Njemački prvak u dizanju tegova dolazi iz Livna!

Almir Velagić se dizanjem utega počeo baviti sasvim slučajno. Za sve je „kriv“ jedan jezični nesporazum u osnovnoj školi. Nakon što se s porodicom iz BiH preselio u Njemačku, htio se družiti s kolegama iz razreda i baviti se sportom:

„Pošto tada nisam znao njemački, ja sam na sve odgovarao „Ja!“ (da, op.a.). I nakon sedmicu dana, po mene su došli prijatelji iz razreda i rekli da idemo na sport. Pošto je bilo ljeto ja sam mislio da idemo na bazen. Spakovao sam kupaće i krenuo…i na kraju smo završili u dvorani gdje se treniralo dizanje tegova!“

Mali se nesporazum isplatio. Početkom godine u Bukureštu je Velagić osvojio srebro na prvenstvu Evrope, on je i aktuelni prvak Njemačke u disciplini „trzaj“ – i to u „kraljevskoj“ klasi dizača tegova teških preko 105 kilograma.

Na nedavnom prvenstvu Njemačke, porazio je Matthiasa Steinera („najjačeg čovjeka na svijetu“, kako ga nazivaju njemački tabloidi), osvajača zlatne medalje na Olimpijadi u Pekingu i njemačkog sportistu godine u 2008.

Livno - Bugojno - Kaufbeuren - Južna Koreja

„Ja sam rođen u Livnu 1981. godine. Kad mi je bilo samo dvije godine preselili smo se u Bugojno, gdje sam završio prva četiri razreda. I onda, kad je u BiH zaratilo, ja sam s majkom odselio u Njemačku, u Kaufbeuren kod Münchena, gdje mi je otac radio kao gastarbajter. To je bilo 1992.“, priča Velagić.

Kao dizač tegova, on je od samog početka karijere želio nastupati pod zastavom BiH. No, kako kaže njegov otac, to nije bilo moguće: „Kad smo nazvali u Sarajevo, odbili su nas iz saveza i rekli: pa, on je pobjegao!“

"Nekako mi fali Bosna…"

Velagić kaže da ga dizanje tegova privlači zato što je to sport u kojem sam odlučuje o pobjedi i porazu. Oduvijek su ga zanimale sportske discipline u kojima snaga igra važnu ulogu. Trenutno se ovaj 28-godišnjak priprema za nastup na Svjetskom prvenstvu u Južnoj Koreji – a tamo je jedan od favorita za zlato!

Nakon napornih priprema i natjecanja, najradije se opušta u društvu porodice – i prijatelja u Bosni i Hercegovini: „I ovdje se dobro osjećam, ali mi nekako fali Bosna. Mentalitet mi nekako više odgovara nego ovaj njemački, to je jednostavno u srcu ostalo!“