Analiza / Kako je Conteov "masterclass" poslao bezvoljnu Španiju u historiju

Visoki presing Italijana, kontrola Busquetsa i sredine terena

Već sam pričao u svojoj analizi utakmice Belgija-Italija koliko cijenim Contea, njegov rad i ono što je postigao i postiže sa reprezentacijom Italije. Koliko god imao primjedbi na način na koji je Španija igrala jučer, odavno nisam vidio da je neko ovako zatvorio igru Španiji u posjedu lopte.

Način na koji su im spriječili kvalitetnu izgradnju napada, uz Iniestu zatvorili i najbitnijeg igrača za ritam i kreiranje igre Busquetsa te zatvorili sve kanale dodavanja u sredinu, bio je impresivan. Način na koji se ova ekipa pomjera je kao da ih Conte lično pomjera rukom i dovodi ih u povoljne pozicije i situacije (na videozapisu detalj sa meča protiv Belgije).

Od samog početka Italija je izašla visoko u namjeri da Španiju spriječi da igra od golmana, što je jedan od glavnih postulata u igri Španije i preduslova za njihov kvalitetni pozicioni napad. Dugo vremena nisam vidio da je golman reprezentacije Španije, bio to Casillas, De Gea ili neko treći morao toliko puta u jednom poluvremenu nabijati lopte na protivničku polovinu.

Upotrebljavjući agresivni man-marking (odbrana po principu čovjek čovjeka) kratili su Španiji sve kanale dodavanja i tjerali ih na preskakanje igre i duge lopte koje su centralni bekovi Italije lako kontrolisali obzirom na dominaciju u vazduhu.

Vidimo (fotografija broj 1) kako u izgradnji napada Španije svako ima zaduženje za markiranje jednog španskog igrača te na taj način Španci nemaju čistu opciju da kroz pas prenesu loptu u sljedeću fazu napada i moraju igrati dugu loptu koju su Italijani iskontrolisali. Osim toga, jako je bitno vidjeti poziciju Giacherrinija i Pellea.

Pelle je uglavnom bio zadužen da u situacijama kada je lopta na boku preuzme Busquetsa i Španiji onemogući da kroz trougao na boku iznese loptu i slomi presing Italije. Giacherrini ovdje radi sjajnu stvar, jer čim je lopta krenula ka Juanfranu, on u šprintu kreće da udvaja Juanfrana zajedno sa De Scigliom a također svojom pozicijom tijela i zatvara pas unazad ka Piqueu.

Pričao sam u najavi prvenstva pišući o Španiji koliko su Sergio Busquets i stvaranje viška u sredini bitni za igru Španije. Bez aktivnog učestvovanja Busquetsa u igri, Španija teško prenosi loptu do svojih napadača, teško lomi protivničke linije dodavanjem između linija i teško mijenja ritam. Conte je u pripremi utakmice sve to jako dobro znao i pobrinuo se da Busquets ima što manje loptu u svojim nogama i da ima što manje slobodnog prostora oko sebe.

A ovdje (fotografija broj 2) vidimo ono o čemu smo pričali. Lopta je kod Ramosa, a Italija sa pet igrača okružuje Busquetsa i sprječava Španiji igru ka njemu i kroz sredinu. Pelle se pomakao ka Busquetsu markirajući ga i zatvarajući pas ka njemu, dok se preostala četvorica pomiču u okolni prostor u kojem Busquets cirkuliše kako ne bi mogao da dobije pas i eventualno nastavi napad Španije dodavanjem u dubinu.

Ovdje (fotografija broj 3) možemo vidjeti situaciju kada se lopta nalazila na boku, gdje je Pelle striktno markirao Busquetsa, Eder se pomicao da zatvori liniju dodavanja ka njemu a tri vezna igrača se kvalitetno pomicala ka lopti i držala vrhunsku kompaktnost linija.

Kreiranje viška u sredini terena glavni je postulat u igri Španije. Stvaranjem viška kroz sredinu pomjeranjem Silve sa boka ka centralnom dijelu Španija ostvaruje progresiju ka protivničkom golu i tada, kada probijete kroz sredinu, imate širok raspon opcija jer možete i lijevo i desno i kroz sredinu. Međutim, Španija jučer to jednostavno nije mogla da uradi. Fantastičnim pozicioniranjem u defanzivi, Italija je potpuno zakrčila igru kroz sredinu, dodavanja usmjeravala ka bočnim dijelovima terena gdje je zatvarala Španiju.

Vidimo (fotografija broj 4) kako Italija uskim pozicioniranjem dva napadača i tri vezna igrača potpuno zatvara igru i dodavanja kroz sredinu terena pa Ramos ovdje mora odigrati dugi pas i preskočiti igru.

Jednostavan i savršen plan Italije u posjedu

Koliko je dobro skautirao protivnika u momentima kada on napada, Conte je fantastično skautirao svog protivnika i kada je on trebao njih da napadne. Jednostavan, a opet savršen plan funkcionisao je perfektno, i samo neke tehničke greške ili loša završnica sprječavale su Italijane da ovaj meč riješe i prije sudijske nadoknade.

Pridodavajući svoje bočne igrače i dva vezna (nekad visoko odlazi samo jedan vezni, nekad obojica) Italija praktično u posjedu lopte biva pozicionirana u nekakvom 3-1-6 ili 3-2-5 sistemu gdje nastoji opteretiti zadnju liniju Španije i brojčano nadjačati četiri defanzivca reprezentacije Španije. Tokom čitavog meča imali smo prilike da gledamo takav scenario, a najčešće se to radilo na lijevom boku gdje se De Sciglio i Giacherrini dižu visoko i stvaraju višak protiv Juanfrana.

A upravo vidimo i taj primjer na fotografiji broj 5. De Rossi je dobio loptu sa boka, De Sciglio, Giacherrini i Parolo se odmah pridružuju dvojici napadača i brojčano nadjačavaju suparničku defanzivnu liniju, te sada Italija ima ukupnu situaciju "5v4" što tjera odbranu Španije na prebrojavanje i preslaganje. Također, vidimo kako su Giacherrini i De Sciglio postavljeni pored Juanfrana opterećujući ga i stvarajući protiv njega situaciju "2v1".

Ispred vidimo jako loše pozicionirana tri vezna igrača Španije. A to nije slučajno. Italija je ovdje napad počela od golmana, imajući namjeru da kroz 4-5 dodavanja na svojoj polovini izvuče napadače i vezne igrače Španije prema naprijed i tako odvoji linije tima ostavljajući defanzivnu liniju nezaštićenu i brojčano inferiornu.

Kroz čitav meč Italija je ovo radila na jedan opčinjavajući način izluđujući Špance i savladavajući ih njihovim oružjem - kvalitetnom igrom u posjedu.

Tri štopera, De Rossi i Graziano Pelle najvažnije su karike ove Italije kada ona ima loptu. I dok smo kvalitete centralnih bekova i De Rossija znali do detalja, podređivanje igre Pelleu u završnoj trećini napada malo je iznenađenje. Da, momak igra jako dobro u Southamptonu, da, u jednoj od najjačih liga na svijetu, ali da li biste rekli da će on biti taj koji će nositi teret na svojim plećima u igri jedne Italije, zemlje koja je četiri puta bila prvak svijeta.

Način na koji se on snalazi u toj ulozi je sjajan. Conte ga uglavnom koristi kao "target mana", u momentima kada Italija želi izaći iz presinga i prebaciti protivničke linije tima. Čim lopta krene ka njemu, momentalno vidimo reakciju Edera i veznih igrača koji respektivno nude saradnju ili traže slobodan prostor iza leđa odbrane. Lopta se Pelleu uvijek šalje ili od centralnih bekova ili od bočnih igrača gdje se protivnik hvata na krivoj nozi pasom na bok, a onda Florenzi ili De Sciglio gađaju Pellea dugom loptom.

Ovdje (fotografija broj 6) vidimo igru na Pellea od strane centralnih bekova. Duga lopta Barzaglija ka Pelleu i pogledajte reakciju ostalih igrača. Eder odmah dolazi ispred Pellea kako bi mu on spustio loptu koju dobija. Florenzi i De Sciglio drže širinu i odmah kreću svoj trk u prostor, a Giacherrini se pridružuje De Scigliju i ponovo opterećuje Juanfrana te Italija opet ima "2v1" situaciju protiv desnog beka Španije. Juanfran sada jednostavno ne zna da li da preuzima Giacherrinija ili De Sciglija, jer koga god da preuzme, jedan od njih dvojice će ostati slobodan.

Italijanski plan za razbijanje presinga i kako je Španija pomogla Italiji u tome

Tokom čitavog meča, Italija je kao što sam rekao, igrom od golmana pokušala navući blok Španije a zatim ga zaobići. Španija je na to pokušavala da odgovori visokim presingom. Međutim, tokom svih 90 minuta taj presing je bio jako anarhičan i loše struktuiran. Igrači su bili previše udaljeni jedan od drugog ostavljajući milje prostora između sebe, često se nije znalo ko koga preuzima ni ko koji prostor treba da markira pa je ponekad bilo i smiješno koliko su Italijani lako izlazili iz tih situacija. Najočitija takva situacija desila se oko 55. minute kada je Eder izbio sam pred De Geu, ali je golman Manchester Uniteda tada ostavio svoju ekipu u igri.

Italija započinje svoj napad od Buffona i loptu dobija Motta. Iniesta odlučuje izaći na njega i to ruši presing, ali ne zbog Inieste, već zbog dvije činjenice.

Prva je da Morata, umjesto da se spusti dijagonalno iza Inieste i blokira dodavanje između njih dvojice, on markira igrača koji je u tom trenutku manje opasan - Barzaglija. Time ostavlja dovoljno veliki prostor između sebe i Inieste da lopta prođe i da jednim dodavanjem ispadne pet igrača Španije.

Druga stvar je nevjerovatna činjenica da niko Iniesti nije pokrio leđa i pritisnuo Parola. Pogledajte koliki prostor oko sebe ima Parolo da primi loptu i prosljedi je naprijed (fotografija broj 8)

Parolo odmah iz prijema odigrava loptu u dubinu na Pellea, Eder fantastično utrčava u prazan prostor između Piquea i Ramosa, a Pelle mu odigrava prelijepo petom i Eder izlazi sam na golmana. Ovakva i slične situacije viđene su tokom čitavog meča i Italija je iz ovakvih situacija mogla postići najmanje dva gola.

Tiki-taka i poziciona igra se ne igraju ovako

Od početka turnira Španija nije bila savršena u posjedu i imala je svojih mana te se moglo naslutiti da će protiv ozbiljnih protivnika imati problema. Međutim, u grupi je to nekako prolazilo jer su na svoj kvalitet i nesumnjive pojedine bljeskove uspjevali da bez mnogo problema prođu dalje iako je poraz od Hrvatske pokvario planove Crvenoj furiji.

Prevelike distance u posjedu ili premale distance u posjedu, bile su često problem s kojim se Španija suočavala tokom turnira i takve stvari protiv Italije teško prolaze. Često se dešavalo da razmak između Fabregasa i Inieste bude i po 25 metara, da centar terena nekad bude potpuno neokupiran što prekida konekcije i kanala dodavanja pa jednostavno jako teško možete okrenuti stranu i iskoristiti slobodan prostor na suprotnom dijelu terena. Možete, ali put je jako duži, trebate igrati unazad pa tek onda u dubinu pa je problem što tada protivniku dajete dovoljno vremena da se pomakne ka suprotnoj strani i zatvori prostor.

Sa druge strane, ekipa, naročito Fabregas i Silva, a pogotovo prvopomenuti imaju ozbiljnih problema kada je čitanje igre u pitanju i pozicioniranje svojih saigrača. Često znaju doći preblizu svojih saigrača, zatvoriti prostor oko sebe i dovući svog igrača u zonu u kojoj je lopta te na taj način potpuno zatvaraju progresiju i dodavanja u dubinu. Na taj način, protivniku je mnogo lakše da se brani, jer umjesto da brani mnogo veći prostor po širini, protivnik se skupi i pomjeri veliki broj igrača ka strani gdje je lopta s obzirom da Španija tu smjesti veliki broj igrača na malom prostoru što potpuno zatvori igru u dubinu.

Iniesta dobija loptu i ne zna šta će sa njom (fotografija broj 9). Fabregas i Silva dolaze ka lopti po dubini upadajući potpuno nerezonski u prostor oko pet igrača Italije. Narandžasti krug na suprotnoj strani pokazuje prostor koji je prazan i koji se može iskoristiti, ali Fabregas i Silva kao djeca na igralištu idu gdje je lopta i na taj način svojoj ekipi otežavaju progresiju, a Italijanima olakšavaju posao. Oni sada ne moraju mariti za prostor na suprotnoj strani, već se adekvatno pomiču ka lopti i vidimo kako ukupno na strani lopte imaju čist višak i situaciju "8v6".

Jednostavno, poziciona igra ima svoje postulate i pravila koja morate da poštujete a ekipa koja želi da igra na posjed mora da ih se slijepo pridržava. Aktivno držanje širine i dubine, pozicioniranje u odnosu na to gdje se nalazi lopta i vaš saigrač mora da se poštuje kako bi uvijek mogli da imate slobodnu opciju i mogućnost da dođete do protivničkog gola.

Način na koji je igrala Španija definitivno nije model na koji se treba ugledati i definitivno nije način pomoću kojeg ćete doći do gola. Jasno, Španija i jeste ta koja nas je navikla na takav fudbal, ali očito ona više svoje oružje ne uspijeva koristiti na najbolji način.

Neslavan silazak sa trona generacije koja je obilježila jednu epohu

Španija je nakon svjetske, predala i evropsku krunu, završavajući svoje učešće na turniru mnogo ranije nego što smo svi očekivali. Generacija koja je obilježila jednu epohu reprezentativnog fudbala vezujući dva evropska i jedno svetsko prvenstvo prikazujući savršen fudbal neslavno silazi sa trona i prepušta evropsku krunu.

Mladen Vojičić Tifa i Bijelo dugme u svojoj pjesmi "Jer kad ostariš" imaju stih "pomalo je tužno" koji najbolje opisuje činjenicu da takva jedna generacija koja je zauzela svoje mjesto u historiji na ovaj način silazi sa vrha.

Međutim, kada vidimo način na koji se to desilo, ništa se ne može pripisati slučajnosti, nedostatku sreće ili nečem trećem. Jednostavno, Španija na ovom turniru nije djelovala dovoljno dobro, ubjedljivo, motivisano i željno da treći put zaredom postane prvak Evrope.

Kao dijete koje je na silu dovedeno u vrtić i protiv svoje volje sjedi tu dok roditelji ne dođu sa posla i odvedu ga kući reprezentativci Španije djelovali su kao da jedva čekaju da se ovaj turnir završi. Igranje u jednoj brzini, potpuna ravnodušnost u većini utakmica morala je doći na naplatu.

I dok smo svi možda vjerovali da u grupnoj fazi igraju pod ručnom kako bi se štedjeli za nokaut fazu, jučer smo vidjeli da to nije bila istina. Ekipa je djelovala bezvoljno, bez ikakve energije i želje da prođe dalje.

Bez ikakve želje da diskreditujem pobjedu Italije, koja je sasvim zaslužena i bez ikakvih mrlja, ne mogu se oteti utisku da je Španija morala i mogla mnogo bolje kako na cjelokupnom turniru tako i na utakmici protiv Italije.

Činjenica je da je pred Fudbalskim savezom Španije mnogo odluka koje moraju da donesu kako bi se ova reprezentacija vratila na pravi put i na mjesto koje joj objektivno pripada.

Italija potpuno zasluženo ide dalje sa najboljim trenerom na turniru

Na kraju nemamo šta drugo reći osim da je Italija potpuno zasluženo prošla dalje. Od prvog do posljednjeg minuta potpuno je kontrolisala utakmicu u oba pravca dajući joj ritam u kojem ona želi da igra.

Kao što sam napomenuo, odavno nisam vidio da je neko ovako lako iskontrolisao tako kvalitetnu ekipu kao što je Španija. Igra u oba pravca bila je fantastična, prelijepa i za sve fudbalske udžbenike i stoga im moramo odati priznanje. U većem periodu meča, Španija čak i nije imala veliku prevlast u posjedu lopte, nešto na šta prvo pomislimo kada izgovorimo riječi "fudbalska reprezentacija Španije".

Taj procenat je u dobrom dijelu utakmice bio poprilično ujednačen, a Španci su prevlast u posjedu počeli da stvaraju tek kada se Italija svjesno povukla u duboki blok pred kraj utakmice.

Druga stvar koju moramo napomenuti i bila bi šteta preskočiti ga govoreći o ovoj utakmici je Antonio Conte. Čovjek sa nevjerovatnom energijom i taktičkim znanjem položio je još jedan ispit na putu ka cilju, a to je svakako finale Eura.

Čovjek koji se, prema mom, a i mnogim drugim mišljenjima, definitivno pokazao kao najbolji strateg dosadašnjeg toka turnira, potpuno je neutralisao i nadmudrio trenersku veličinu kakva je Vicente del Bosque, ostavljajući iskusnog brku bez rješenja u svakoj situaciji.

Italija možda nema mnogo velikih zvezda u svom timu, ali Italija na klupi ima vrhunskog trenera. I više od toga im i ne treba.