Plavooki bombarder
1.1k

Ibišević zaslužuje bolji ambijent na oproštaju, sivilo u Talinu nije dostojno njegove veličine

Piše: O. T.
Foto: Arhiv/Klix.ba
Foto: Arhiv/Klix.ba
"Kad me Ibišević nije natjerao da prohodam, neće niko", jedne prilike je kazao jedan naš poznati stand-up komičar, invalid u kolicima Jasmin Džemidžić aludirajući na onaj historijski gol u Kaunasu, a poznato je i da su roditelji novorođenčadima davali ime po golgeteru iz Vlasenice nakon tog pogotka. Živ čovjek u životu teško uspije ostaviti dublji trag od dva navedena primjera. Vedad Ibišević je ostavio takav trag. I zato zaslužuje bolji oproštaj od reprezentativnog dresa od onog koji je imao u estonskom sivilu.

Zvanične potvrde još uvijek nema, a 33-godišnji Vedad Ibišević jeste najavio oproštaj od dresa s državnim grbom nakon što se okonča "operacija Rusija". Onog dana kada je i pomislio o oproštaju, vjerovatno se nadao da će "zbogom" reći na nekom ruskom stadionu po mogućnosti u nokaut fazi Svjetskog prvenstva. Sigurno nije očekivao da će u estonskom sivilu brojati posljednje minute. On to ne zaslužuje.

Ne zaslužuje da u 10. kolu kvalifikacija za Svjetsko prvenstvo, u utakmici koja je, ne gledajući važnost FIFA-inog renkinga, ustvari revijalna utakmica, odigra posljednji meč za zemlju čija je fudbalska historija ispisana njegovim golovima.

Meč u Talinu, zapravo bio je i ispod nivoa revijalnog ili prijateljskog, jer na njemu BiH nije došla u opuštenoj varijanti, nego puna žala i bijesa zbog kraha u kvalfikacijama. Na tom meču su Estonci ostali šokirani bakljadom naših navijača koji su iskazali još jedan bojkot čelnicima Fudbalskog saveza BiH. Taj meč je u prvih 45 minuta ponudio uspavanku. U takvim okolnostima legende ne bi trebale odbrojati posljednje minute, a Ibišević je legenda bh. fudbala.

U 82 nastupa za reprezentaciju Ibišević je postigao 28 golova. A nezaboravna, neizbrisiva i najvažnija dva postigao je u Kaunasu kada smo srušili Litvaniju i izborili Mundijal te u Rio de Janeiru kada je ušao s klupe i zabio Argentincima u 1. kolu Svjetskog prvenstva na kultnoj Maracani, u našem debitantskom nastupu na velikim takmičenjima.

Sramota bi bila da takav igrač ne ode ispraćen velikim aplauzima, s buketom cvijeća, prigodnim umjetničkim remek-djelom u rukama i morem iskrenih emocija na tribinama nekog stadiona u Bosni i Hercegovini.

Kad već nismo znali ispratiti veličine kao što su Elvir Bolić, Sergej Barbarez i Zvjezdan Misimović, kao i mnoge druge, vrijeme je da na pravi način ispratimo Vedada Ibiševića, da konačno počnemo iskazivati poštovanje najvećim sportistima ove zemlje.

Na Ibiševiću ostaje odluka da li će uopće i koliko će još dugo igrati za BiH, ali teren u Talinu ne bi trebao ostati posljednji na kojem je nosio dres Zmajeva.