Prošle su tačno dvije godine od te historijske, najveće utakmice za naš fudbal. Danas je dan kada smo čekirali karte za Brazil. Dan kada su počele priče o jednoj maloj zemlji koja će osam mjeseci kasnije igrati na kultnoj Marakani.
Selektor tima bio je Safet Sušić, na zelenom terenu utakmicu su počeli Begović, Vršajević, Bičakčić, Spahić, Lulić, Salihović, Medunjanin, Pjanić, Misimović, Ibišević i Džeko. Igrali su i Zahirović i Ibričić, dok su na klupi ostali Fejzić, Avdukić, Pandža, Rahimić, Stevanović, Višća, Hajrović i Šunjić.
Nestrpljivo smo čekali trenutak kada ćemo Arlauskisa poslati u gol da donese loptu, ali nije bilo lako. Šutirao je Pjanić tri puta iz slobodnih uradaca, Ibišević sa ivice šesnaesterca, ali Arlauskis je bio dovoljno brz i dovoljno dug.
A onda je lopta došla do Misimovića i naš virtuoz ju je proslijedio Džeki. Dijamant je pretrčao desetak metara na desnoj strani litvanskog šesnaesterca i uputio loptu tamo gdje stanuje naš "kralj šesnaesterca" Vedad Ibišević. Za ono što je uslijedilo nakon te 68. minute, svako ima svoju verziju priče. Prisjetite se.
Esma Numanović čini ljepšu stranu bh. muzike: Vjerujem da će moje pjesme doći tamo gdje je potrebno
