SP u Fifalandu
0

Crveni karton za FIFA-u!

Sarajevo-x.com
Sepp Blatter (Foto: AP)
Sepp Blatter (Foto: AP)
Televizijska slika je svuda ista. U Minhenu i Tokiju. U kadru je oficijelna lopta – jabulani. Sudija je uzima, kamera pravi švenk, ekipe izlaze na teren. Kome pripada fudbal? Svima? Ne. Vlasnik fudbala je FIFA, piše njemački list "Süddeutsche Zeitung", prenosi "Deutsche Welle".

Prenosi utakmica sliče jedan drugom. Režija voli kamere koje snimaju totale. Na svim TV-kanalima na svijetu ista slika. Svejedno koja je utakmica u toku. Kamera je daleko od dešavanja na terenu. Jer, kada se snima totalima, bolje se vide reklame kraj terena.

"FIFA, pod vodstvom Švicarca Seppa Blattera već dugo kontroliše insceniranje svakog Svjetskog prvenstva. Šestdeset i četiri utakmice, 64 puta ista perspektiva i isti zvuk vuvuzela. 64 utakmice koje izgledaju kao igrice na “Sonyjevom” "Play Stationu". “Sony” je je inače partner FIFA-e u realnom životu, koji toliko naliči na onaj virtualni. Čak se i igrači na rezervnoj klupi raduju isto onako kao igrači u Sonyjevim igricama.

Rezervni igrači inače ne sjede više u trenerkama svojih reprezentacija. Obavezan je prsluk na kojem piše FIFA. U jednom kafiću u Južnoafričkoj Republici srećemo i muškarca koji ima majicu sa natpisom "Fick Fufa". Ona odslikava raspoloženje izvan stadiona.

Okupaciona sila

Ispolirana slika s utakmica je simptom "regulatornog ludila" svjetske fudbalske organizacije. Baš kao što je to i njena želja za što većom zaradom, kažu ljudi u Africi. Na kafiću, koji se nalazi oko petnaest minuta udaljen od stadiona “Bloemfontein”, stoji natpis "Fifo 2010". "Fifo" znači "first in-first out", a "2010" je ustvari cijena jednog obroka – 20,10 randa", kaže vlasnik. Provokacija je ustvari protest protiv FIFA-e koja se ponaša kao okupaciona sila u državi u kojoj se održava Svjetsko prvenstvo.

Država koja nije spremna da FIFA-i prepusti najvažnija prava ne mora ni da se kandiduje za domaćina prvenstva. Pri tome, zahtjevi FIFA-e često krše pravni sistem države domaćina. FIFA prije zelenog svjetla za održavanje prvenstva traži obećanje o neplaćanju poreza, taksi, viza, ali i ukidanje posebnih prava radnika na stadionima.

FIFA zabranjuje, izbacuje sa stadiona i kasira. Ona štiti ekskluzivnost svojih sponzora. Sponzori, među kojima i eksperti za zdravu ishranu poput Coca-cole i McDonald'sa, plaćaju po 100 miliona dolara za četverogodišnji ugovor. Onaj ko nije sponzor, ne smije koristiti prvenstvo u reklamne svrhe.

U takve spada i ulični trgovac Donald Njenge. On prodaje male slonove od žice. Volio bi da ih prodaje ispred stadiona, gdje prolazi dosta ljudi, ali to ne može. FIFA je oko stadiona naložila uspostavu "posebne zone". Unutar te zone zabranjen je ulazak uličnim prodavcima.

Pitanje da li fudbal pripada svime se uopće više ne postavlja. Fudbal pripada Svjetskoj fudbalskoj organizaciji. Ona ima monopol nad omiljenim sportom. Kad se čuju kritičari koji kažu "suđenje na prvenstvu je loše", FIFA na podijum pošalje svog čovjeka koji kaže: "Imamo perfektno suđenje". Svjetsko prvenstvo se tako uvijek održava u jednoj zemlji – u Fifalandu.

Prijeki sudovi

Na zahtjev FIFA-e su lokalne vlasti uspostavile 54 posebna suda – navodno za kažnjavanje potencijalnih huligana. Ustvari pred tim sudovima se nađu ljudi koji su pokušali da preprodaju par karata, ili, kao što je to bio slučaj prije nekoliko dana, dvije djevojke iz Holandije. One su ušle na stadion u minihaljinama koje su imale znak jedne holandske pivare koja nije oficijelni sponzor.

Afrika je važna za svjetsku fudbalsku organizaciju, ali samo kao glasačka mašina. Afrika ima 50 glasova u organima FIFA-e, što je neka vrsta političkog instrumenta. Sepp Blatter je Afrikancima obezbijedio povećanje broja reprezentacija koje ih predstavljaju na jednom prvenstvu. Upravo turnir u Južnoafričkoj Republici pokazuje da afrički fudbal nije ispunio očekivanja. Onaj ko vidi novoizgrađene stadione u Južnoafričkoj Republici zna da oni nisu potrebni klubovima koji tamo igraju. Mnogi stadioni će jednostavno propasti, ili će morati da im se promijeni namjena, baš kao što su to učinili u Japanu i Južnoj Koreji nakon prvenstva 2002. godine.

Koreanci i Japanci mogu sebi dozvoliti taj luksuz. U Južnoafričkoj Republici četvrtina stanovništva je bez posla, siromaštvo vlada na svakom koraku. Novac je potreban za zdravstvo i školstvo. Ovu državu organizacija prvenstva će koštati oko pet milijardi dolara.

Onaj ko dođe na ovo prvenstvo može da vidi pola svijeta na jednom mjestu. Crnce koji plešu kraj ulice i njihove limene kolibe, ali i Seppa Blattera za koga na raspolaganju stoje dva privatna mlaznjaka pod nazivima "Fifa One" i "Fifa Two". Može da vidi alkoholiziranu djecu sirotinjske četvrti u Sovetu i luksuzne prodavnice u bogataškoj četvrti Sandton. I FIFA-u koja će kao gost u zemlji domaćina napraviti ogromnu zaradu. Južnoafrička Republika je posljednju utakmicu protiv Francuske završila rezultatom 2:1. Južnoafrička Republika je izgubila".