Djeca ne mrze, djeca vole: Razgovarali smo s Urošem iz Banje Luke koji je nacrtao Edina Džeku dok se moli

Uroš je jedan od brojnih dječaka koji se dive Džeki, ali je svoju ljubav prema njemu odlučio pokazati na poseban način. Nakon što ga je gledao na Svjetskom prvenstvu, Džeko mu je postao omiljeni igrač, a maštao je o tome da ga jednog dana upozna i fotografiše se s njim.

Na času vjeronauke je imao zadatak da nacrta osobu dok se moli, a s obzirom na to da je to bio dan nakon Džekinog oproštaja, koji je Uroš preplakao, odlučio se da nacrta upravo Džeku.

"Želio sam da se pomoli da zaigra još jednom za reprezentaciju jer sam bio mnogo tužan što ga više neću gledati kako igra za svoj tim BiH", ispričao je Uroš.

Nije vjerovao da će crtež zaista stići do nogometaša kojem se toliko divi.

"Mislio sam da možda neće ni doći do njega jer ima puno ljudi koji ga vole. A onda se desilo nešto što nisam ni sanjao", rekao je dječak.

Edin Džeko mu se ubrzo javio. Majka mu nije htjela unaprijed otkriti šta ga čeka, pa ga je zamolila da zatvori oči. Kada ih je otvorio, na ekranu je ugledao svog idola kako se obraća upravo njemu.

"Kada je vidio Džeku koji se obraća upravo njemu, Uroš je zanijemio. Bio je presretan i u prvi mah nije mogao vjerovati. Morali smo mu objasniti da je to stvarno Džeko i da se javio baš njemu. Kada je shvatio da nije šala, vidjela sam koliko mu to znači. Taj osmijeh i uzbuđenje teško je opisati riječima. Za njega je to bilo kao da mu se ostvario najveći san", ispričala je njegova majka Maja Preradović.

Kaže da djeca u takvim trenucima ne razmišljaju o tome šta bi trebalo reći i kako će njihove riječi zvučati. Uroševa sreća bila je iskrena i spontana, a najvažnije mu je bilo to što ga je omiljeni nogometaš primijetio.

Dječak bi volio da Džeku jednog dana upozna uživo, zagrli ga i kaže mu koliko mu znači.

"Rekao bih mu da ga puno volim, da mi je najbolji nogometaš i da sam sretan što sam ga upoznao. Zagrlio bih ga i rekao 'ćao, veliki', pošto je on meni rekao 'ćao, mali'", kazao je Uroš.

Kada bi svom idolu mogao postaviti samo jedno pitanje, zna i šta bi ga pitao.

"Pitao bih ga: 'Džeko, hoćeš li nekad igrati nogomet sa mnom?' To bi mi bilo najljepše na svijetu", rekao je.

Njegova majka smatra da ovu priču posebnom čini upravo dječija iskrenost. Uroš, kaže, ne razmišlja o razlikama koje odrasli često stavljaju u prvi plan, nego o čovjeku kojem se divi i nogometašu koji mu je uzor.

"Najviše me dirnula Uroševa iskrena ljubav i sreća. On je dijete koje ne razmišlja o tome ko je odakle, koje je vjere ili kako se zove. On vidi čovjeka kojeg voli, nogometaša kojem se divi i nekoga ko mu je uzor. Dirnulo me i to što je jedan dječiji crtež, napravljen malim rukama i velikim srcem, uspio doći do svog cilja", rekla je.

Zato je uz priču o crtežu objavila i poruku: "Djeca ne mrze, djeca vole".

"Željela sam podsjetiti odrasle da djeca dolaze na ovaj svijet s ljubavlju, iskrenošću i otvorenim srcem. Ona ne gledaju razlike onako kako ih mi odrasli ponekad gledamo. Uroš je nacrtao čovjeka kojeg voli i želio je s njim podijeliti svoju sreću. U tome nema mržnje, nema podjela, nema politike. Samo jedno dijete koje voli svog idola", poručila je.

Uroš bi ovaj događaj zauvijek pamtio i da je ostalo samo na Džekinom javljanju, ali njegov san mogao bi se ostvariti i na još jedan način. Prema riječima majke, zahvaljujući Džekinom PR menadžeru Jasminu Ligati postoji velika šansa da dječak upozna svog idola.

Najveće iznenađenje tek slijedi. Uroš još ne zna da bi na svoj rođendan mogao otići u Zenicu, gdje ga čekaju ulaznice za utakmicu. Majka mu ništa neće otkriti unaprijed, pa će tek po dolasku shvatiti gdje je i šta ga čeka.

"Uroš ništa ne zna. Taj dan je ujedno Urošu rođendan. Sjest ćemo u auto i zaputiti se u Zenicu. Tek kada stigne tamo, shvatit će gdje se nalazi", otkrila je majka.

Za nju je najvažnije da sinu ostane uspomena na trenutak kada je njegov crtež stigao do čovjeka kojeg toliko voli.

"Vjerujem da će ovo pamtiti cijeli život. Kada bude stariji, možda neće moći ponoviti svaki detalj, ali će se sjećati osjećaja koji je imao kada mu se javio njegov idol. Voljela bih da mu ova priča ostane kao podsjetnik da vrijedi sanjati, da treba biti dobar i iskren i da nikada ne treba prestati vjerovati u lijepe stvari", kazala je.

A crtež zbog kojeg je sve počelo bit će sačuvan kao posebna uspomena na priču u kojoj je jedan dječak iz Banje Luke pokazao koliko radosti može donijeti iskrena ljubav prema sportu i svom idolu.