Nogomet
128

Admir Vladavić za Klix.ba o svojoj životnoj priči, karijeri, Veležu, Premijer ligi i reprezentaciji BiH

Piše: D. B.
Admir Vladavić je jedan od najboljih bh. nogometaša koji su iz Premijer lige BiH otišli u inostranstvo i napravili zapažene karijere. Svojim igrama na terenu, borbenošću, zalaganjem i jednostavnošću je privlačio mnogo pažnje i kupio simpatije navijača klubova za koje je igrao, a onda je iznenada nestao s nogometne scene. U razgovoru za portal Klix.ba govorio je o svojim počecima, karijeri, voljenom Veležu, bivšim klubovima, Premijer ligi BiH i naravno, reprezentaciji BiH.

Vladavić se potpuno povukao iz aktivnog nogometa, a kap koja je prelila čašu bio je derbi protiv Zrinjskog u kojem su Rođeni poraženi. Nakon te utakmice je popularni Vlada stavio tačku na svoju karijeru.

"Završio sam karijeru, bilo je milion razloga za to, ali razlozi nisu fizičke prirode. Ja mogu i sada da se vratim, iako nisam spreman zbog osam mjeseci neigranja, potrebno mi je malo vrmena da se spremim. Ipak, to je to što se tiče mene i nogometa. Poslije derbija sa Zrinjskog, koji smo izgubili 0:2, odlučio sam da završim karijeru. Nije bilo više emocija, ne s moje strane, nego od plaćenika što su bili u klubu. Oni nisu shvatali šta derbi znači meni i momcima što su odrasli uz Velež. Na poluvremenu je jedan igrač, kojeg ne želim imenovati, skinuo kopačke i rekao da ne može više. Mi, djeca Veleža, smo kao mogli. Odlučio sam otići, jer to više nije bio moj Velež, nije bilo žara ni emocija. Struka je bila pogrešna, igrači su se dovodili neplanski, a na kraju niko nije odgovarao za takve postupke. U mom Veležu smo igrali bez para, kad nismo imali ni kopačke kako treba. Skinuo sam dres, ostavio kopačke nakon te utakmice i otišao. Ljudi koji su bili u klubu 'dotjerali' su Velež do kraja", izjavio je Vladavić za Klix.ba.

Njegovi nogometni počeci nisu bili laki, ali je svojim radom i trudom napravio značajan uspjeh. Prva ogromna stepenica bila je ulazak u prvi tim Veleža, a vremenom je postao i najbolji igrač.

"Maksimalno sam radio i davao sve od sebe od prvog dana. Na početku karijere nisam imao novca, kao ni moji roditelji, ljudi nisu radili nakon rata. Pješačio sam kilometrima na trening dva puta dnevno, a nekad sam bio i gladan. Ipak, vjerovao sam u sebe i znao koliko mogu. Došao sam u Velež gdje su bili Zaimović, Obad, Velagić, Ćemalović, nije se bilo lako izboriti za klupu, a pogotovo za minutažu, bez obzira na kvalitet. Oni su bili stariji i to se tada poštovalo. Vremenom sam postao jedan od najboljih igrača, pa su došle ponude Sarajeva, Željezničara i drugih velikih klubova", ispričao je sada već bivši nogometaš.

Foto: EPA
Foto: EPA

Iako je u BiH i inostranstvu igrao za poznate klubove, on smatra da je mogao napraviti još više. Tokom karijere je nastupao za Velež, Željezničar, Žilinu, Red Bull Salzburg, Olimpic, Karvinu i Sliemu, a bilo je trofeja i značajnih priznanja.

"Moj kapacitet je bio veći od onoga što sam napravio. Bilo je tu dosta stvari otkako je karijera krenula silaznom putanjom, što mojom krivicom, što krivicom drugih ljudi koji su bili oko mene. Kad igrač dođe iz Lige prvaka do jedne prosječne ekipe kao što je npr. Olimpic u Premijer ligi BiH, onda je jasno da se nešto značajno dogodilo. Došlo je do zasićenja, a ranije sam napravio životu grešku. U trenucima kad sam igrao grupnu fazu Lige prvaka, ja sam napustio Žilinu i vratio se u Mostar. Pola godine nisam nikako igrao, a onda sam bio na disciplinskoj komisiji sa Žilinom, što je kasnije završeno. U tri-četiri godine nakon toga sam igrao za Karvinu, klub se borio za ulazak u prvu ligu, ali bez obzira na novac, nismo uspjeli dovesti pojačanja za plasman u najviši rang. Kanije sam ponovo Igrao za Velež koji je ispadao iz lige, zvali su me da se vratim i pomognem da se osigura opstanak. Shvatio sam tada da je loše biti patriota, ali kasno. Sada ne bih uradio takve stvari, jer sam ja jedan od nekoliko igrača koji su poslije rata nešto napravili u karijeri. Gotovo svima sam pobjegao za 'tri koplja' što se tiče trofeja, bio sam reprezentativac i igrao osminu finala Kupa UEFA. Dva puta sam bio prvak Slovačke, imam osvojen kup, dva puta sam proglašen najboljim strancem u državi. Igrajući za Red Bull Salzburg, također sam osvojio titulu i superkup", kazao je Vladavić.

Od anonimusa do kapitena Žiline i okršaja s velikanima u Ligi prvaka

Vladavić je u karijeri nastupao za sedam klubova, a najljepše uspomene nosi iz Žiline s kojom je bio prvak Slovačke. Osvajao je titule i dobijao priznanja za najboljeg stranca u ligi. Posebno mjesto u njegovom srcu imaju Velež i Željezničar.

"Svaki klub ima nešto što me veže za njega. Velež je moj klub, u srcu mi je, kao majka djetetu. U Želji sam također doživio mnogo lijepih trenutaka pred Manijacima. Sigurno sam jedan od onih koje su Manijaci istinski voljeli i cijenili. Na Grbavici sam stekao afirmaciju, a i Željo je kasnije zaradio na meni. Igrajući za Plave sam zalužio i poziv u reprezentaciju, koji sam dobio od Blaža Sliškovića. To mi je pomoglo da odem u Žilinu, gdje sam imao različita iskustva, od igranja za B tim i neuklapanja zbog jezične barijere, do nekih omalovažavanja s pitanjima znam li šta je pomfrit i slično. Oni su mislili da ja dolazim iz Tanzanije ili slično. Vremenom sam naučio jezik i postao kapiten Žiline, prvi stranac u historiji kluba. Izgradio sam sebe i svoje ime. Kasnije sam te ljude dovodio u Sarajevo i Mostar da im pokažem da mi nismo ono što misle o nama. U međuvremenu sam upoznao ljude iz agencije Stars & Friends, koji su mi pomogli. Dobio sam ponude Trabzona, Kaiserslauterna, Munchena, Salzburga, Bursaspora, Bešiktaša, Zenit, CSKA Moskva i druge, ali sam se u Žilini osjećao kao kući. Ljudi su me prepoznavali na ulici, bio sam glavna tema u medijima. Osjećao sam se ko zvijezda, nije mi se nigdje žurilo. Bilo je tu i igača iz BiH poput Josipa Kvesića, napravili smo malu bh. koloniju. Velika je to zasluga menadžera Ede Kurtagića, ali ja sam davao zadnju riječ kod direktora. Na kraju sam otišao, imao sam neke svoje razloge", riječi su našeg sagovornika.

Sa Žilinom je igrao Ligu prvaka i Kup UEFA, takmičenja kojim teži svaki nogometaš.

"Igrao sam sa Žilinom Kup UEFA, pobjedili smo Aston Villu u Engleskoj i igrali protiv velikih klubova. Čuvao sam neke od velikih igrača i imao duele sa Sturridgeom, Suarezom, Huntelaarom. Nije mi ništa novo bila ta Liga prvaka, osim lopte i himne. Nisam drugačije shvatao utakmice u odnosu na prvenstvene. Pamtim i nastup za Salzburg protiv Bayerna", prisjetio se Vladavić.

U karijeri je Admir postigao mnogo golova i odigrao mnogo važnih utakmica, ali jedan gol mu je draži od svih. Velež je tada kao drugoligaš igrao u Kiseljaku boreći se za viši rang takmičenja, a Vladavić je postigao pogodak i izazvao erupciju oduševljenja većeg broja navijača Rođenih.

"Najdraži gol mi je onaj koji sam postigao u Kiseljaku kad je Velež trebao da se vrati u Premijer ligu BiH. Bilo je namiještanje te sezone, sudija nas je krao i u Kiseljaku, a mi smo imali podršku velikog broja naših navijača koji su došli iz Mostara. Postigao sam gol u jednoj akciji kada sam pobjegao stoperima po klizavom terenu, navijači su doslovno poludjeli, tribina se 'rušila', a ja nisam mogao vjerovati da sudija nije pokazao ofsajd i poništio gol. Stajao sam kao skamenjen, dok su se moji saigrači radovali. Taj osjećaj ne zaboravljam, naježim se kad se sjetim. Dao sam dobar gol i Dinamu iz Minska lobom, a drag mi je i pogodak iz penala kojim sam Žilini osigurao prolazak u grupnu fazu Kupa UEFA", istakao je tridesetrogodišnji bivši nogometaš.

Foto: EPA
Foto: EPA

Reprezentacija BiH iznad svega

Vladavić je 2006. godine dobio poziv u reprezentaciju BiH, adebitovao je u prijateljskoj utakmici u Dormundu protiv reprezentacije Japana. U dresu državnog tima je nastupio 20 puta te je postigao pet golova. Nastupe za svoju zemlju stavlja ispred svega u karijeri.

"Bio sam dvadesetak puta u reprezentaciji, žao mi je što nisam upisao više nastupa, Bilo je uspona i padova, a neki selektori su me neopravdano zapostavljali. Igrao sam Ligu prvaka, a poziva nije bilo, dok su neki igrači iz prosječnih bh. klubova imali mjesto u reprezentaciji. Nisu igrači krivi, nego je do struke. Međutim, neću da prozivam, iako ne znam po čemu su se igrači birali, čak i oni koji nisu igrali u svojim klubovima, dok Admira Vladavića nije bilo iako je igrao grupnu fazu Lige prvaka. To je neka njihova logika. Ipak, ni jedan trenutak se ne može porediti sa onim u dresu BiH, dok sam slušao našu himnu. To sam doživio više puta i to je jedan od razloga zbog kojeg se igrač treba boriti. Reprezentacija svoje zemlje je najvažnija. Sjećat ću se duela s Francuzima kada sam se 'sudarao' s igračima poput Henryja, Sagnola, Abidala i Riberyja. Također, tu je i utakmica sa Španijom i dueli su Puyolom", izjavio je Vladavić.

Velež uništili kriminalci i neznalice, Vladavić bezuspješno pokušao pomoći

Mostarski Velež je u veoma teškoj situaciji, a to što je siguran učesnik nižeg ranga takmičenja nije najveći problem nekadašnjeg velikana. Klub je u potpunom rasulu kada je riječ o vodstvu ovog kolektiva, finansijama, igračima i slično. Admir je mogao pomoći zahvaljujući svojim poznanstvima, no, naišao je na otpor.

"Ovi ljudi što su vodili Velež i doveli ga do dna, na najniže grane gdje mu nije mjesto, oni nisu zaslužili da igrač kao ja ili neki drugi koji su napravili nešto u životu, uopće dođu i pričaju sa njima. Oni nemaju osnovnu kulturu bez obzira što su stariji, ništa ne poštuju. To su kriminalci. Stanje u Veležu nije od jučer, nego je posljedica nerada tokom 20 godina. Mostar je specifičan grad jer ljudi uvijek znaju šta neko drugi treba da uradi, ali ne znaju šta oni trebaju da rade. Ima vodoinstalatera i molera koji navodno znaju više o nogometu od npr. Edina Džeke, oni znaju šta je, kada i kako trebao uraditi. Tako je i u Veležu, kriza je posljedica nerada. Velež nema omladinsku školu jer ništa poslije rata nije urađeno. Grupa dobrih, poštenih ljudi je uredila tribine, a oni sada nemaju mjesta u klubu. Misli se da će neko samo pokloniti novac. Ja sam ranije pokušavao posredovati u tome da predsjednik Žiline uloži u klub i da se on pita, međutim, to je odbijeno jer je to privatizacija i prema njihovom mišljenju nije dolazilo u obzir. Velež bi sada bio negdje drugo, kao Sarajevo. Također, razgovarao sam nedavno s Izraelcima i Turcima koji su željeli uložiti novac pod uslovom da aktuelna struktura ljudi napusti klub. Međutim, ti ljudi više vole da se klub ugasi nego da oni nisu u njemu, a pojma nemaju. Doveli su 17 igrača sa strane, sve su im plaćali, a proizvod rada je nula maraka i ispadanje iz lige. Ti igrači će otići bez obeštećenja, a na kraju niko nije odgovoran. Nekada smo imali veći budžet od Zrinjskog, oni su bili prvaci, a mi smo ispadali", govorio je ogorčeni Vladavić.

Već godinama mostarski klub vode ljudi koji nisu iz svijeta nogometa i koji nisu stručni.

"Bivši direktor Zalihić nije znao gdje se nalazi i nije potpuno kriv, ali se uhvatio posla koji ne razumije. Bilo je direktora koji su pitali kada je izvlačenje za drugi dio prvenstva, to dovoljno govori o njihovom neznanju. Jednom je klub obaviješten da će na trening doći Meša Baždarević, a vodeći ljudi su rekli da može doći, ali na probu. Oni veze nemaju ko je Meša. Takvi ljudi su vodili klub", otkriva nekadašnji nogometaš Žiline.

Veležu je preostalo samo jedno rješenje da spriječi potpuno uništenje i gašenje.

"Rješenje je da svi odu, ne iz kluba, nego da se isele iz Mostara. Oni su crne ovce ovog grada i trebaju se stidjeti i otići. Nakon toga treba dovesti prave ljude sa strane koji će uložiti novac da se naprave tereni i pruže uslovi našoj djeci. Godinama se ništa promijenilo nije. Prijašnjim strukturama treba zabraniti i da na utakmice dolaze. Čast izuzecima, neki su mnogo svog novca uložili iz ljubavi prema Veležu, a sada ih nema nigdje, nit ih neko zove", rekao je Vladavić.

Premijer liga BiH konstantno napreduje, Sloboda ozbiljan kandidat za titulu

Vladavić je jedan od onih koji smatraju da je domaće prvenstvo iz godine u godinu kvalitetnije, kao i suđenje. Ako se ovako nastavi, bh. klubovi se imaju čemu nadati u Evropi.

"Liga se poboljšava, čim ima novca i ulaganja. Sloboda je došla na zavidan nivo, imaju novac i rezultate iako su ispadali iz lige. Izvukli su pouke i napravili pravu stvar. Doveli su dobrog trenera i igrače. Široki Brijeg je konstantno dobar, pokazao je ostalima kako se radi u nogometu i kako se živi na visokoj nozi. Sarajevo ima novac, ali može mnogo više. Dovode neke igrače koje ni rođena majka ne zna. Sarajevo je veliki klub i ne može svako dovoditi igrače, niti može svako igrati u tom klubu. Željezničar se diže, doveli su Zahirovića i neke dobre igrače. Suđenje se promijenilo u pozitivnom smislu, tako da je vidljiv napredak u odnosu na prethodne sezone. Samo radom i ulaganjem naši klubovi mogu izaći na veliku scenu. Liga će biti smanjena, bez milosti, tako i treba biti", kazao je bivši reprezentativac BiH.

Posebno ga je ove sezone impresionirala Sloboda.

"Sloboda se ne šali, to je sigurno, dokazali su to jesenas. Željo je oslabio, ali se vraća, mada nema šanse za titulu. Sarajevo, Zrinjski i Široki su tu, bit će zanimljivo. Ipak, Sloboda mi je jedan od glavnih favorita", rekao je Vladavić.

Zmajevi imaju velike šanse za plasman na SP 2018. godine

Govoreći o reprezentaciji BiH, Vladavić je rekao da naš državni tim očekuje smjena generacija, što može biti veoma rizično. Ipak, vjeruje da će se Zmajevi naći na SP.

"Dolazi do smjene generacija. Spaha je još tu, igra u Hamburgu, ali sve je to kratkog vijeka. Imat ćemo problema na mjestu stopera, Emir je uvijek komandovao. Lulić nam igra na lijevom beku, a to nije njegova prirodna pozicija. Odrađivao je dobar posao, ali to nije njegovo mjesto. Osim lijevog, problem je i desni bek. U veznoj liniji je prazninu ostavio Misimović. Moraju se popraviti neke stvari, imamo nekoliko dobrih igrača u sredini, ali dolazi smjena generacija. Što se tiče kvalifikacija za SP, svako igra nogoemet. Kipar nam je najbolji pokazatelj, presuđuje motivacija. Belgija je favorit, Grci igraju bunker i kontre, a Estonci nisu za baciti. Međutim, pobjeđivali smo ove reprezentacije, ja vjerujem u naš državni tim", ističe popularni Vlada.

Bavi se menadžerstvom, sin Zinedin ide očevim stopama

Admir je sinu Zinedinu dao ime po legendarnom francuskom nogometašu i treneru Real Madrida Zinedineu Zidaneu. Osmogodišnji dječak je talentovan nogometaš, ali otac na njega ne vrši pritisak.

"Ne komentarišem puno sina, svaki otac djetetu želi najbolje. On u martu puni 8 godina, voli loptu i trenira tri puta sedmično. Ljudi ga hvale, ali mu ja neću govoriti da li da trenira ili ne, to je njegova volja. Ne idem na treninge i utakmice kao neki što galame na djecu. Neka bude šta želi, neću da utječem na to. Talenat ima, ako želi neka iskoristi, ako ne želi, neka radi šta želi", jasan je bio Vladavić.

On se već neko vrijeme bavi menadžerstvom, a vlasnik je i agencije.

"Otvorio sam agenciju, imam mnogo kontakata s ljudima s kojim sam nekad radio, a koji također vode agencije i neke poznate igrače. Među njima su Pavel Vrba, Milan Baroš, Tomaš Ujfaluši, Karel Poborsky, Milan Baroš i drugi. Ipak, što se tiče igrača za velike lige poput Bundeslige, sada ih nemam, ali sam završio dvojicu igrača iz Amerike, koji igraju za B tim Žiline. To su Mirza Karasalihović, koji je privukao pažnju prvoligaša sa sedam golova te Kenan Smajlović, koji je stoper. Napravio sam nedavno kamp u Međugorju gdje je bio veći broj igrača. Među njima je bio Rijad Kobiljar, koji je bio u Sarajevu. Smiješni ljudi su momka otjerali, tvrdim da je kvalitetan, iako više nije moj igrač. Ipak, što se tiče moje agencije, očekujem uspjeh u budućnosti", završio je Vladavić.