{{error}}
Korisničko ime ili e-mail
Lozinka
ili
Facebook prijava


Unesite e-mail:


Specijal
/
Hattrick, titula, oproštaj – Dirk Kuyt

18.5.2017. u 22:45
77
29
Hattrick, titula, oproštaj – Dirk Kuyt
77
Hattrick, titula, oproštaj – Dirk Kuyt
Legendarni Dirk Kuyt okončao igračku karijeru (Foto: EPA)
U jubilarnom 100. nastupu za Holandiju, a bio je to meč osmine finala Mundijala, igrao je na tri različite pozicije u timu. U 111. minuti derbija između Arsenala i Liverpoola postigao je najkasniji gol u historiji Premiershipa. U 36. godini u posljednjem kolu holandskog prvenstva postigao je hattrick i svojoj ljubavi Feyenoordu donio 18 godina čekanu titulu. Dan poslije titule pričao je pred 150.000 glasnih navijača da bi narednog dana profesionalnom fudbalu rekao:"Zbogom". Neumorni Dirk Kuyt je stao.
Brojevi poput tri različite pozicije u 100. nastupu za nacionalni tim, 111. minute i trijumfalnog hattricka u 36. godini slikovito objašnjavaju da govorimo o igraču koji je slavu stekao neutaživim borbenim duhom, koji je svaki put davao posljednji atom snage i koji nije mogao završiti utakmicu, a da prethodno svaku travku na terenu nije nagazio svojim kramponima. Samo takav igrač je morao igrati pred navijačima kakve imaju Liverpool, Fenerbahče i Feyenoord.

Ako ste ikada igrali neku verziju Pro Evolution Soccera (PES-a) od 2006. godine, teško ste mogli zaobići onu crvenu boju pored ocjene za "staminu" (izdržljivost) koja je stajala u osobinama Dirka Kuyta. Maksimalna ocjena neke osobine bila je 99, a Kuytova ocjena za izdržljivost obično je iznosila 95. Ne bi to bilo toliko interesantno, a zar se može reći da je nerelevantno, da Kuyt nije bio napadač. Dobro, ofanzivac, jer u Redse je 2006. godine stigao kao najbolji napadač holandske Eredivisije, ali na Anfieldu je više ličio na bocu za kisik koja je nosila tim, nego na mašinu za golove koja je donosila pobjede timu.

Tri pozicije u paklenom meču



Kuyt je simbol za one igrače koji nisu velemajstori, čije poteze ne kopirate i čiju fotografiju ne pokazujete frizeru u namjeri da vam iskopira njegovu frizuru. Simbol za one koji mogu odigrati loš meč i promašiti veliku šansu, ali kojima ćete nakon sudijskog zvižduka ili, ipak, kada ga trener odluči izvesti, što se rijetko dešavalo, ustati na noge i aplaudirati. "Dao je sve od sebe, šta mu mogu reći?".

Raja na takve pada, ali takvi ne spadaju u kategoriju onih "koji igraju za raju, zanemaruju taktiku i završavaju u Vratniku". A to nije lako. Plavi Holanđanin je trčeći po instrukcijama sa iscrtane table štreberski ispunjavao trenerove želje, ali i romantično osvajao srca navijača. Spajanje ta dva faktora u jednoj tački možete nazvati umjetnošću, ali on vrlo vjerovatno ne misli tako. Rad, znoj, krampa i lopata. Tako nekako.

U vrućem Brazilu prije tri godine, na Svjetskom prvenstvu, dok je brojao svoje 33. ljeto, sa klupe je gledao rušenje Španije (5:1) i dramu protiv Australije (3:2). Tek u 3. kolu dobio je šansu u pobjedi protiv Chilea (2:0) i to na poziciji lijevog bočnog igrača u formaciji 3-4-1-2 iako je cijelu sezonu 2013/14. proveo na desnom krilu u dresu Fenerbahčea. Ali, šuti, dobro je i na lijevom beku kada znaš da si posljednji put za reprezentaciju igrao u oktobru 2013. godine. Šest puta od tog oktobra presjedio je utakmicu na klupi dok mu Louis Van Gaal nije rekao "preore" lijevu stranu protiv Chilea.

Za nagradu, dobio je istu ulogu od prve minute protiv Meksika u osmini finala. Ne bismo ovoliko pričali o njegovim nastupima u Brazilu da taj meč protiv Meksika nije odigran 29. juna, tačno sedam godina nakon smrti njegovog oca i da baš tada nije pokazao od čega je sačinjen.

Dakle, ponovo na lijevom boku, ovaj put na stadionu u Fortalezi. Na početku drugog poluvremena, u jednom momentu komentator ESPN-a govori:"Vidite ova prazna sjedišta na mjestima gdje Sunce obasjava. Imate osjećaj da je temperatura 100 stepeni. Teško je navijačima, zamislite kako je igračima." Pitajte Dirka kako je bilo...

Nedugo nakon riječi komentatora, Meksiko postiže gol za 1:0 u 48. minuti, a Van Gaal osam minuta kasnije u igru šalje Mephisa Depayja pri čemu izvodi desnog bočnog Paula Verhaegha. Dok četvrti sudija podiže tablu na kojoj piše ko ulazi, a ko izlazi, holandski stručnjak maše rukama i govori Kuytu da se preseli na mjesto desnog beka, dok će na lijevom beku zaigrati Bruno Marcus Indi, koji je ranije zamijenio povrijeđenog Nigela de Jonga. Holandija prelazi u formaciju 4-2-3-1. Kuyt čuva leđa Arjenu Robbenu.

No, nije upalilo. U 76. minuti Van Gaal na hlađenje, ako je u vreloj Fortalezi išta moglo da se hladi, šalje velikog Robina Van Persieja, a uvodi Klaas-Jana Huntelaara. Tada i glavni sudija Pedro Proença shvata da je konačno vrijeme da pakao barem malo natopi vodom i signalizira kratak odmor. Bila je to nova šansa da Van Gaal pretumba svoj tim. Kuyt je žedno grlo natapao vodom, a šef mu pokazao da nakon igranja na lijevom i desnom boku sada mora preseliti u napad i tako praviti društvo Huntelaaru – Holandija će igrati u nekoj ludoj kombinaciji formacija 4-4-2 i 3-2-3-2 gdje Georginio Wijnaldum uzima ulogu improviziranog desnog beka. Nije šala, sve je ovo ovako bilo.

Slavlje Dirka Kuyta nakon pobjede Holandije nad Meksikom u osmini finala Mundijala 2014. godine. (Foto: EPA)
Slavlje Dirka Kuyta nakon pobjede Holandije nad Meksikom u osmini finala Mundijala 2014. godine. (Foto: EPA)


Filmski preokret zbio se u posljednjih osam minuta meča – od 88. do 96. minute. Wesley Sneijder je pogodio u 88. minuti, a onda i Huntelaar u 95. minuti iz penala. Nakon što je Proença svirao kraj Kuyt se sa podignutim rukama ka nebu i sa pogledom u tom istom pravcu srušio na koljena. Ni gola, ni asistencije, ali tri različite pozicije u ekipi, 10,8 istrčanih kilometara i pobjeda na vrelom terenu na sedmu godišnjicu od očeve smrti bili su i više nego dovoljni razlozi za ogromnu sreću i nemjerljivu količinu ponosa.

Počeo kao fudbaler i moler



Van Gaalu više nije padalo na pamet da ga ostavlja na klupi. Čak ga do kraja prvenstva nije ni izvodio iz igre. Odigrao je po 120 minuta protiv Costa Rice i Argentine, u oba meča postizao golove u seriji penala, te 90 minuta protiv Brazila u susretu za treće mjesto u kojem je Holandija - četiri godine nakon osvjajanja srebra na Mundijalu u Južnoj Africi gdje je Kuyt počeo svaki meč - slavila sa 3:0 i uzela bronzu. Za popularne Oranje skupio je 105 nastupa i postigao 24 gola.

Uloga koju je Kuyt imao u Brazilu, posebno u meču protiv Meksika, najbolje pokazuje o kakvom je igraču riječ.

Fudbal u 21. vijeku još nije ponudio igrača sličnog njemu, a on je čekajući nasljednika dočekao kraj svoje karijere.

Možda bi legitimno poređenje, u kontekstu borbe, pretrčanih kilometara sa prefiksom "ofanzivac", bio Mario Mandžukić, ali Gladijator iz Hrvatske bi jedino u slučaju puke nužde mogao, recimo, dobiti ulogu desnog ili lijevog beka u ekipi.

Za Kuyta, rođenog 22. jula 1980. godine, pozicija u ekipi nije bitna. On se kao tinejdžer naučio skromnosti i radu. Negdje u periodu od 15. do 17. godine igrao je fudbal za omladince amaterskog kluba Quick Boys i paralelno radio kao moler. Nije se usudio sanjati dalje od igranja za prvi tim Quick Boysa pa se stoga pomirio da će u budućnosti igrati fudbal i farbati zidove, ali kada je 1998. godine stigao poziv Utrechta, svom poslodavcu je napisao otkazno pismo.

U Utrechtu će provesti narednih pet godina, a pravu eksploziju doživjet će u sezoni 2002/03. kada u 37 utakmica u svim takmičenjima postiže 22 gola. Takav učinak nije mogao proći nezapaženo pa je prije kraja sezone "kaparisan". Slijedio je transfer u Feyenoord, ali prije toga valjalo je odigrati posljednju utakmicu sezone, onu u finalu holandskog Kupa gdje je Utrecht igrao upravo protiv Feyenoorda, kluba za koji je navijao o malih nogu.

Utrecht, Feyenoord, Liverpool...



Kao veliki profesionalac, što on i jeste, vodio je Utrecht do titule. Bilo je 4:1, a on je postigao posljednji gol za pečat, za titulu.

U Feyenoordu je odmah u prvoj sezoni pokazao da je potpuni pogodak. U 38 utakmica postigao je 21 gol, a onda je uslijedila fenomenalna sezona 2004/05. kada u 41 nastupu u svim takmičenjima upisuje 32 gola i 16 asistencija. Kvalitet je potvrdio u trećoj sezoni krunisanoj titulom za najboljeg igrača lige, a postigao je 25 golova i upisao 19 asistencija u 37 nastupa. Kada na to dodate podatak da je od ljeta 2001. do ljeta 2006. godine povezao 179 uzastopnih nastupa u ligi za Utrecht i Feyenoord, onda je bilo jasno da je spreman za velike stvari. I stigao je poziv sa Anfielda. Rafael Benitez ga je želio vidjeti u Liverpoolu.

Odlazeći na Otok sa osmijehom na licu mogao se sjećati perioda u Rotterdamu, ali i žaliti zbog jedne stvari koja nije bezazlena – tri sjajne sezone, ali bez ijednog klupskog trofeja...

Iako je stigao u klub koji je godinu dana ranije bio evropski prvak, Kuyt se trofejima nije mogao pohvaliti ni na Anfieldu. Na tom stadionu punom romantike, emocija, strasti i adrenalina Holanđanin je naučio - gubiti.

Tuga igrača Liverpoola nakon poraza od Milana u finalu Lige prvaka 2007. godine. (Foto: EPA)
Tuga igrača Liverpoola nakon poraza od Milana u finalu Lige prvaka 2007. godine. (Foto: EPA)


Početak je bio zamalo bajkovit. Njegovim golom u seriji penala protiv Chelseaja u polufinalu Lige prvaka 2007. godine, u njegovoj debitantskoj sezoni, Liverpool je čekirao kartu za finale protiv Milana gdje će Kuyt postići počasni gol za 2:1. Rossoneri su se tada osvetili Redsima za poraz u finalu 2005. godine, a bol osvete osjetio je i "novi kolač" engleskih romantičara.

U sezoni 2008/09. Redsi su u posljednjih 11 ligaških utakmica upisali 10 pobjeda i jedan remi pri čemu su na Old Traffordu osramotili Manchester United savladavši ga rezultatom 4:1. Ali ta četiri gola sa Teatra snova na kraju su oplakana jer je United osvojio ligu sa četiri boda prednosti.

Nakon te sezone Redsi će samo tonuti. Neće osvojiti ni FA Cup 2012. godine kada ih je sa 2:1 u finalu savaldao Chelsea.

Jedini trofej u crvenom dresu Kuyt je osvojio u Capital One Cupu (EFL Cupu) kada je Liverpool nakon penala 2012. godine savladao Cardiff City. Tada je Kuyt zabio za vodstvo od 2:1 u produžecima, a kasnije i u seriji penala. Bolje išta nego ništa...

Na ljeto 2012. godine, nakon 286 nastupa i 71 pogotka za Redse, otplovit će za Tursku i potpisati za Fenerbahče, a Otok će ga, osim po borbenom karakteru, pamtiti po tome što je na proljeće 2011. godine postigao hattrick Unitedu u pobjedi Liverpoola 3:1 i po golu protiv Arsenala u remiju (1:1) na Emiratesu koji je postigao u 111. minuti. To je najkasniji gol u historiji lige.

Dirk Kuyt nakon poraza od Španije u finalu Mundijala 2010. godine (Foto: EPA)
Dirk Kuyt nakon poraza od Španije u finalu Mundijala 2010. godine (Foto: EPA)


U Turskoj je pred vatrenim navijačima Fenera osvajao i ligu i kup i Super kup, ali i osjetio previranja u turskom fudbalu u kojima je centralna figura bio upravo njegov Fener.

Vrijeme je prolazilo, a pretrčani kilometri govorili da kraj nije daleko. Bio je to znak da se vrati prvoj ljubavi. U Feyenoord se vratio na ljeto 2015. godine i najavio pohod na titulu prvaka Holandije, titulu koju u Rotterdamu čekaju od 1999. godine.

Pun stadion, izlazak iz helikoptera i poljubac sudbine



Kada je svojoj djeci poručio da će se vratiti u Feyenoord, njihovoj sreći nije bilo kraja, a u Rotterdamu je dočekan kao kralj. Helikopter je sletio na teren ispred bučnih navijača, a izašao je Kuyt i vratio nadu.




Sjećate se onih brojki prije odlaska u Liverpool? Devet godina kasnije, ništa se nije promijenilo. Osim toga što je Kuyt sada nosio kapitensku traku na ruci i što nije bio na početku nego na zalasku karijere. Ali brojevi su ostali isti – 38 utakmica od mogućih 40 pri čemu 37 u startnoj postavi, a u njima 23 gola i pet asistencija u svim takmičenjima. I konačno trofej, ali ne ligaški, nego onaj u Kupu Holandije. Da priča bude još bolja, u finalu je pao Utrecht. Bilo je 2:1 za Feyenoord, a Kuyt je upisao asistenciju.

Iz te sezone ponio je jednu veliku ranu – niz od 10 utakmica bez pobjede u ligi u periodu od decembra 2015. i februara 2016. godine. U taj niz strpano je i osam poraza. Znao je Kuyt kako je gubiti, nažalost. Naučio je to sa Redsima i sa Holandijom. Ali sa njima je gubio na najvećim pozornicama. Sa njima se nije sramotio.


Dirk Kuyt Incredible Comeback to Feyenoord on... by eurofootballhd

Uzeo je zalet i kao 36-godišnjak poveo Feyenoord ka tituli u ovoj sezoni. Ekipa predvođena njegovim nekadašnjim saigračem, a sada trenerom Giovanijem van Bronckhorstom igrala je sjajno od početka sezone i kako se primicao kraj samo ih je čudo moglo odvojiti od trofeja. A, kad ono hoće, to čudo nije bilo daleko.

Feyenoord je u 33. kolu gostovao slabašnom Excelsioru. Sve je bilo spremno za veliko i dugo godina čekano slavlje, ali ne. Feyenoord je izgubio sa 3:0, navijači poludjeli, a Kuyt se pitao zašto i kako. Kao da je zaboravio da sudbina ima neke druge planove. Ne loše, nego bolje od zamišljenih.

Naime, Kuyt je od 31. kola preselio na klupu, a trener Van Bronckhrost zacementirao mjesta igračima koji su igrali u veznom redu i u napadu pa su protiv Utrechta, Vitessea i Excelsiora stalno od prve minute igrali El Ahmadi, Vilhena, Toornstra, Elia, Berghuls i Jorgensen. Tako je Kuyt svaki put boravio na klupi. I onda kada ih je Excelsior ponizio. Ali, baš tada dok su noćne more trajale Vilhena je dobio žuti karton koji je značio da ne može igrati protiv Heracles Almela u posljednjem kolu. Značilo je to samo jedno – Kuyt sa kapitenskom trakom na ruci počinje meč u kojem Feyenoord mora slaviti ako želi titulu.

Stadion De Kuip je bio "pun ko šibica". Žednih 47.500 gledalaca na tribinama čekalo je titulu, a ko zna koliko hiljada van stadiona u Rotterdamu znak da započnu slaviti. Kuytu je trebalo samo 38 sekundi za prvi, 12 minuta za drugi, 84 minute za treći gol. Za titulu. Ko preživi, pričat će.

Slavlje igrača Feyenoorda pred više od 150.000 navijača. (Foto: EPA)
Slavlje igrača Feyenoorda pred više od 150.000 navijača. (Foto: EPA)


Grad je eksplodirao, dan kasnije policija je građanima preporučivala da ne izlaze napolje kada je shvatila da se više od 150.000 ljudi okupilo proslaviti titulu.

"Ovo je najbolji trenutak moje karijere. Kada sam se vratio prije dvije godine znao sam da možemo osvojiti titulu i svi su mi se smijali. Kada je Feyenoord bio u gornjem dijelu tabele svi su se veselili. Kada smo remizirali sa Ajaxom 1:1 ljudi su plesali po stolovima. To se ne smije dešavati, trebati biti zadovoljni samo kada osvajate trofeje", poručio je Kuyt navijačima voljenog kluba, a onda zapjevao pjesmu You'll never walk alone.

Dan nakon slavlja objelodanio je da se, nakon sezone u kojoj je skupio 39 nastupa, postigao 15 golova i upisao sedam asistencija, oprašta od profesionalnog fudbala. Bolji kraj teško je poželjeti. Ako bismo njegovu filozofiju igre morali sumirati jednom izjavom, to bi bio odgovor na pitanje kako je uspio povezati 179 utakmica u ligi od 2001. do 2006. godine.

"Tokom moje karijere uvijek sam se osjećao spreman. Ipak, ja se ne mogu sjetiti puno utakmica u kojima nisam osjećao bol. Ako želite uspjeti u nečemu, onda se morate žrtvovati, a to uključuje da ponekada prolazite kroz bolove. Fudbal je igra kontakta i bivate izloženi mnogim duelima. U pet do 10 posto utakmica nisam osjetio bol, ali sam uvijek bio spreman podnijeti napore", rekao je Dirk Kuyt.

Najnovije
Najčitanije
Preporuke
Anketa
Ko će biti prvak BiH u košarci?
Email adresa: (nije obavezno)

Tekst ispravke: