Fudbalska igra za svega nekoliko decenija prešla je put od trčanja za krpenjačom do spektakla za milione.
"Prije se lopta nije mogla kupiti, već smo imali čarape, obične ili vunene. Svako bi od kuće donio po neku čarapu, napravili bismo loptu i igrali. Danas bi se ljudi smijali onome što smo mi radili, jer je fudbal danas iznad svega biznis”, počinje svoju priču za agenciju Anadolija fudbalska legenda Sarajeva Ibrahim Biogradlić, jedan od najstarijih fudbalera u Bosni i Hercegovini.
Biogradlić je rođen 1931. godine u Sarajevu, nadomak fudbalskog terena na Skenderiji. Već u djetinjstvu zavolio je fudbal, iako ga je otac sprečavao da igra. Otac mu je bio sedlar-remenar i imao je radnju tik uz igralište.
Nastupio 800 puta za FK Sarajevo
"Otac mi je imao radnju kod mosta na Skenderiji, a svlačionica nam je bila u FIS-u. Kada bi se presvukli, svi igrači bi išli preko mosta na igralište, a ja sam išao na most na Kovačiće, pa nazad na Skenderiju, da me otac ne bi vidio. Tako je to bilo, roditelji nisu dozvoljavali ništa osim škole i kuće“, započeo je priču Biogradlić.
Njegov otac pravio je fudbalske lopte, ali kada je saznao da mu sin igra fudbal nikada više nije htio ni popraviti neku poderanu loptu. Sa nepunih 15 godina počeo je igrati u omladincima Udarnika. Sloboda i Udarnik spojili su se u jedan klub, zvani Torpedo, a 1946. nastao je Fudbalski klub Sarajevo.
"Sa 18 sam počeo igrati u prvom timu Sarajeva. U Istanbul sam otišao sa prvim timom 1950. na 1951. godinu, gdje smo igrali nekoliko utakmica. Već u trećoj utakmici počeo sam igrati kao prvotimac i tako je započela moja profesionalna karijera“, prisjetio se Biogradlić.
U skoro 20 godina koliko je igrao u dresu FK Sarajevo, nastupio je 800 puta. Biogradlić još uvijek drži rekord po broju odigranih utakmica u dresu tima sa Koševa. Za reprezentaciju Jugoslavije igrao je osam puta, uključujući i Olimpijske igre 1956. u Melbourneu, kada je Jugoslavija osvojila srebrnu medalju.
Sve je počelo s krpenjačom
"Svako bi od kuće donio po neku čarapu, napravili bismo loptu i igrali. Rijetko se gdje mogla kupiti kožna lopta poput one koju je moj otac pravio, naravno, dok nije saznao čime se ja bavim“, kazao je Biogradlić kroz smijeh.
Fudbaleri nisu imali plate, već bi dobivali određene povlastice. Mogli su u ministarskom časopisu kupiti štof, dobivali su R1 pakete, za razliku od običnih građana koji su dobivali R3.
"U onim godinama kada sam ja počinjao, prema fudbalu gajila se ljubav. Nije bilo pitanje novca ili nečega drugog, već hoćeš li i želiš li igrati. Međutim, kako su godine odmicale i uslovi života se mijenjali, postepeno se počelo plaćati. Tada smo počeli primati i neke plate i išli smo ka profesionalizmu“, kazao je Biogradlić.
Danas je fudbal biznis i ne može porediti sa igrom iz njegovog doba. Roditelji više ne brane djeci da igraju ovaj sport, već ih sami vode na treninge. Biogradlić kaže da i on danas svog unuka vodi na treninge.
"Ljubav je voljenje. Danas je fudbal ipak biznis. Kad pogledate u Evropu, pa i naše igrače, ide se ka plaćanju. Ko plati više, kod njega se igra. Prelaz se desio postepeno. U početku, igralo se za manji iznos novca, potom nešto malo veći, a danas se tu već radi o milionima. Fudbal je danas unosan biznis gdje i menadžeri i igrači žive od toga. Vjerovatno danas moraju i dati više od sebe“, pojasnio je Biogradlić.
Sarajevo prati i danas
Nikada nije promijenio klub, iako je imao priliku. Prisjetio se situacije kada je njemu i Asimu Ferhatoviću Hasetu u ljeto 1964.ponuđeno da igraju u holandskom De Volewijckersu.
"Kad smo otišli u Holandiju, došli su menadžeri po mene i Haseta da idemo u Roterdam i ostanemo tamo igrati profesionalno, te ujedno da budemo i treneri. Mahali smo glavom kako je to dobro. Ali, ja kad sam prespavao i pomislio da moram napusiti posao, roditelje, a imao sam i ženu, odlučio sam da odbacim ponudu. Haseta je menadžer odvukao do Beča i nakon mene se vratio nazad“, rekao je Biogradlić.
Fudbal je prestao da igra 1967. godine, nakon čega je postao trener. Dugo je bio na Bliskom istoku i bavio se trenerskim pozivom. Nakon što se vratio u Sarajevo nastavio se družiti sa starim kolegama s terena. I dalje prati igru svog kluba i reprezentacije BiH, a unuku često priča o svojoj karijeri.
Jednom fudbaler - uvijek fudbaler, riječi su kojima je legenda tima s Koševa, Ibrahim Biogradlić, zaključio razgovor s novinarom agencije Anadolija.
