Razija Mujanović otvorena za novu ljubav: Muškarci, javljajte se

Mujanović su zatekli u Zagrebu, za koji kaže, da je njoj izuzetno drag grad.

"Često boravim u Zagrebu, samo što se rijetko medijski eksponiram. Volim Zagreb, a kada sam u Hrvatskoj, odem i u Rijeku posjetiti sestru te u Poreč, gdje živi moja prijateljica iz Tuzle. Stalno sam na putu, takvog sam duha. Kada sam već u blizini, odem i u Sloveniju te Austriju gdje živi dio moje porodice, dva brata i sestra, a u Italiji imam puno prijatelja", počela je razgovor Mujanović.

Mujanović iza sebe ima inspirativnu priču. Rođena je u selu Ratkovići, što nije bila idealna startna pozicija za razvoj vrhunskog sportiste.

"Već s trinaest godina bila sam visoka 186 centimetara pa mi je nastavnik tjelesnoj odgoja predložio da počnem igrati košarku. Nisam znala što bih mu odgovorila jer tada kod nas nije bilo ni košarkaškog kluba, a na tjelesnom odgoju vježbali smo igrati različite sportove. Učitelj mi je rekao da poznaje neke ljude u Tuzli i da će s njima razgovarati o meni, odnosno pozvati ih da me dođu vidjeti. Nisam prije igrala košarku pa je učitelj to predložio na temelju moje visine. U to je vrijeme bilo neshvatljivo da jedna djevojčica ode pedeset kilometara od kuće kako bi trenirala pa je najprije trebalo dobiti dopuštenje roditelja. Ipak sam trebala ići živjeti sama, nismo imali uvjete da se preseli cijela porodica. Došao je Mihajlo Vuković, trener iz Tuzle, da vidi kako igram, a bilo mu je važno i kakva sam učenica, kao i moj karakter i pristup radu. Tek sam sredinom osmog razreda, najviše zbog finansijskih razloga, otišla u Tuzlu, gdje su me smjestili u đački dom. Otac se nije protivio mom odlasku, ali mama jest, ali u ta se vremena majke i nije baš mnogo pitalo", priča Razija.

U svojoj vitrini čuva četiri medalje najbolje evropske košarkašice.

"Devedesetih sam otišla u inostranstvo, trebalo mi je malo vremena za prilagođavanje. Igrala sam, počeci nisu uvijek bili najbolji, ali kako sam više bila na parketu, postajala sam sve bolja. Sjajno je bilo kad sam dobila ponudu iz Španije. Klub Valencia koji je bio prvak Španije i imao je velike planove za Euroligu. Pobijedile smo sve utakmice tokom sezone, a to je bilo 1991. i 1992., i u prvenstvu i Euroligi. Potom sam se vratila u Italiju, potpisala ugovor na četiri godine i s klubom postala prvakinja Italije. U tom razdoblju bila sam proglašena najboljom košarkašicom Europe. Godine 1996., kada sam u Europi sve napravila, dobila sam ponudu iz Brazila i jednostavno se upustila u avanturu", dodala je.