FK Sarajevo od gotovog napravio veresiju: Ko je kriv za veliku krizu igre i rezultata
To je još jedan dokaz kako se stvari brzo mijenjaju u nogometu, jer nakon polusezone bez poraza u Premijer ligi i više od 365 dana bez posrtaja u svim domaćim takmičenjima, niko nije vjerovao da Sarajevo može dovesti u pitanje odbranu naslova prvaka.
Čak ni glavni operativci s Koševa nisu mogli predvidjeti takav mogući rasplet situacije, pa su uljuljani ozbiljnom prednošću u odnosu na konkurente, dozvolili da u drugi dio sezone uđu sa znatno slabijim igračkim kadrom.
Imalo je Sarajevo nebrojeno puta mnoge krize u svojim redovima, čak i one vještačke, za koje su specijalisti, ali podatak da su u sedam utakmica nastavka prvenstva postigli dva gola, pri tom kreiravši broj šansi koje se mogu prebrojati na prste obje ruke, vjerovatno je nezapamćen u historiji ovog kluba. Takva kriza igre i rezultata u istom momentu ne pamti se na Koševu.
Kako to biva u nogometu, na udaru se prvi našao stručni štab na čelu s Vinkom Marinovićem koji očigledno ne pronalazi način da izvuče maksimum iz aktuelnog igračkog kadra i već dugo luta tražeći dobitnu kombinaciju.
U tom periodu Sarajevo je izgledalo neuigrano, taktički nedoraslo i potpuno bezidejno, za što punu odgovornost snosi stručni štab, ali u ovome slučaju, iako se o tome tek tiho govori ili nikako, tome je doprinio i prilično neisprofilisan igrački kadar, koji gotovo ni po čemu ne odskače od kvaliteta najbližih konkurenata.
Odlasci Benjamina Tatara i Amara Rahmanovića, te povreda Mersudina Ahmetovića, demistificirali su narativ o superiornosti ekipe s Koševa koja je bez ova tri igrača samo sjena ekipe koja je u protekle dvije i po sezone sijala strah i trepet među rivalima.
Adekvatne zamjene za pomenuti trojac su izostale. Pojačanje poput Jasmina Mešanovića, koji je neupitno kvalitetan igrač, ali očigledno nema potrebne karakteristike i nije kompaktibilan sa saigračima iz navale, dokaz su da nije bilo pravog plana kako popuniti praznine u ofanzivnom dijelu ekipe.
Zbog toga stručni štab luta u nastojanju da Mešanoviću nađe pravu poziciju na terenu, jer on nije ni klasični golgeter poput Ahmetovića, a ni tip igrača poput Tatara ili Rahmanovića, koji su svojom lucidnošću i nepredvidivim kretnjama između protivničkih linija, djelovali i obilato poentirali iz drugog plana.
Angažovanje Borisa Cmiljanića vjerovatno je samo jasno koordinatoru sportskog segmenta FK Sarajevo Emir Hadžiću, zaduženom za dolazak novih igrača, koji se također nije proslavio tokom zimske pauze.
Pretplaćeni "asovi" poput Tina Svena Sušića, Zinedina Mustedanagića ili Ivana Jukića gotovo ni u jednom trenutku nisu pokazali zbog čega su dovedeni kao velika pojačanja i ne odskaču znatno od premijerligaškog prosjeka, pa je Sarajevo danas u situaciji da na klupi nema gotovo nijednog upotrebljivog igrača koji može promijeniti tok igre.
To je pogotovo izraženo u ofanzivnom dijelu tima, gdje osim Matthisa Fanima nema nogometaša koji pravi razliku, a kakav prelazni rok je odrađen na Koševu, vjerovatno najbolje oslikava situacija da je do jučer otpisani Slobodan Milanović, preko noći postao prva opcija na krilu ili bar prva alternativa s klupe.
Zašto je to tako, najbolje znaju na Koševu. Kako saznajemo, ni finansijska situacija nije bila bajna, što je utjecalo i na katastrofalan prelazni rok, gdje su tek u finišu stigla pojačanja, koja iz ove perspektive djeluju kao ishitrena i neplanska.
Uz slabe igre i rezultate, i drugi kvalitetniji igrači su se utopili u sivilo, poput potencijalnog reprezentativca Hrvoja Miličevića koji je na proljeće neprepoznatljiv. Samopouzdanje svih nogometaša je na vrlo niskom nivou, toliko da ne pružaju ni djelić onoga što objektivno znaju i mogu.
U svakom slučaju, prvi na listi za "odstrel" je trener. Ako ništa, zbog "pozitivne" šok terapije i pokušaja da se ekipa razdrma, što je obično znalo uroditi plodom u ovakavim situacijama.
Čini se da Marinović više ne može probuditi ekipu i da je to jedino preostalo rješenje u pokušaju da se spasi što se spasiti može do kraja sezone.
Eventualni gubitak titule bio bi apokaliptičan i utjecao bi umnogome na budućnost i razvoj kluba. Ipak, problemi Sarajeva su znatno dublji, jer "ho-ruk" rad, bez pravog plana i vizije, ponovo je došao na naplatu.
