Dudić se prvi put oglasio nakon odlaska iz Radničkog, pojasnio je razloge ostavke
"Bio je 23.9.2023. Sunčan dan i preko 30 stepeni. Ja i Adnan Jahić dolazimo u Kragujevac u FK Radnički u mjesto koje prvi put vidimo i na posao pun upitnika. Klub koji je u tom trenutku posljednji na tabeli s manjkom optimizma svih zaposlenih i nadom da ćemo se spasiti od ispadanja i što prije doći u sigurnu luku spasa. Ono što smo obećali sebi prije polaska bilo je da ćemo dati cijelog sebe, biti posvećeni i predani u radu, a onda se uzdati u Božiju pomoć i nadati se najboljem. Sve poslije toga je postala historija. Nažalost, došao je trenutak za rastanak, trenutak o kojem nisam sanjao i kojeg nisam želio, ali tako je to u ovom poslu nekada moraš reći dosta. Kada sam produžavao ugovor najveći sportski motiv je bio što smo dobili drugu šansu od Bogu u Evropi i da ovaj put to moramo da iskoristimo jer neko u životu ne dočeka nikad svoju drugu priliku. Nažalost, nismo bili pravi kad je bilo najvažnije i onda je moralo doći do ovoga. U dvije utakmice protiv Klaksvika stvorili smo devet odličnih prilika za gol po svim parametrima morali proći dalje, ali tako nije bilo", istakao je Dudić.
Nije želio reći da je nedostajalo sreće smatrajući da sreću treba zaslužiti, a da njegova ekipa je očigledno nije zaslužila.
"Isto tako zaslužili smo je i pratila nas je u nekim utakmicama kroz prvenstvo kad se lomilo oko konačnog plasmana. Sada to nije bio faktor koji je odlučio pobjednika. Ali to ne može promijeniti puno historiju i rezultat koji smo ispisali na stranice kluba i mislim da će proći još dugo vremena da neko ponovi rezultate koji je napravila ova generacija. Dva puta smo izborili izlazak u Evropu i prvi put u historiji kluba igrali polufinale Kupa. Igrali smo dopadljiv i lijep nogomet za oko, pobrali puno simpatija i navijača u Srbiji od onih neutralnih, a najviše smo dobili u mojoj BiH koji su pratili Radnički kao neki veliki klub iz 'lige petice' i hvala im svima na tome! U ova tri dana od kad smo se vratili s Farskih Ostrva plakao sam bar pet puta kao malo dijete na tekstove, poruke i videa naših navijača koji su mi slali i željeli da ostanem. Ponajviše na djecu koju smo i vratili na stadion. A znate svi za kim plačemo, za onima koji su nam ušli u srca i koje volimo", dodao je.
Podvlači da su Kragujevac i Radnički ušli u njegovo srce i da će tu ostati do kraja života.
"Svim uposlenicima u klubu Ivanu, Marku, Braci, Trifketu, Iliji, Mati, Saletu, Banetu, Željku, Nikoli, Milici, Maji, Daci, Muti, Marku, Sisketu, Đoletu, Vlajku, Srđanu i izvinjavam se ako sam koga zaboravio, naravno našim navijačima Đavolima kao i navijačima sa ostalih tribina Zapada i Istoka s kojima sam imao poseban odnos. I odmah da kažem nikad i nikakvih nesuglasica nije bilo među nama, a pogotovo ne poslije posljednje utakmice kako su to htjeli neki da prikažu kao razlog mog odlaska, njihova skandiranja mog imena će ostati vječna uspomena za moje uši i srce i jedno veliko hvala na tome što ste prepoznali da sam dao sebe cijelog i branio ovaj klub kao da je moj rođeni, a za uzvrat dobio vaše aplauze. Ovo je samo doviđenja, a ne konačno zbogom do nekog novog druženja i igranja na Čika Dači voli vas i pozdravlja vas Feđa."
Uz oproštajnu objavu je postavio tri fotografije koje su, kako sam kaže, ispisale njegov život posljednje dvije godine.
"Prve dvije sreća i slavlje koje sam doživio i koje nosim sa sobom i pamtit ću ovaj period u Kragujevcu samo po tim trenucima, a treća kako je ekipa disala jedan za drugog gdje smo se više radovali mi na klupi od onih na terenu i to je bila naša dobitna formula. Nažalost ovoga je nestalo u posljednjim utakmicama i zato se sve tako i odigralo", rekao je Dudić.
