Oštar start
0

Da li biste voljeli biti Ronaldo?

Piše: Bakir Tiro
Provociraju me sa tribina, jer imam puno para, lijep sam i dobro igram fudbal, govorio je Cristiano Ronaldo poslije gostovanja Reala u Zagrebu.

Ma, šta kaže? Ima puno para. Lijep je. Dobro igra fudbal. Čuj to!? Ronaldu, očito, slava je baš udarila u glavu, te je obične ljude počeo i intelektualno omalovažavati. O svojoj inteligenciji, doduše, nije govorio u vlastitim hvalospjevima.

Bijes i kompleksi

Kad je neko čuo i vidio Lionela Messija da se hvali na način na koji je tzv. CR7 pričao o sebi u Hrvatskoj? Nikada! Dakle, Argentinac je istinska sportska planetarna zvijezda. I šta još? Evidentni Ronaldov trn u oku.

Nepisano je pravilo da oni koji ne znaju podnijeti poraz od kvalitetnijih, ili trenutno boljih, i nisu kakvi ljudi. U posljednje vrijeme Ronaldo je puno puta gubio od Messija. Stoga, njegov bijes i kompleksi sve više izlaze na vidjelo.

Jednom od Messijevih trijumfa nad ufuranim i umišljenim nedavno lično sam prisustvovao. Od srijede i njegovih novih snobovskih izjava još mi je draže što sam, bukvalno, bio arbitar u tom duelu.

Monako, 26. augusta ove godine bio je poprište prvog Izbora najboljeg fudbalera Evrope u izboru UEFA i ESM. Michel Platini i njegovi saradnici sačinili su žiri od 53 novinara, birajući po jednog iz svake zemlje članice UEFA. Pripala mi je čast da predstavljam svoju i našu BiH. Nakon puno analiza i sagledavanja statističkih parametara u Grimaldi Forumu glasao sam za najboljeg. Za Messija. Od tada o tome i nisam previše pisao. Ali, poslije nove Ronaldove farse osjetio sam potrebu da vam prenesem sve što sam vidio i čuo u Kneževini, a niste mogli vidjeti putem TV ekrana.

Nos do plafona

Messi i Xavi došli su na glamuroznu manifestaciju u dogovoreno vrijeme. Skoro sat prije njenog početka. Trećeg nominovanog u glamuroznoj sali nije bilo. I dok su se Messi i Xavi upoznavali sa protokolom, vrijeme je neumoljivo prolazilo. Polako, svi su se počeli smještati na mjesta. Brojne zvanice, poznate ličnosti iz svih životnih sfera, stizale su u Grimaldi Forum. I sve je bilo fenomenalno izuzev jednog detalja, onog zbog kojeg se čelnim ljudima UEFA slijevao znoj niz lica.

Pola sata, 15 minuta, 10 minuta, pet minuta, tri minuta do početka Izbora u sali nije bilo Ronalda. Minut do starta programa samo je bila slobodna stolica na kojoj je pisalo Cristiano Ronaldo. I kada su organizatorima potonule lađe, doslovce, 15 sekundi prije direktnog TV prijenosa na sporedni ulaz u salu ušao je Ronaldo. Nije nikoga ni pogledao, u stilu, dajući svima do znanja "niko kao ja". No, prevario se.

Od nas 53, 39 glasalo je za Messija, 11 za Xavija i samo troje za njega. Glas je dobio od svog Portugalca. Za gubitnika je glasala i jedina dama u žiriju, predstavnica San Marina (sigurno zato što je lijep). Na opće čuđenje svih, bod je dobio i od Armenca.

U toku Izbora, na grandioznoj bini Xavi i Messi stalno su se šalili i bili nasmijani. Ronaldo je jedva čekao da sve završi. Trenutak kada je Platini obznanio naše glasove i nagradu uručivao Messiju, Cristiano je sve rekao o sebi. Napravio je takvu grimasu na licu da se njegov gest, najblaže, može nazvati neprimjerenim.

Po okončanju manifestacije Messi i Xavi bili su ljubazni sa zvanicama. Malo su proćaskali sa ljudima iz prvih i drugih redova, pozdravili se, te gospodski napustili Grimaldi Forum. Ronaldo to nije učinio, već je sa nosom do plafona izletio vani. Ima i ona: Ko gubi ima pravo da se ljuti.

Poenta

Mnogi će reći baš će se Ronaldo počešati zbog ovog teksta. Naravno da neće. To i nije bila poenta. Uz nešto bolje upoznavanje lika i djela Cristiana Ronalda, svrha cijele priče je da iz nje, oni koji bi trebali, izvuku pouku. I među nama i našim pojedinim sportistima ima umova i gestova poput Ronaldovih.

Pare, pare i samo pare. I niko kao oni. Ucjene, ultimatumi, lažna visina. A, oni ništa vrjedniji od nas običnih smrtnika, samo što misle da su neko i nešto, te da se oko njih vrti cijeli svijet.

Ne kontam i nikada neću skontati. Za njih baš sam glup! Možete misliti, dane ne provodim 24 sata razmišljajući o njihovim parama, ljepoti i dobrom igranju lopte. Ne, o tome nikada ne "dumam". Ponekad, kao za vrijeme pisanja ovog teksta, razmislim o njihovom intelektu.

Pa, kažem: Fakat mi je drago što nisam Ronaldo! Vi. Da li biste voljeli biti Ronaldo?