Džekina konačna potvrda da spada među najbolje napadače svoje generacije
Dijamantov uspjeh i postojanost na najvećem svjetskom nivou samo je još jedna, možda konačna potvrda da on spada među najbolje napadače svoje generacije, jer rijetki su primjeri onih koji su u 23. i 31. godini, dakle u razmaku od osam godina, uvrštavani među 30 najboljih igrača svijeta ili, ako hoćete, među desetak najboljih napadača svijeta pošto na tim listama ne bude više od 10 napadača.
Robin van Persie (34) je, recimo, u 24. godini (2007.) prvi put bio na toj listi. Luis Suarez (30) je, također, prvi put uvršten u 24. godini (2011.). Thierry Henry (40) je u 23. godini (2000.) kao i Džeko prvi put uvršten na skraćenu listu France Footballa za izbor najboljeg igrača svijeta. Antoine Griezmann (26) je prvi put uvršten prošle godine sa svojih 25 godina, Zlatan Ibrahimović (36) u svojoj 22. godini (2003.) a Didier Drogba (39) prvi put 2004. godine kao 26-godišnjak.
Dakle, gledajući samo vrhunske igrače, rijetko se dešava da neko prije svoje 22., 23. ili 24. godine bude uvršten na tu elitnu listu.
Nominee for the 2017 Ballon d'Or France Football (list of 30) : Edin Džeko #ballondor pic.twitter.com/FhHPGnq33d
— France Football (@francefootball) October 9, 2017
Obratimo li pažnju kada igrači, odnosno napadači posljednji put pronađu svoje mjesto na listi najboljih 30, ponovo ćemo uzeti u opticaj one najbolje. Van Persie je posljednji put uvršten kad je imao 30 godina (2013.) koliko su imali i Samuel Eto'o (36) i David Villa (35) kada su posljednji put uvršteni (2011.), Drogba (39) kada je imao 34 godine (2012.), Henry (40) kada je imao 32 (2009.) kao i Ruud van Nistelrooy (41) koji bio uvršten 2008. godine. Zlatan Ibrahimović je posljednji put uvršten s čak navršenih 35 godina (2016.)...
Vidimo da je rijetkost da nakon 30. godine vrhunski napadači zauzmu mjesto na listi od 30 najboljih igrača svijeta, a neki poput legendarnog Raula (40) nisu ni dočekali 30. godinu kada su posljednji put uvršteni. On je imao 26 godina kada je 2003. godine posljednji put bio na skraćenoj listi France Footballa. Fernando Torres (33) je imao 25 godina (2009.).
Navedeni primjeri ukazuju koliko je teško opstati dugo na najvećem nivou te su veliki pokazatelj karijere kakvu ima Edin Džeko, čovjek koji je prebrojao više sezona u kojima su se stavljali upitnici iznad njegove kvalitete od sezona kada se priznavao njegov kvalitet svjetske klase.
A on je s 23 godine s 26 postinutih golova bio drugi strijelac i šampion Bundeslige, dok je godinu dana kasnije bio prvi strijelac te lige s 22 pogotka. U 31. godini osvojio je titulu najboljeg strijelca Serije A (29 golova) i Evropske lige (osam golova). Između je strpao titule engleskog FA Cupa i dvije titule Premiershipa pri čemu je u svim tim titulama igrao veliku ulogu, posebno u završnicama.
✅ | 16-17 Serie A top goalscorer
— AS Roma English (@ASRomaEN) October 9, 2017
✅ | 16-17 Europa League top scorer
🆕 | 2017 Ballon d'Or nominee@EdDzeko is on 🔥🔥🔥! Congratulations, Edin! pic.twitter.com/j54wSv6rwm
Gledajući Džekinu karijeru i posmatrajući ove podatke koji kazuju da je u 23. i 31. godini nominiran za najboljeg igrača svijeta, onda se za njega može reći da su sve titule i počasti koje je zaslužio i dobio, grubo rečeno, više minimum njegovih mogućnosti nego maksimum.
Preciznije, on je svojim uspjehom u 2017. godini pokazao da je tokom svih ovih godina bio svjetska klasa, ali da su okolnosti - prvenstveno mislimo na eru u Manchester Cityju gdje je vladala velika konkurencija u napadu - utjecale na to da on i između 2009. godine i današnjeg dana ne bude više puta uvršten na tu elitnu listu na kojoj se danas nalazi.
Dijamant je i ovu sezonu fantastično otvorio te sa sedam postignutih pogodaka u sedam kola italijanske Serije A zauzima treće mjesto na listi strijelaca. Njegova jedina bolna tačka u ovoj godini je neuspjeh u kvalifikacijama za Svjetsko prvenstvo 2018. godine s reprezentacijom Bosne i Hercegovine čiji je kapiten i rekorder po broju postignutih golova (52). Međutim, njegova uloga u stvaranju reputacije koju naša reprezentacija već godinama uživa je neopisiva.
Bezbroj puta do sada kod priče o Džeki povučena je paralela između ratnog Sarajeva i zvjezdane staze kojom Dijamant sada hodi, a ni ovaj put ne možemo zaobići tu tačku gledišta. Jer, i ovaj uspjeh Edina Džeke još jednom budi motiv u svim budućim fudbalerima, u svima koji jednog dana žele zaigrati na vrhunskom nivou podsjećajući ih da vjera u sebe uz rad i ustrajnost probijaju limite. A, barem kada je Edin u pitanju, limiti su riječ koja nema značenje.
