Mostarci se ipak ne mogu, poput navijača Željezničara i Sarajeva, pohvaliti titulom prvaka bivše države.
Tri druga mjesta
Kratkih rukava ostajali su 1973., 1974. i 1987. godine, kada su bili osvajači drugog mjesta. Posebno su bolna bila posljednja kola 1973. i 1987. godine, kada su Mostarci bez naslova ostajali na samom cilju. Prvi put (1974.) su priliku propustili zahvaljujući lošijoj gol-razlici, dok su treći put (1987.) bez titule ostali u Tuzli nakon dva dosuđena penala u korist domaće Slobode.
Dva naslova u Kupu Maršala Tita
Za razliku od Jugolige, Rođeni su briljirali u Kupu Maršala Tita, gdje su u četiri navrata dospijevali do finala. Kapiteni Enver Marić i Vladimir Matijević su 1981. i 1986. godine podizali veliki srebreni pehar namijenjen pobjedniku najmasovnijeg takmičenja u bivšoj državi.
Prvi veliki uspjeh Velež je ostvario 24. maja 1981. godine u Beogradu. Tog dana Rođeni su u finalnom susretu Kupa Maršala Tita porazili Željezničar rezultatom 3:2. Ogroman broj Veležovih navijača majskog dana iz Mostara je doputovao u Beograd, a više od pola stadiona bilo je obojeno u crveno.
Nadahnuti Halilhodžić i Slišković
Fudbaleri koji su nastupili u crvenom dresu kasnije su tvrdili da "uz onakvu podršku sa tribina" jednostavno nisu mogli zakazati. Posebno inspirisan bio je Vahid Halilhodžić. Bio je to njegov oproštaj od Veležovog dresa pred odlazak u francuski Nantes.
"Ostvarili smo veliku pobjedu, prema mišljenju mnogih najveću u historiji Veleža. Bila je to jedna od mojih najboljih utakmica u igračkoj karijeri i sigurno jedan od najsretnijih dana u mom životu", kazao je Halilhodžić kome su se hiljade Veležovih navijača klanjale na beogradskim Terazijama.
Trenerski mag Miloš Milutinović meč je započeo sa sastavom: Enver Marić, Avdo Kalajdžić, Aleksandar Mičić, Dubravko Ledić, Vladimir Matijević, Veselin Đurasović, Dragan Okuka, Blaž Slišković, Vahid Halilhodžić, Adnan Međedović i Vladimir Skočajić. U nastavku su u igru ušli Momčilo Vukoje i Mirsad Mulahasanović. Dio tima koji se okitio naslovom prvaka još su bili Zijo Tojaga, Nikola Meseldžija i Borivoje Lučić.
Željezničar predvođen Ivicom Osimom na pauzu je otišao pri vodstvu 1:0, a gol je iz jedanaesterca postigao aktuelni selektor reprezentacije Bosne i Hercegovine Mehmed Baždarević.
Nastavak je golovima za 1:1 i 2:1 u razmaku od svega tri minute otvorio Vahid Halilhodžić. Radost Rođenih potrajala je svega tri minute, pošto je dosuđen još jedan penal za Željezničar koji je u gol pretvorio ponovo Mehmed Baždarević.
Deset minuta pred kraj veliku pobjedu Veležu je donio Dragan Okuka. Dva od tri pogotka Rođenih imala su potpis nadahnutog Bake Sliškovića, koji je nastupio nedovoljno oporavljen.
“Igrao sam pod povredom, tako da nisam bio zadovoljan svojim nastupom. Pobijedili smo, a posebno mi je u sjećanju ostala velika proslava nakon utakmice. Tog dana u Beogradu je bilo mnogo Veležovih navijača”, prisjetio se Slišković.
Na putu do finala Velež je eliminisao banjalučki Borac (3:2), Sutjesku službenim rezultatom, Bregalnicu (2:0) i Budućnost (2:1), dok su se Sarajlije do finala probile preko Rudara iz Velenja (2:1), Slobode iz Titovog Užica (1:0), niškog Radničkog i Partizana.
