"Kada imate negdje otići onda imate dom. Kada imate nekoga da volite, onda imate porodicu. Kada imate oboje onda ste uspjeli. Kada imate jedan cilj, jedan put i samo jedan dom onda imate i ljubav dovoljno jaku i veliku da ruši sve pred sobom. A ljubav? Ljubav je onaj prvi šal u bordo-bijeloj boji što ga ljubomorno čuvam već preko 20 godina, ljubav je ona zastavica s tvojim grbom u dnevnom boravku što je starija od mene. Ljubav je i Papetova sličica na starom plakaru, ljubav je kolekcija ulaznica na kojima uvijek piše FK Sarajevo, ljubav je gol u gostima, ljubav je kad stari u svako doba dana i noći izbifla: Đurković, Radeljaš, Kapetanović, Jozić, Hadžibegić, Janjoš, Jakovljević, Vukičević, Musemić, Merdanović, Pašić. Ljubav je i kada dedo to sluša, pa s jednakim žarom u očima samo nastavi poeziju: Sirćo, Fazlagić, Muzurović, Jesenković, Bajić, Prljača, Prodanović, Šiljkut, Musemić, Blažević, Antić.
Ljubav je i kad zijanimo pa se za hastalom puno ne priča. Ljubav je kad neće u gol, pa te ponese Hordi huk, a protivniku se "svežu" noge. Ljubav je kad se "odvaja" od užine, džeparca, plate, penzije, kafe, ručka da bi uvijek bili mi gdje god da igraš ti. Ljubav su sve nacrtane koreografije, svaka podignuta parola, svaki podijeljeni sendvič na povratku s gostovanja. Ljubav je kad zabiješ gol, a ja se grlim sa neznacima, što se zovu porodica. Bordo porodica. A porodica je važna, porodica je temelj, a naša raste iz dana u dan. Živimo u vremenu kad se ljubav ne mjeri razbijenim tranzistorima zato što je Hase pogodio prečku u devedesetoj, zastavom što se šila danima pred derbi, suzama zbog promašenog penala u polufinalu Kupa Maršala, srećom od svemira većom kad igraš u transu, a protivnik nema nikakvu šansu...
Danas su izmislili društvene mreže, lajkove i pratioce, danas je sve broj, ljubav se mjeri u novčanicama. Ali ne daš se ti, još uvijek si onaj isti fudbalski romantik što svojoj vjernoj publici piše drame i sretne i tužne, još uvijek nas sve veže ista ljubav, ona što mjere nema. Još uvijek si isti onaj Mangup, nosiš ime grada, ime kluba, predstavljaš nas i državu Bosnu i Hercegovinu onako kako samo ti znaš. Časno i dostojanstveno. I trebamo ti mi, baš kao što ti trebaš nama. Jer šta je nedjeljna kafa bez priče o onoj šansi što je izvuče protivnički golman iz devet "banki", šta je odlazak na more kad ga ne "štimaš" između dvije evropske tekme, šta je gol u gostima ako ga nisi zabio ti? Šta bi bili ljubav, tuga i sreća da nema tebe?
Rasteš iz dana u dan, a s tobom raste i tvoja porodica. I vole te širom Bosne i Hercegovine, vole te i širom Evrope, širom svijeta. Ima nas mnogo, mnogo onih kojima srce zaigra kada mislimo na tebe. Mnogo onih kojima grb kuca umjesto srca u grudima. Puno više od onih 8.000 koliko zvanično članova imaš.
Zato ti trebamo mi, da srce stavimo na papir i pokažemo koliko nas zaista ima. A važno je, važno zbog ovih što broje lajkove, da im pokažemo koliko si nam bitan i koliko nam je stalo. Da za tvoj sljedeći rođendan na papir skupimo 10.000 bordo srca koje će kucati kao jedno. A eto ga, blizu je oktobar, dan kada si se rodio ti i svojim rođenjem ispisao i brojna prijateljstva, ljubavi i sreće. Sjetite se svih onih s kojima vas je spojio velikan iz Titove i zahvalite se tako što ćete postati dio najveće sportske porodice u Bosni i Hercegovini
A na stadionu što nosi ime tvog najvećeg sina Asima Ferhatovića ljubav se i dalje mjeri zastavama, šalovima, grlom i dlanovima. Poziv vam ne treba, utkan je u vaš DNK. Kada lopta krene s centra, a orkestar sa tribine što nosi Vedranovo ime zagrmi za tvoje boje, sva se srca u jedno spoje. I zato ustani bordo nacijo, tvoj velikan te treba!", poručili su iz redova Bordo kluba.
