{{error}}
Korisničko ime ili e-mail
Lozinka
ili
Facebook prijava


Unesite e-mail:


Specijal
/
Guardiola nije ni prevarant ni sretnik, nego genije

14.12.2017. u 07:53
74
55
Guardiola nije ni prevarant ni sretnik, nego genije
74
Guardiola nije ni prevarant ni sretnik, nego genije
Guardiola je vodeći City osvojio simpatije engleskih analitičara i javnosti. (Foto: EPA-EFE)
Možda se desi čudo i Manchester City spusti ruke s trofeja koji treba podići u maju. Možda Pep Guardiola više nikada ne stavi medalju oko vrata. Ali, nogomet koji skicira Guardiola i kojim obrazuje svoje igrače koji to pretvaraju u remek-djelo, najljepši je i najubojitiji nogomet modernog doba, vjerovatno i svih vremena.
TEKST SE NASTAVLJA ISPOD OGLASA
Za njegove ekipe ne morate navijati, Guardiolu ne morate bodriti. Tog španskog genijalca, međutim, trebali biste poštovati.

Lionel Messi, Xavi i Andres Iniesta igrali su u Barceloni i prije i poslije Pepa Guardiole, ali su u njegovo vrijeme unosili najveći strah u protivničke timove. Finali Lige prvaka u kojima je Guardiola vodio Barcelonu bili su časovi nogometa, svirka pobjedničkog orkestra koji protivnika čini nemoćnim, a neutralnog ljubitelja nogometa zadovoljnim.

"To je vjerovatno najbolji tim protiv kojeg sam igrao kao trener", bespomoćno je kazao Sir Alex Ferguson nakon poraza od Guardioline Barcelone u finalu Lige prvaka 2011. godine. A bilo je pristojnih 3:1.

Niko Manchester Unitedu nije dao batine, hipnotizirao ga kao Barcelona te noći na čuvenom Wembleyju, stadionu kojem i dolikuju vrhunske predstave. Daleko od toga da se radilo samo o hipnotiziranju Uniteda, londonska noć je samo kruna, pečat svih ranijih i kasnijih "jednosmjernih ulica" kojim je vozila Barcelona, kojim je vozio Pep.

A bila je to Barcelona kakvu su sanjali graditelji La Masije, čuvene Barcine škole nogometa, Barcelona kakvu je sklopljenih očiju gledao i sada već pokojni Johan Cruyff, "leteći Holanđanin" koji je stigao i otvorenih očiju vidjeti djelo koje je zamišljao. Bio je to tim sačinjen od najbolje generacije Barcelone, generacije koja je skoro sva skupa odrasla, isti tanjir dijelila. Gerard Pique, Andres Iniesta, Sergio Busquets, Xavi, Pedro i Leo Messi zajedno sa starijim saigračem i kapitenom Carlesom Puyolom činili su kičmu tog svemirskog tima.

Sir Alex Ferguson je za Guardiolinu Barcelonu kazao da je
Sir Alex Ferguson je za Guardiolinu Barcelonu kazao da je "najbolji protivnik s kojim se susreo".


Sve što su čelnici kluba dovodili kako bi pravilno posložili "meso" oko kičme samo je dodatno ojačalo Barcelonu pa je takav sastav tima bio najčešći argument kojim se pokušavao osporiti utjecaj Pepa Guardiole na Barcelonine uspjehe. A ni opaske na suđenje nisu bile strane, ali nisu bile ni neutemeljene.

U takvom stanju stvari Guardiola je bio neka verzija Zinedinea Zidanea, s tim da Zidaneov Real Madrid u odnosu na Guardiolinu Barcelonu, bez obzira na Realovu odbranu titule u Ligi prvaka, nije izgledao ubojito kao Guardiolina Barca. Poređenje njihovih početaka na najvišem nivou, međutim, ima smisla, jer i za Guardiolu, kao i danas za Zidanea najčešća procjena kvaliteta zapravo i nije bila procjena, nego skepsa pretočena u riječi: "Mora se još negdje dokazati".

Poređenje, ipak, nema smisla u kontekstu same igre, jer ono što su momci iz Katalonije radili na terenu nije moglo biti plod samo njihovog talenta, niti je moglo funkcionisati na tonove čovjeka sa satom na ruci i sa značkom "UEFA". Jer, da je plod talenta, ne bismo slične stvari danas gledali u izvedbi Eliaquima Mangale, Nicolasa Otamendija i Fabiana Delpha. I oni su, dakako, talentovani igrači, ali je, valjda, jasno na kakav se koncentrat talenta misli.

Trojci koju smo nabrojali nikakav sudijski ton ne bi pomogao da skupocjene ekipe Premiershipa čini nemoćnima. Samo čista genijalnost dirigenta koji ne trči "između dvije vatre" po terenu, nego stoji pored aut-linije, igrače kojima su klizeći start i degažman u golmanskom stilu bliži od mekog i promišljenog pasa popraćenog mudrom kretnjom može učiniti neuhvatljivom metom koja dominira, hipnotiše i pobjeđuje.

Proslava titule Lige prvaka s Barcelonom 2011. godine.
Proslava titule Lige prvaka s Barcelonom 2011. godine.


"Nije bilo lijepo gledati ovaj meč s moje tačke gledišta. Ako ste navijač Manchester Cityja, ovo vas mora činiti zadovoljnim kada vidite takvu vrstu nogometa, ali biti na drugoj strani protiv tima koji tako igra, vrlo je teško", kazao je Paul Clement nakon domaćeg poraza njegovog Swanseaja od Manchester Cityja rezultatom 4:0.

Tražiti listu trenera koji su izustili nešto slično, valjda nema svrhu. Već smo spomenuli Fergusona, a to je dovoljno. Lista je svakako duga. Kao i lista Cityjevih pobjeda u ovoj sezoni. Protiv Swanseaja su upisali 15. u nizu i srušili rekord Premiershipa po broju uzastopnih pobjeda.

U La Ligi, recimo, taj rekord iznosi 16 pobjeda, u Bundesligi iznosi 19. Pitanje je gdje će i kada City stati. Ali, kad god stane, svakako će taj rekord stajati pored Guardolinog imena, baš kao što njegovo ime stoji i pored navedenih rekorda u La Ligi i Bundesligi, rekorda koje je postavio vodeći Barcelonu i Bayern.

U ligama u kojima je vodio svoje timove Guardiola ne čuva rekorde po broju osvojenih bodova i postignutih golova, što je poprilično interesantno, ali ovi rekordi po broju pobjeda u nizu možda i najviše govore o dominaciji timova koje vodi. Oni najbolje pokazuju na šta liči Guardiolin tim kada dosegne najbolju formu. Strah, trepet i batine u očima protivnika, čisto uživanje u očima svojih fanova.

I da, za nogomet koji preferira, Guardiola mora imati ispunjene mnoge uslove, od kvalitetnijih terena do vrhunskih igrača, tu mora biti neko poput Sergija Busquetsa, Xabija Alonsa, Xavija, Inieste, Bastiana Schweinsteigera, Davida Silve ili Kevina de Bruynea, ali Guardiola takvo nešto i zaslužuje. Samo pod njegovim blagoslovom navedeni igrači su igrali totalni nogomet koji ne poznaje ništa drugo osim dominacije, intenziteta i borbe za loptu u svojim nogama.

Jedan od ključnih igrača Guardiolinog Cityja je Kevin De Bruyne.
Jedan od ključnih igrača Guardiolinog Cityja je Kevin De Bruyne.


Možda ni u Cityju, kao što nije ni u Barceloni ili Bayernu, Guardiola neće napraviti veće uspjehe glede broja osvojenih trofeja od svojih prethodnika ili nasljednika, ali je već ostavio trag koji kaže da takav nogomet u tim klubovima nije viđen u neko drugo vrijeme osim u Guardolino.

Svjetskom nogometu, a posebno ligama u kojima je boravio, Guardiola je promijenio lice, mnogim trenerima otvorio vidike, mnoge natjerao da misle o onome što ih ranije nije zanimalo. S Bayernom koji je 2013. godine naslijedio od Juppa Heynckesa nije bilo naročito teško nastaviti dominaciju u Bundesligi pa ni otići do polufinala Lige prvaka, ali je bilo izuzetno teško onakve igrače učiniti boljima, a Katalonac je u tome uspio, govorili su Bayernovi igrači. Pep isto čini u plavom dijelu Manchestera.

Prije derbija protiv Manchester Uniteda Guardiola je kazao da je samo dva dana trajala njegova sumnja u stil igre koji preferira. Ta dva dana zbila su se dok je u trećem rangu španskog nogometa vodio Barcelonu B, zbila su se nakon što je nakon prva tri kola upisao pobjedu, remi i poraz. "U ponedjeljak i utorak sam sumnjao, u srijedu vidio da me nijedan drugi način ne privlači više od načina na koji sam počeo", objasnio je Guardiola. Prije tog derbija protiv Uniteda na Old Traffordu je kazao i da svoj stil neće mijenjati ni po cijenu neuspješnih sezona, što je dokazao i u prošloj sezoni zapamćenoj po turbulencijama i okončanoj bez trofeja.

"Ljudi su govorili da u Engleskoj ne možemo igrati na ovaj način. U Engleskoj, također, možemo igrati na ovaj način", bila je poruka koju je kazao nakon što je "muzika" na derbiju bila njegova, kao i pobjeda. Sada je manje važno gdje je Pepov kraj. Važno je da na Otoku, također, gledamo remek-djelo tog "jahača nogometnih čudovišta". Remek-djelo u punom sjaju.

Najnovije
Najčitanije
Preporuke
Email adresa: (nije obavezno)

Tekst ispravke: