Otišao je Dule, trener za kojeg je košarka bila više od igre i vizionar koji je dječake pretvarao u svjetske asove

Vujošević će ostati upamćen kao jedna od najmarkantnijih i najuspješnijih figura u historiji regionalne košarke.

Njegov utjecaj prevazilazio je samo puko crtanje akcija na tabli - on je za mnoge košarkaše bio i učitelj, ali i "košarkaški otac".

Osim brojnih trofeja, njih čak 24, bio je majstor za prepoznavanje i brušenje talenata. Pod njegovom palicom stasale su brojne NBA i elitne evropske zvijezde poput Bogdana Bogdanovića, Jana Veselija, Nikole Pekovića, Boa McCalebba, Joffreyja Lauvergnea, Lea Westermanna, Davisa Bertansa i mnogih drugih.

U 68. godini

Preminuo Duško Vujošević, legendarni košarkaški trener i nekadašnji selektor BiH

Za Duleta uspješan rad s košarkašem nije podrazumijevao samo to da igrač ima dobar procenat šuta, da ima vertikalni odraz od pola metra ili da može "zaključati" protivnika. Vujošević je bio jedan od rijetkih trenera koji je insistirao na obrazovanju i kulturnom uzdizanju svojih igrača, smatrajući da "košarku ne igraju samo mišići, već i glava".

Koliko je za Vujoševića značilo intelektualno razvijanje igrača govori i podatak da je bio poznat po tome što je igračima davao knjige za čitanje.

Pratio je njihov karakter i lično im birao literaturu - od "Alhemičara", preko poezije, pa sve do klasika Dostojevskog. Smatrao je da se čitanjem obogaćuje duh, što direktno utiče na brže i pametnije donošenje odluka na parketu.

Na samim utakmicama, njegova strast prema košarci bila je bezgranična. Bio je poznat po žučnim raspravama sa sudijama, čestim tehničkim greškama i isključenjima, skidanju sakoa usred utakmice i beskompromisnom građenju autoriteta, a nije se libio ni napraviti poteze koje su mnoge ostavljali u čudu.

Najpoznatiji od njih desio se u junu 2014. godine tokom utakmice prvenstva Srbije između Partizana i FMP-a.

Bogdan Bogdanović, koji je tada bio najbolji igrač tima, zbog prigovora sudijama dobio je tehničku grešku. Vujošević, poznat po tome što nije trpio nedisciplinu i poteze koji štete timu, bio je izuzetno bijesan. Kada je Bogdanović krenuo ka klupi, Vujošević mu je prišao, unio mu se u lice i u naletu bijesa ga uhvatio rukama za vrat.

Vujošević je kasnije objasnio da je reagovao u afektu, ali da je taj potez proizašao iz ljubavi i njegove želje da od Bogdana napravi vrhunskog igrača i spriječi ga da zbog svog temperamenta upropasti utakmicu i karijeru.

I sam Bogdanović je istakao kasnije da mu nije zamjerio, te da bez Vujoševića i njegovog spartanskog režima nikada ne bi postao igrač kakav je postao, te da na taj incident gleda kao važan dio puta i izgradnje njegovog karaktera.

Vujošević je 2017. i 2018. godine bio selektor Bosne i Hercegovine, te su se i naši reprezentativci imali priliku uvjeriti u njegove ljudske i trenerske kvalitete.

Džanan Musa je jednom prilikom ispričao kako ga je Vujošević u ponoć pozvao kod sebe.

"Ja puštam bradu jer bez brade izgledam kao da mi je 12 godina. Dolazim do njega, on me pogleda i kaže: 'Jesi li to ti neobrijan?'. Rekoh: 'Jesam'. Kaže on: 'A imaš li bic?'. Ja kažem da nemam. Kaže on: 'Eh, super, sutra do 7 ujutro da si obrijan'. Ja mu kažem da nemam bic, a on meni: 'Pa u tome i jeste stvar'. Šta ću, sjetim se da jedini kiosk radi na kraju grada od 6 ujutro. I odem i kupim, ali to je bio bic sa samo jednom oštricom. Ja sam na doručku bio sav izrezan, ja jedem a krv kaplje po meni", ispričao je Musa anegdotu s Duletom.

Vujošević je imao i specifičan način rada sa strancima u Partizanu. Kada su u tim dolazili strani igrači, Vujošević je insistirao da odmah počnu učiti jezik, kulturu i historiju kluba. Toliko im je usadio ljubav prema timu da je Joffrey Lauvergne kasnije istetovirao grb Partizana na bicepsu, što savršeno opisuje kakvu je lojalnost Dule znao da izvuče iz svojih igrača.

Odlaskom Duška Vujoševića sportski svijet je definitivno izgubio unikatnog stručnjaka i košarkaškog fanatika.