Bio je kapiten najbolje Željine generacije pa je "plave snove" ispunio u dresu futsal kluba
I u sportu je zaista tako, bez obzira da li je riječ o nogometu, košarci, tenisu, atletici ili nekim od borilačkih sportova - mnogo je faktora koji utječu na put prema vrhu i detalja koji razdvajaju veliku i uspješnu karijeru od odustajanja i odlaska iz sporta. Uz neophodno potreban talenat da bi se ikako i pričalo o uspjehu, sreća je možda i odlučujući faktor za pojedinca u njegovoj karijeri. I odluke u pravom trenutku.
Da je tako, najbolje se može vidjeti u sportskoj priči Bakira Hote, bivšeg kapitena u omladinskim selekcijama FK Željezničar i omladinskog reprezentativca BiH, jednog od najvećih poslijeratnih talenata Plavih s Grbavice, kojem se za velike stvari, kako i sam kaže, "kockice nisu posložile" u pravo vrijeme.
"Nakon što sam završio s omladinskim selekcijama i nakon što nisam potpisao za Željezničar, dobio sam odličnu ponudu iz Slovenije, tačnije iz kluba Koper, ali su iz Želje tražili novac za trening kompenzaciju, što je odbilo Slovence i taj transfer je propao. Nakon toga, moj nogometni put je bio prepun uspona i padova, filmski da se tako izrazim, razočarenja u ljude i prazna obećanja, zbog čega sam želio da u potpunosti stavim tačku na sport", kaže Hota na početku razgovora za Klix.ba.
Nogomet je nastavio igrati za svoju dušu, pa je godinu dana proveo u Famosu iz Hrasnice, a kada se činilo da su se "kockice posložile" i da je stigao trenutak za veliki iskorak, povrijedio se na probi u slovenskoj Gorici.
"Kada mi je transfer u Sloveniju propao, nogomet sam nastavio igrati za svoju dušu. Preko glave mi je bilo pritiska od ljudi i od očekivanja da napravim nešto veliko, što u konačnici nije bilo u mojim rukama. Stalno su mi nametali da moram napraviti veliku karijeru, da sam jedan od najboljih igrača iz Željine škole, da je nogomet suđen za mene i taj pritisak me psihički uništio. Onda je uslijedila proba u Sloveniji, mislio sam da je napokon sreća pokucala i na moja vrata, ali nakon tri dana u kojima je bilo sve sjajno, doživio sam povredu i sve je, na moju žalost, još jednom propalo", priča nam Hota i nastavlja:
"Razočaran, ljut na sudbinu ili kako god da to opišem, pauzirao sam pola godine, pa dobio poziv iz Metalleghea i Jajcu sam proveo dvije prelijepe godine i igrao sam zaista dobro. Zatim sam igrao u Novom Travniku, pa Igmanu, a kada sam opet 'nadošao' i konačno bio spreman da pokušam napraviti ozbiljniju karijeru, otišao sam u Njemačku i uslijedila je pandemija koronavirusa. Nakon toga, odlučio sam staviti tačnu na nogomet i dobio sam poziv iz futsal kluba Željezničar, koji sam objeručke prihvatio, sa željom da ispunim svoje snove i zaigram za voljeni klub, makar i u futsalu."
Futsal klub Željezničar se plasirao u Premijer ligu BiH, a Hota iz ove perspektive kaže da mu je prelazak u futsal bila dobra odluka, nešto što mu je ispunilo dušu i učinilo ga sretnim.
"Nakon neuspješne prve sezone, drugu smo uspjeli da osvojimo prvo mjesto i plasiramo se u Premijer ligu BiH. Iako sam imao poziv iz Njemačke da tamo igram i uz to radim posao 'sa strane', želja da ostanem u svom gradu je bila prevelika i želio sam napraviti nešto za svoj klub, za svog Želju. Na kraju je sve ispalo dobro i mislim da je to jako dobra odluka, barem iz ove perspektive", kaže nam Hota.
Kaže da ne može tačno precizirati koji su to uzroci što nije ispunio svoj potencijal i što nije napravio karijeru kakva se očekivala.
"Mislim da je puno razloga, ali pored nekih nelogičnosti koje su mi se dešavale, mislim da je bilo previše pogrešnih ljudi oko mene koji su me loše usmjeravali, savjetovali za svoju korist i gledali me kao nekog od koga mogu 'napraviti novac'. Na kraju, niko od nas nije uspio, a najveći gubitnik sam ja. Iako sam zaista vrijedno i svakodnevno trenirao, danas i s ovom pameću kažem sebi da sam velikim dijelom kriv i ja i danas bi mnoge stvari uradio drugačije. To je život, nema smisla sada previše kukati", istakao je Hota.
Bio je član generacije Željezničara, a ujedno i kapiten, za dječake rođenih 1994. godine, a tada su s njim u ekipi igrali Armin Hodžić, Riad Bajić, Haris Hajradinović, Armin Ćerimagić... Kaže da ih je put odveo na različite puteve, ali da su još uvijek u kontaktu, koliko je to moguće.
"S nekim jesam, s nekim nisam u kontaktu, put nas je odveo različitim putevima i mislim da je to u životu jedan normalan slijed događaja. Sigurno je moja generacije jedna od najboljih u historiji Želje, tako da mi je drago što su svi oni napravili ozbiljne karijere i ispunili svoj potencijal. Čak smatram da su mogli i puno više, ali iz države kao što je BiH i uslova koje smo mi ovdje kao dječaci imali, ovo je također veliki uspjeh", smatra Hota koji nam dalje otkriva kako se odlučio za futsal.
"Počeo sam igrati futsal u Dia BiH i to dok sam bio član Igmana iz Konjica, a nakon što sam prestao igrati veliki nogomet, odlučio sam preći na parket. Razlika? Ogromna iskreno, totalno dva različita sporta. Futsal je dosta dinamičniji, puno brže se mora razmišljati i igrat 'glavom'. S obzirom na to da je futsal nekako i dio kulture bh. nogometa, nije mi se bilo teško prilagoditi", kaže Hota.
Futsal kluba Željezniča u narednoj sezoni će biti pravo osvježenje u Premijer ligi BiH, smatra Hota.
"Prva nam je sezona, sigurno je da nećemo nikakav pritisak stavljati na sebe da mi nešto kao moramo, imamo odličnu ekipu koja je spoj mladosti i iskustva, a uz to je veliki plus što smo svi djeca Željezničara i volimo ovaj klub, 'živimo' za njega vjerujemo da uz najbolje navijače u BiH možemo napraviti velike stvari", podvukao je Hota koji je na kraju dodao kako kako bi mu vrhunac karijere bio poziv u futsal reprezentaciju:
"Kako ostalim, tako je i meni kao igraču najveći san zaigrati za svoju državu. To bio bio vrhunac moje karijere. Na meni je da naporno treniram, da pružam partije kakve sam pružao ove sezone i nadam se da će se još jedan san ispuniti."
