Marković: Još sam u šoku zbog Hadžićeve smrti, bio nam je i stariji brat i mentor i trener
Marković, čiji košarkaški put je usko vezan sa legendarnim Sabetom, je u razgovoru za Klix.ba istakao kako je Hadžić za njega i njegove saigrače sa kojima je nastupao za reprezentaciju bio više od trenera.
"Vrlo teško sam primio vijest da je Sabit umro. Još sam u šoku i teško mi je pričati o tome. Sabeta sam doživljavao na razne načine. Prvo sam ga doživljavao kao svog idola jer sam odrastao gledajući ga kako igra. Potom sam počeo igrati za Bosnu, a on je završavao igračku karijeru i počinjao se baviti trenerskim poslom. Viđali smo se, pričali smo o košarci, uvijek je bio tu da nam da neki savjet. Poslije toga mi je bio selektor u reprezentaciji", govori Marković.
"Volio nas je sviju neizmjerno"
Marković je tri puta igrao na Eurobasketu (1997., 1999. i 2001.) pod vodstvom Hadžića. Marković u srcu nosi samo najljepše uspomene iz tog perioda.
"Sabe nam nije bio samo selektor, imao je on više uloga u tom periodu. Bio nam je i stariji brat i mentor i trener. Nije se nikada nametao autoritetom koji nije bio upitan jer smo ga svi i voljeli i poštovali zbog onog što je predstavljao za nas kao djecu i zbog svoje skromnosti koja ga je krasila. Imao je najvažnije ljudske osobine. Bio je skroman, veliki radnik i izuzetno pošten. Volio nas je sviju neizmjerno i to se osjetilo kroz naše igre za reprezentaciju", govori Marković i dodaje kako je zbog svog igračkog iskustva u kojem je osvojio sve što se može osvojiti uvijek znao dati pravi savjet.
"On je prošao sve te euforije koje smo mi doživljavali prvi put, poput pobjeda nad Hrvatskom i Litvanijom. On je sve to doživljavao sa KK Bosnom i reprezentacijom Jugoslavije. Uvijek nam je govorio 'Sad će svi trčati za vama, svima ćete biti interesantni. Budite oprezni jer kad izgubimo pet utakmica oni koji budu uz vas, to su vam pravi prijatelji'", prisjetio se Marković.
"Ovo mi je najteža sezona u karijeri"
Marković je danas trener Gaziantepa kojeg pokušava sačuvati u elitnom rangu turske košarke. Legendarni Neno kaže kako mu je ovo najveći izazov u trenerskoj karijeri koju je počeo prije 11 godina.
"Ovo mi je najteža sezona u karijeri, kako psihički, tako i fizički jer smo non-stop na putovanjima. Došao sam u ekipu koja je imala veoma mnogo problema. U momentu kad sam došao na klupu ekipa je imala deset poraza zaredom u svim takmičenjima, a preuzeo sam ekipu zbog prijateljskog odnosa sa generalnim menadžerom kluba. Faktički, samo dan nakon što sam napustio Tenerife došao sam ovdje. Zatekao sam neke igrače koji nisu željeli biti dio ekipe i tražili su priliku da napuste klub. D. J. White je neposredno nakon mog dolaska napustio klub, a potom su otišli i Mark Lyons i Victor Rudd. Tržište igrača nikada nije bilo gore u posljednjih deset godina, veoma je teško dovesti i bilo kakvog igrača, a da ne govorim o onim kvalitetnim. Doveo sam Patricka Millera iz Partizana i on se pokazao kao puno bolji karakter i igrač od Lyonsa, a umjesto Rudda u ekipu je stigao Kevin Murphy. Zatekao sam ekipu sa samo jednom pobjedom, a uspjeli smo zabilježiti još tri pobjede. Sada ulazimo u seriju utakmica u kojima možemo slaviti", rekao je Marković koji je pratio razvoj situacije sa bekom Darussafake Scottiejem Wilbekinom koji je, podsjetimo, najprije pristao da igra za reprezentaciju BiH, a potom odlučio da zaigra za Tursku.
"Pobjeđivali smo zato što nam je državni dres bio važniji od kluba"
Marković kaže kako ne trebamo žaliti za njim iako se radi o vrhunskom košarkašu.
"Čitao sam o tome. Moramo shvatiti da nismo toliko atraktivni kao Turska. Wilbekin igra ovdje već nekoliko godina i sigurno ima motivaciju zaigrati za Tursku i ostati ovdje. Da mu nisu Turci ponudili pasoš, vjerovatno bi uzeo naš. No, nama treba igrač koji će imati motivaciju igrati za reprezentaciju, a ne samo zbog pasoša. Trebaju voljeti doći na okupljanje, voljeti saigrače. Pravi primjeri za to su Henry Domercant koji se bacao po parketu na treninzima, pa onda Zack Wright, a da ne govorim o Terryju Castleu. Najbitnije je da se igrači međusobno vole i poštuju, tako da je bolje imati lošijeg igrača, ali boljeg momka. To je jedini pravi način da imaš pravu reprezentaciju. Kada sam ja igrao za reprezentaciju, pobjeđivali smo zato što smo bili drugovi i što smo se borili za dres koji nam je bio važniji od kluba i ugovora. Bili smo skromni i borili smo se i zato smo pobjeđivali reprezentacije koje su 'na papiru' bile bolje od nas", govori trener Gaziantepa i dodaje kako je sadašnja generacija bh. košarkaša pravi primjer kako reprezentacija treba izgledati.
"Rezultati koje naša reprezentacija pravi su vrhunski s obzirom da smo imali dosta problema, počevši od finansijskih u KS BiH, pa do igračkog kadra. Pobijedili smo Rusiju i Belgiju, to je odlično i ja im želim da tako nastave i da se plasiramo na Svjetsko prvenstvo što bi bio vrhunski uspjeh. Vujošević je u pravu kada ne dozvoljava euforiju. Ipak smo mi autsajderi i trebamo se tako ponašati. Moramo ostati čvrsto na zemlji. Skromnost je jedna od najvećih vrlina koje jedan sportista može imati", rekao je Nenad Marković.
Esma Numanović predstavila album prvijenac: "Blista" je prava muzička poslastica
