Dani ponosa i sreće: Prije 12 godina smo izborili nastup na Mundijalu u Brazilu
Zmajevi su tada protiv domaće Litvanije, predvođeni legendarnim Safetom Sušićem bili za jasnom zadatku, igrali smo za pobjedu koja će nas odvesti po prvi put na jedno veliko takmičenje.
Radilo se o Svjetskom prvenstvu u Brazilu, a stječe se dojam da je tih godina apsolutno sve bilo podređeno i usklađeno reprezentaciji.
Sve je štimalo poput najfinijeg orkestra, podrške sa svih strana nije falilo, a u tim uvjetima rezultat nije mogao izostati.
I nije izostao. Slavili smo 1:0, a strijelac jedinog gola u 68. minuti bio je Vedad Ibišević nakon asistencije Edina Džeke.
Potpuno nevjerovatno zvuči činjenica da smo u tim kvalifikacijama u 10 odigranih utakmica, upisali osam pobjeda, te imali po jedan remi i poraz (domaći od Slovačke, op.a.).
Postigli smo 30 golova, primili svega šest, a Edin Džeko je zabio čak 10 golova u kvalifikacijama.
Bili smo moćni, "bezobrazno" jaki, žargonski rečeno mangupi, gotovo svaki nogometaš na svom vrhuncu, a danas smo čini se nažalost potpuna suprotnost. Neki novi klinci su došli, neki su i dalje tu (poput neuništivog Džeke), milion mana i problema, ali i pored svega toga, smo i dalje igri na drugo veliko takmičenje u historiji.
I sada u ovim kvalifikacijama imamo jasnu računicu u posljednje dvije utakmice. Da se ne lažemo, bit će izuzetno teško, trebaju nam pobjede protiv Rumunije (kod kuće 15. novembra) i protiv Austrije (u gostima 18. novembra).
Da li ćemo se ponovo okupiti ispred Vječne vatre upravo 18. novembra, vidjet će se.
Ovako nam ostaje da se sa ponosom i srećom prisjećamo 15. oktobra 2013. godine.
Hiljade navijača na posljednjem treningu Zmajeva u Sarajevu uoči odlaska u Ameriku
Koliko puta ste rekli "ubio me propuh"? Stigao klima uređaj koji hladi bez onog najgoreg dijela - puhanja
Nurkić o odnosu s Jokićem: Koliko znam između nas dvojice je bilo samo poštovanje
Šta donosi novi plan razvoja Sarajeva: Do 2035. godine u planu tramvajske linije do aerodroma, Šipa i Dogloda
