Film "Volim SFK": Djevojke koje ne igraju Ligu prvaka na PlayStationu, već na terenu
Ženski fudbalski klub SFK 2000 niz godina jedan je od najuspješnijih sportskih timova u našoj zemlji. Iako djevojke u fudbalu u našoj zemlji više nisu atrakcija, njihovi rezultati ih svrstavaju u red sportskih atrakcija. Već 12 godina zaredom osvajaju titulu prvakinja države, imaju 11 igračica u A reprezentaciji BiH, najveći kvalitet i najbolje rezultate. Pa ipak, o njima se malo zna.
U filmu je prikazana svakodnevnica ekipe, isječci sa treninga i utakmica, ali su se mogla čuti i mišljenja djevojaka, njihovih roditelja, trenerice... One dolaze iz različitih gradova, različitih su nacionalnosti i porodica, ali im nije važno kako se ko zove i kakvo je njegovo opredjeljenje. Najvažnije im je drugarstvo jer su, kako poručuju, svi kao porodica, a granice postoje samo u ljudskim glavama.
Revolucionarke sa loptom
Kristina Šešlija majka je dvije djevojčice koje igraju fudbal, starije Anđele i mlađe Varvare, ali uvijek ističe da i sve druge igračice smatra svojom djecom i da svakodnevno priča o njima i smatra ih revolucionarkama koje su ujedinile zemlju na putu uspjeha. Kristina kaže da svi moraju ponosni na SFK i doći na njihove utakmice da jedinstvo i prijateljstvo vide na terenu.
"Tužno je što su one napravile takve rezultate, a o njima se tako malo zna", poručila je Kristina koja dolazi iz Vojkovića kod Sarajeva. U filmu su govorili i članovi porodice Kuliš iz Kreševa, zatim porodice Smajić, ali i igračice Alisa Spahić, Azra Numanović, trenerice Samira Hurem, Ivana Vlaić i drugi.
"Moje djevojke ne igraju Ligu prvaka na PlayStationu, već na terenu", poručila je trenerica Samira Hurem nakon premijere.
Naglasila je nepravednost u finansijskim izdvajanjima za muške i ženske fudbalske kolektive, istakavši da se 95 posto daje za muškarce, a tek 5 posto za žene, iako su djevojke iz SFK zakoračile u šesnaestinu finala Lige prvaka.
"Kad vidim šta smo sve napravile, pitam se zašto to nije prihvaćeno kako bi trebalo, u kakvoj to zemlji živim", kazala je Hurem dodavši da nijedan muški klub nije napravio ovakve uspjehe, a imaju nemjerljivo veće budžete.
Šleperi opreme i privatni ruksaci
O uslovima koje imaju djevojke u drugim zemljama u filmu je govorila igračica Azra Numanović. Ona se prisjetila utakmice iz 2013. godine kada je BiH igrala protiv Švedske na Bilinom Polju. Ispričala je kako je prije meča stigao čitav šleper opreme za švedske reprezentativke, a naše djevojke su došle sa ruksacima u kojima su stvari koje su donijele od kuće. Ipak, poražene su sa samo 1:0.
Režiserka i rediteljica filma "Volim SFK" Ada Sokolović priznala je da nikad nije voljela fudbal, ali da je ženski fudbal počela pratiti zahvaljujući prijateljici koja je pozivala da gleda utakmice. S vremenom je postala vjerna navijačica.
"Kada vam u dječijem dobu kažu da si posebna, drugačija, to ti ne znači mnogo i ne razmišljaš o tome. Kada u srednjoj školi to dobije novu formulaciju pa nisi samo posebna nego si 'čudna', to ima drugu težinu. Ako odlučiš da si svoja, ako osjećaš da ti je lijepo u odjeći koja nije 'propisana' za tebe i uopšte ako tvoji izbori u životu nisu po mjerilu društva, očekivani, surovo naučiš da život nije bajka. Ove cure su uvijek znale šta žele, opstale u svom izboru i danas su čudo! Igraju, neke djevojčice koje su se rodile za vrijeme rata, sa Pala, iz Istočnog Sarajeva, Busovače, Travnika, Sarajeva, Hrvatske, Crne Gore, danas djevojke koje su ubijedile svoje mame, tate, prijatelje, javnost koja zna šta je ženski fudbal da su tim, jedinstvene,najjače… Volim SFK", poručila je u najavi filma Sokolović, a na današnjoj premijeri je istakla: "Da imamo neki muški tim koji radi ovo što one rade, bili bi hit. One zaslužuju bolje uslove, veću posjećenost na stadionima i ovaj film".
