoma toplo i zagušljivo, a onda smo konačno poletjeli prema Sarajevu i došli do zraka. Taj sat čekanja ide na dušu jednom novinara, koji je u hotelu u Natanji zaboravio kožnu jaknu.

Izraelci su samo zbog toga na aerodromu Ben Gurion zadržali avion. Sva sreća da je Natanja bila blizu Tel Aviva.