Duljević je predugo u Premijer ligi, derbi bez golova postao navika
Sve što je Sarajevo napravilo pred golom ili šesnaestercom Željezničara prethodno je zapečaćeno potezima Harisa Duljevića. Od one šanse Mersudina Ahmetovića u četvrtoj minuti, preko lukavog centaršuta nakon kojeg se Nermin Crnkić našao u prilici, pa onda onog sjajnog dalekometnog pokušaja koji je Vedran Kjosevski odbio u korner, pa još jednog udarca sa oko 20 metara kada je Kjosevski odbio loptu u noge Anelu Hebiboviću, a ovaj propustio najbolju šansu na utakmici...
Na Duljeviću je u 23. minuti napravljen i preoštar start Uglješe Radinovića koji je tom prilikom zaradio žuti karton iako taj start nije bio daleko ni od crvenog kartona. Jednostavno, Duljević je sinoć pokazao da u najvećoj utakmici bh. fudbala može biti neukrotiv, neuhvatljiv, nezaustavljiv, opasan, kreativan, da u svom arsenalu posjeduje oružje prejako za Premijer ligu Bosne i Hercegovine. On je predugo ostao na nepouzdanim terenima i pred nerealnim auditorijem ove zemlje.
Odluka Mehmeda Janjoša da Duljevića u ovoj sezoni uglavnom koristi na mjestu iza napadača te da mu dodijeli potpunu slobodu kretanja po terenu jasno je pokazala da se radi o talentu koji je već sada morao igrati u mnogo boljoj ligi i mnogo boljem klubu.
Duljević je u ovoj sezoni Premijer lige postigao samo jedan gol što je ispod njegovog nivoa, ali je pri tome upisao čak 10 asistencija. Mogao je bolje, mogao je više, ali to ne umanjuje kvalitet koji posjeduje. Sigurno mu nije svejedno što je i danas tu gdje jeste iako ga se već skoro dvije godine povezuje sa klubovima iz Njemačke, Turske, britanskog otoka... Teško je održavati motivaciju u takvim okolnostima. Smiješe vam se milioni, grandiozni stadioni, a vi slušate uvrede i omalovažavanja nakon svakog lošeg poteza, loše utakmice. Zbog toga Duljević u meču kakav je derbi, gdje je ambijent na velikom nivou pokaže od čega je napravljen i šta sve može.
Ovaj 23-godišnji Sarajlija nije bez razloga već dugo vremena neizostavno ime na listama Mehmeda Baždarevića i čudno je zašto već do sada nije napustio FK Sarajevo i ovu ligu. Zato će na ljeto, kada mu i ističe ugovor, otići – džaba.
Derbi na Grbavici, da ne bude zabune, imao je još nekoliko pojedinaca koji su kvalitetom zaslužili tražiti mnogo bolje sredine, ali takvi su uglavnom u ovu ligu došli da se "restartuju".
Ipak, koliko god Duljević i svi ostali plijenili pažnju, njihovo svjetlo nije bilo dovoljno za prekrivanje mraka koji kazuje kako smo u posljednjih 18 derbija odigranih od maja 2010. godine vidjeli samo 17 golova, samo dvije pobjede Sarajeva, tri pobjede Željezničara i čak 13 remija od kojih je devet okončano bez pogodaka; kako je Sarajevo u tim mečevima dalo samo osam golova, a Željezničar devet i kako je samo tri puta neki tim u 18 mečeva uspio postići više od jednog gola.
Proširimo li bazu podataka na posljednjih 10 godina, jedini izuzetak u odnosu na sivu statistiku na koju smo navikli su dvije utakmice u četvrtfinalu Kupa Bosne i Hercegovine u sezoni 2007/08. kada je na Grbavici bilo 3:1 za Željezničar, a na Koševu 4:2 za Sarajevo. O tempora, o mores.
