Sergio Llull, rođeni pobjednik: Zar je iko mogao i pomisliti da će promašiti šut za titulu?
Da ti život ovisi o posljednjem šutu na utakmici, koga god da pitate u Španiji, samo ćete čuti jedan odgovor na pitanje kome bi dali loptu u ruke. I to po mogućnosti da je pretežak šut preko ruke, ili nemogući pokušaj sa više od deset metara. Svoj život Španci bi povjerili Sergiju Llullu, simpatičnom čovjeku s Balearskih ostrva koji je sinoć još jednom demonstrirao pravo značenje engleske riječi "clutch".
Ko je barem jednom gledao utakmicu Real Madrida ili reprezentacije Španije tokom proteklih desetak godina, nema šanse da nije barem jednom na utakmici pomislio: "Pa, kako ovo uđe?" nakon što Llull u svom karakterističnom stilu pogodi koš protivnika.
Uostalom, malo košarkaša ima potez svoj zaštitni znak. Ono što je "sky hook" za Kareema Abdul-Jabbara, to je "mandarina" za Sergija Llulla.
Tokom Llullove karijere nagledali smo se mnogo "mandarina", a svaka je na svoj način bila posebna, bilo da se radi o nemogućem "floateru" s kontra noge, ili trojci sa deset metara, ili sinoć preko diva od 218 centimetara, dvije stvari su svakoj "mandarini" zajedničke - lopta ima nevjerovatan luk i uvijek upada u koš i lomi srca protivničkih igrača i navijača, a trenere ekipa tjera na čupanje kose i izbezumljeni pogled kakav je sinoć imao Georgios Bartzokas.
Llull, koji je na svom vrhuncu pet godina uzastopno odbijao odlazak u NBA ligu, je mnogo više za Real i Španiju od beka. Llull je sve ono što Real Madrid i Španija simbolizuju. Nikada nije bio najbolji košarkaš kluba, a pogotovo reprezentacije, ali je uvijek bio onaj najbitniji, onaj kojem se lopta daje u ruke kada je gusto. Llull je, što bi Španci rekli - "hombre con cojones grandes". Prijevod nije potreban.
Nebitno da li se radi o momku koji je sa 20 godina tek prešao iz Manrese u Real, ili o 35-godišnjem veteranu koji je sinoć pogodio nemoguće preko "nebodera" zvanog Moustapha Fall, Llull nikada nije bježao od odgovornosti i uvijek je želio imati loptu u rukama kada se rezultat "lomi".
Sinoćnji pogodak preko Falla je umnogome veći kada se zna da Llull praktično igra "bez koljena" - desno je operisao 2017. kada je bio na vrhuncu i upravo su zbog te povrede su se braća Gasol umjesto titule prvaka Evrope morali zadovoljiti bronzom sa Eurobasketa.
Jer, ma koliko Pau i Marc uz Juana Carlosa Navarra, Sergija Rodrigueza, Rickyja Rubija bili moćni, nedostajao im je Llull da "poništi" magije Luke Dončića i Gorana Dragića u polufinalu.
Na istom koljenu 2021. godine Llull je imao artoskopsku operaciju, a lijevo je operisao početkom ove godine.
Ipak, ni to Llulla nije obeshrabrilo. Isto kao što ga nije obeshrabrilo što je Real protiv Partizana gubio drugu utakmicu u seriji play-offa na tri dobijene.
Llull je u drugoj utakmici serije dva puta promašivao konstrukciju koša šutevima za tri poena, a pri minus 15 minutu i 40 sekundi prije kraja susreta napravio je potez koji je na prvi pogled bio bespotreban, pa čak bi mnogi rekli i glup, no koji se ispostavio ključnim za titulu prvaka Evrope.
Iako Llull sa svojom razbarušenom kosom i neurednom bradom odaje utisak letargične osobe koja je tek ustala iz kreveta i krmeljava kročila na parket, radi se o igraču koji se ne libi raditi i "prljave poslove", a to je najbolje na svojoj koži osjetio Kevin Punter kojeg je (pre)oštro faulirao, što je bio povod za masovnu tučnjavu nakon koje više ništa nije bilo isto.
Jednim naizgled bespotrebnim faulom Llull je postigao tačno ono što je i želio - probudio je u svojim saigračima "uspavane zvijeri" koje su dobili naredne tri utakmice protiv Partizana i otišli na Final Four.
Ono što je uslijedilo na Final Fouru je sve posljedica faula nad Punterom jer nakon tog trenutka igračima Reala je bilo svejedno da li gube dvocifrenom razlikom - znali su i vjerovali u sebe da će se vratiti u igru i pobijediti, što je i zaista bio slučaj i u duelima protiv Barcelone i Olympiacosa.
Finalni susret je bio tipično "llullovski". Ono malo minuta što je igrao prije posljednjeg napada, da budemo precizni 12 minuta i 38 sekundi, je bilo, najblaže rečeno, užasno. Dva šuta, oba promašena i sve nule u kategorijama izuzev jednog skoka.
A onda trener Chus Mateo odlučuje sudbinu Real staviti u Llullove ruke iako je Sergio Rodriguez bio najbolji pojedinac Kraljeva do tog trenutka i poigravao se sa odbranom Olympiacosa. Fabien Causeur je ubacivao loptu iz auta, Chacho je otišao skroz na drugi kraj parketa i imao je najbolji pogled na Llullovu magiju.
Čuvao ga je Kosatas Papanikolaou, a Llull je odmah je u pick pozvao Waltera Tavaresa. Preuzimanje. Lagana kretnja udesno, bez ikakvih "fancy" driblinga. Zaustavljanje. "Mandarina". Fall je dao sve od sebe, odigrao je odličnu odbranu, no ni to nije bilo dovoljno.
Da je centar Olympiacosa bio viši i deset centimetara, da se odrazio još deset, Llull bi pogodio. Tako je bilo suđeno. Jer Llull je rođeni pobjednik. Uživajmo još malo u njegovim "mandarinama" jer ko zna kada ćemo vidjeti igrača poput njega.
