Kako je Pape zamalo završio u Partizanu: Spremio sam kofere i otišao da se pozdravim
Najveći trag Sušić je ostavio u dva nogometna kolektiva u kojima je proveo skoro po deset godina. Dres Sarajeva nosio je od 1972. do 1982. godine, a potom je devet sezona oduševljavao Parižane svojom nogometnom lucidnošću, magičnim driblinzima i filigranskom preciznošću u nogama. Spuštene štucne bile su znak protivničkim štoperima da učine sve što je potrebno samo da se ne obrukaju.
Takvog nogometaša u svojim redovima željeli su svi. Malo je nedostajalo da završi u Italiji i to u redovima velikana milanskog Intera, a uvijek je bio želja i velike četvorke jugoslavenskog nogometa. Prije nego što je potpisao vjernost Svecima iz grada svjetlosti po Papeta je došao Partizan na čijoj je klupi tada sjedio Ante Mladinić. Poziv je za mladog Sušića tim bio još izazovniji. U to vrijeme Mladinić je bio savezni selektor.
Već sam se spremio da krenem u Beograd
"Da, tačno je, želio sam da pređem u Partizan. Zašto? Pa, Sarajevo se posljednjih sezona borilo za opstanak. I, da budem iskren, dosadilo mi je to. Onda sam se, u jednom trenutku, uplašio da u nogometu, kao član Sarajeva, nikada neću uspjeti da se afirmišem, stignem u reprezentaciju. I na kraju, jedan od bitnijih momenata bio je i taj što je trener Partizana u to vrijeme bio Mladinić", rekao je Sušić svojevremeno za beogradski Tempo.
Partizan i Mladinić ozbiljno su zagrizli za mladog momka iz Zavidovića pred kojim su tek bile najbolje godine u karijeri. Došli su u Sarajevo po Sušića i dogovorili saradnju. Zadatak čelnika Parnog valjka bio je lakši i zbog činjenice da je Sušić kao dječak navijao za Partizan. Nakon poraza Crno-belih u finalu Kupa prvaka 1966. godine od Real Madrida, tada 11-godišnji dječak nije skrivao suze.
Sedmica Sarajeva već je spakovala kofere i preostalo je samo da obavijesti direktora i legendu kluba s Koševa - Svetozara Vujovića kako je došlo vrijeme da se pozdravi s gradom na Miljacki i ukrca u "brod" koji će ga povesti na obale Dunava. Umjesto oproštaja od bordo dresa, iza zatvorenih vrata u kancelariji direktora Vujovića desio se preokret.
"Ja sam Partizanu dao čvrsto obećanje. I tog dana, kada je trebalo da pođem, a ja sam se već spremio da krenem za Beograd, otišao sam samo u klub da se pozdravim i zahvalim za sve što su za mene učinili. Umjesto pozdrava, međutim, ponovo su počeli razgovori, ubjeđivanja, pa i molbe. Ja sam tu odlučio da ostanem. A zašto sam ostao? Za to je, mislim, najveći 'krivac' naš direktor kluba Svetozar Vujović, čovjek kojeg ja neobično cijenim i poštujem, u kojeg imam neograničeno povjerenje. Vuja mi je pričao o svojoj karijeri, sebi i drugima, govorio i ubjeđivao me da ću ja, i kao član Sarajeva, ako nastavim ovako igrati, uspjeti da postanem reprezentativac. Iznosio mi je primjere Musemića i drugih koji su, kao članovi Sarajeva, igrali u reprezentaciji i ja sam, jednostavno, odlučio da ostanem", rekao je Pape za tadašnji Tempo.
Nogometaš Sarajeva pretplaćen na golove u dresu Jugoslavije
Vujović je bio u pravu. Pape je zaigrao u Budimpešti, postigao dva gola, a u svom drugom nastupu u dresu Jugoslavije u Bukureštu došao je do prvog hat-tricka. Rumuni i nesretni golman Moraruu nisu ni znali šta ih je snašlo. Istaknuo je kasnije da je zbog toga zažalio, jer su u narednim utakmicama svi očekivali mnogo od njega, a to prvenstveno Španci u Beogradu nisu dozvolili.
Ipak, virtuoz je nastavio oduševljavati publiku i upisao je još dva hat-tricka u plavom dresu. Dvije godine nakon Bukurešta napravio je pometnju u odbrani Italije. Gentile i Calabrini izgledali su kao dječaci na prvom treningu te večeri na Maksimiru. Tri gola u mreži i majstorska asistencija za Zajeca.
Iste te godine odlučio je prirediti spektakl i sretnicima koji su došli na Marakanu da gledaju nogometnog virtuoza. Kada već Sarajlije u nogometnoj poeziji uživaju svake druge subote i kada je pripremio spektakl Zagrepčanima, red je da "počasti" i Beograđane. Protivnik - prvak svijeta. Argentina predvođena legendarnim selektorom Menottijem. Gaučosi možda jesu najbolji na svijetu, Daniel Passarella jeste samo godinu ranije zaustavio čarobnjake Neeskensa, Repa i Rensenbrinka, ali ne i mađioničara sa spuštenim štucnama. Nova tri gola upisao je Pape u plavom dresu.
Fudbalski čarobnjak u zemlji nogometne magije
Za Jugoslaviju je odigrao 54 utakmice, postigao je 21 pogodak, a iza sebe ima dva prvenstva svijeta (1982. i 1990.) i jedno prvenstvo Evrope (1984.). Nakon Italije 1990. godine na smotri najboljih na svijetu pojavio se i 2014. godine, kao jedini selektor koji je uspio odvesti Bosnu i Hercegovinu na veliko takmičenje. I to ne bilo gdje, u zemlju magije i nogometnih čarobnjaka, kakav je i sam bio.
Svetozar Vujović je za Sarajevo debitirao 9. juna 1960. s 20 godina. Čitav život proveo je u Sarajevu, igrao je i za reprezentaciju Jugoslavije, a zbog problema s povredama karijeru je završio sa svega 31 godinom. Ostao je u klubu, a 1974. godine postao i direktor ekipe iz Titove 38b. Na toj poziciji bio je sve do početka agresije na Bosnu i Hercegovinu. Njegovo srce prestalo je kucati 16. januara 1993. godine u opkoljenom Sarajevu. Sahranjen je na gradskom groblju Lav.
Jedna od najuspješnijih porno zvijezda nije bila zadovoljna zaradom: "To nije uredu"
Jelena Đoković kao Ristana iz "Srećnih ljudi": Komična montaža dijeli se mrežama
Jedna od najvećih historijskih misterija riješena: Naučnici pročitali spis star 2.000 godina
