Surova realnost
97

Najbolji ukrajinski košarkaš svih vremena uzeo oružje i stao u odbranu svoje zemlje

H. H.
Aleksander Volkov (Foto: Twitter)
Aleksander Volkov (Foto: Twitter)
Aleksander Volkov smatra se najboljim košarkašem u historiji Ukrajine, ali ga to ne oslobađa dužnosti da stane u odbranu svoje zemlje od invazije ruske vojske.

Legendarni košarkaš prikazan je na fotografiji koja kruži društvenim mrežama odjeven u vojnu uniformu i s oružjem u rukama. Surova stvarnost zemlje, koja nema veze s onim vremenima kada je igrao za Atlanta Hawkse i bio jedan od najboljih igrača u Evropi.

Ovaj 57-godišnji bivši igrač, visok 2,08 metara, rođen je u gradu Omsku, usred Sibira, iako se ubrzo s porodicom preselio u Ukrajinu. Bio je jedan od oslonaca Sovjetskog Saveza koji je osvojio zlatnu medalju na Igrama u Seulu 1988. godine. Tada je već izazvao interes klubova NBA lige. Hawksi su ga draftovali 1986., ali tri godine nije htio otići u Atlantu. Prethodno je igrao za Budivelnik Kijev i CSKA iz Moskve.

Volkov je proveo tri sezone u Hawksima, iako je njegova uloga bila manje bitna. Bila su to druga vremena i Evropljani na NBA parketima bili su izuzetak. U NBA ligi debitovao je istog dana kao i Dražen Petrović, Šarunas Marciulionis i Vlade Divac, fenomenalni košarkaši koji su se teško prilagođavali zahtjevima američke košarke.

Ukrajinski igrač odigrao je 149 utakmica u NBA ligi, ali te tri sezone obilježene su povredama. Između fizičkih problema i teške adaptacije na Sjedinjene Američke Države i Ligu, prosječno je bilježio samo 16,5 minuta po utakmici uz 6,8 poena i 2,6 skokova.

"On je nacionalni heroj i eto ga, zagrijava se na klupi. Da smo zamijenili uloge, ne znam bih li izdržao polovinu koliko je on", rekao je svojevremeno Mike Fratello, njegov trener u Atlanti.

Nakon povratka iz NBA lige, Volkov je nastupao za Viola Reggio Calabriju, Panathinaikos, Olympiacos i KK Kijev, klub kojem je pomogao u stvaranju i za koji je igrao godinama nakon penzionisanja 1995. godine.

Nakon povlačenja iz košarke napravio karijeru je gradio u politici. Od 1999. do 2000. bio je ministar sporta Ukrajine, na nekoliko izbora biran je u parlament te zemlje, a u junu 2007. preuzeo je predsjedništvo Košarkaškog saveza.

Sada, uprkos svom izvanrednom životopisu, nije imao problema postati jedan od mnogih ukrajinskih građana koji su se suprostavili ruskoj invaziji. Njegova porodična kuća u blizini Čenigiva, uz granicu s Bjelorusijom, gdje je proveo djetinjstvo i posljednjih godina išao u ribolov, uništena je granatiranjem.