Pismo generalnog sektretara KSBiH
175

Mahmutović: Često sanjam, sreća pa su snovi besplatni

Piše: Edin Isanović
Harun Mahmutović (Foto: Nedim Grabovic/Klix.ba)
Harun Mahmutović (Foto: Nedim Grabovic/Klix.ba)
Čarobna igra pod obručima je u 2012. godini donijela dosta uspjeha našoj državi. Jedan od najzalsužnijih za to je, bez dvojbe, generalni sekretar saveza Harun Mahmutović. Zajedno sa ostalima uposlenicima KSBiH uradio je mnogo posla, povlačio je najbolje poteze. Premda za sobom ima sjajne rezultate Mahmutović ne dobiva odgovarajuću pomoć nadležnih. Zbog toga je preko Facebooka uputio otvoreno pismo koje vam prenosimo u cjelosti i uz odobrenje Mahmutovića. Na kraju su nabrojana čak 93 košarkaša koja su rođena na tlu BiH, ali su zbog raznih razloga igrali ili igraju za druge reprezentacije.

Poštovani, volim da sanjam. Često sanjam! Sreća pa su snovi besplatni. Sanjam da smo normalna država u kojoj žive normalni ljudi. Ne idem daleko pa da sanjam da smo Njemačka, Francuska ili Engleska već neka mala normalna država. Sanjam da dođem na posao i da zazvoni telefon te da s druge strane čujem kako neko izgovara da je Predsjednik. Da kaže da ima pola sata vremena i da volio bi znati šta se dešava sa košarkom i košarkašima naše države. Onako, voli sport, voli košarku pa ga intresuje šta se dešava. Dosta mu je politike, volio bi popiti jednu sportsku kaficu.

Odem do njega a on se počne raspitivati.

Pita šta je sa Teletovićem, je li se navikao na Ameriku, kako se osjeća, pada li mu teško što ne igra. Pita za Sinanovića i "malog“ Kuzmića, kaže da su ga pozitivno iznenadili u Španiji. Zack ga njaviše intresuje, pita da li je moguće da se zaljubio u BiH, u ovaj narod, u našu publiku, šta voli da jede... Pita da li je moguće da neko tako brzo zavoli ovu BiH i da za nju gine na terenu do posljednjeg atoma snage. Ja mu odgovaram nekako na brzinu, vidim da ga sve intresuje, a bojim se neću stići sve ispričati za pola sata.

Pita on mene i za Đedovića, vidim zna da je sa Albom među 16 najboljih ekipa Evrope. Pita i za malog brata Nedima je li stvarno bolji od Nihada, zna da je u Braceloni jedan od njaboljih mladih igrača. Nije zaboravio ni za Mašketa pitati, on mu je jedan od najdražih momaka. Pita za Peršića i Naletilića i kaže da mu je žao što je Široki ove godine slabiji u ABA ligi, ali ponosan je na igru i pobjede Igokee. Kaže da ABA liga nikad nije bila intresantnija kao ove godine.

Ja mu opet odgovaram i sve se bojim neću stići sve ispričati, a vidim baš ga sve intresuje. I nije što ga samo intresuje, već vidim da se razumije, vidim voli košarku a pogotovo reprezentaciju BiH.

Pita dalje, šta je sa Kikanom, kako mu je u Rusiji. Kaže da Kiko već izrasta u pravog evropskog igrača i da bi već trebao razmišljati o jačem klubu, o Euroligašu. Intresuje ga i Nemanja, vidim da je primijetio da ima odličan šut i da je odličan momak. Nada se da će se več ove godine navići na Grčku, ali i evropsku košarku. Zna on da je uvijek teška prilagodba kad iz Amerike dodješ u Evropu i obratno. Pala je i opklada ko će se prije navići, Mirza ili Nemanja.

Pita i za klince Nurkića, Buzu i Vrabca. Kaže da mu je srce bilo kao planina kad je u kvalifikacijama u Skenderiji vidio djecu kako rasturaju Rumuniju. Nada se da će nastaviti dobro raditi kao i do sada, da će ih zdravlje poslužiti i da će vrlo brzo biti ozbiljni seniorski igrači.

Pita za Avdibegovića, baš ga je pozitivno iznenadio, kaže da je Arči dobio Gruziju. Tu spomenusmo i Bosnu.

Nastade tišina. Žao nam obojici pa ne znamo šta da kažemo. Kao da smo obojica knedlu progutali. On progovori prvi. Pita ima li joj spasa. Kažem ima ali nije to za kafu od pola sata, treba više vremena. Ostavismo Bosnu za sljedeci sastanak. Gledam na sat već smo dobro prekoračili sat priče. Nekako bih kao ustao, mislim u sebi vrijeme je ići, ima Predsjednik puno obaveza, kad on nastavi.

Pita za ostale selekcije BiH, za mlađe, za kadete i juniore. Kaže da se radovao zajedno sa djecom kad su juniori osvajali EP B divizije i pokazali da im je mjesto među 16 najboljih u Evropi. Zna da su Firić i Halimić za jednu utakmicu mogli napraviti isto. Ali nekako je siguran da će ove godine i kadeti napraviti taj korak i biti tamo gdje im je mjesto.

Pita da li je moguće da u Sloveniji ima dvanaest momaka do 18 godina koji su rođeni u BiH a da su među najboljima. Kaže čuo je da ih ima i u Njemačkoj, Švedskoj, Americi... Pita za malog Šehića da li je moguće da je jedno od najtalentovanije djece u cijeloj Americi. Ja mu na svako pitanje potvrdno klimam glavom. A onda mu kažem da je sve istina da nas ima svuda i da smo najjači na svijetu, a on se ponosno nasmija. Opet ušuti, smrknuto pogleda i upita za žensku reprezentaciju. Najednom se naljutio. Ja ga gledam, šutim, hoću u zemlju da propadnem od sramote zato što nismo imali para da i njima obezbjedimo kvalifikacije. A zaslužile su, godinama su imale bolje rezultate od muškaraca! Sramota me da kukam, da kažem da nismo imali para, jer danas svi kukaju.

On opet prvi progovori.

Pita onako malo ljutito jesu li pare bile problem. Ja stidljivo rekoh da jesu. On upita jesu li sad problem. Ja se ozarih i rekoh da nisu. Objasnih mu da smo prije imali problema, ali da je sad situacija potpuno drugačija. Da su me neki dan zvali Premijer i Ministar sporta i da sam s njima dvojicom sve dogovorio. Da su rekli da se više nikad ne smije dozvoliti da nemamo neku od naših reprezentacija. Rekli su i da je reprezentacija briga države BiH i da je svaki reprezentativac ponos za sve nas. Da će nam osigurati sve uslove i da nam ništa ne smije faliti, a naše je da se borimo i dostojno predstavljamo državu kao i do sada.

Ja mu referišem a on šuti i namrgođeno gleda. Čeka da završim. Kažem mu da su zvali i ostali Premijeri i Ministri sporta, iz Federacije, iz RS - a i iz svih Kantona... Bas svi! Ali sa njima nisam pio kafu. Nema potrebe. Zahvalio sam se na pitanju treba li pomoći i objasnio da državni Premijer i državni Ministar sporta brinu o nama, brinu o svojim reprezentacijama. A njih sam zamolio, kad su već ponudili pomoć, kad se već raspituju za košarku, da nazovu direktore klubova Bosne, Borca, Slobode, Čelika, Zrinjskog, Željezničara, Mladog Krajišnika, Jedinstva... i da s njima popiju kafu. Da njima pomognu a tako će najviše pomoći i košarci i reprezentaciji BiH.

Predsjednik me onda upita da li je iko pomogao.

Kažem da sam se čuo sa direktorima klubova i svi sretni kao mala djeca. Da su dobili dvorane na korištenje, da će sad sve klubske selekcije moći trenirati koliko god žele. Da su im i prevoze na utakmice obezbijedili i da se neće sekirati hoće li se utakmice odigravati. Kažu da im i oprema za treniranje stiže i da djeca više ne moraju od roditelja tražiti pare za patike. Kažu da će biti para za plate trenerima i za stipendije seniorskim košarkašima. A najviše me obradovalo što se više članarina neće morati naplaćivati u mlađim selekcijama pa će i socijalno ugrožena djeca opet moći igrati košarku!

Ja se raspričao i objašnjavam da više djeca neće morati ići po bijelom svijetu, ostavljati roditelje i prijatelje, samo da bi imala uslove za treniranje. Objašnjavam da će djeca manje biti na ulici, da će biti puno zdravija i mentalno i fizički, objašnjavam da će biti manje kriminala...

Ja mu pričam i objašnjavam a on se smješka, vidim drago mu. Drago mu što ovakvu djecu imamo. Djecu koja su sa malo zadovoljna i koja sa malo mogu ravnopravno sa onima koji imaju puno!

Nakon dva sata razgovora on ustade, ja za njim. Pruži mi ruku i upita me da li je istina da sam rekao da će naša djeca, u svim kategorijama,biti među 16 najboljih u Evropi i da li stvarno mislim da nekad možemo medalju osvojiti na EP?

Možda bi pametnije bilo da sam odšutio. Ali progovorih jer rijetko kad mogu da odšutim. Rekoh mu da su djeca BiH evropsko košarkaško čudo i da smo najtalentovanija država u Evropi te da će biti ponosan na našu djecu u narednim godima. A rekoh i da ova država ima sinove koji mogu do medalje samo malo strpljenja i podrške. Dobre košarkaše imamo, odične momke. Ma bit ćete ponosni, ponovih Predsjedniku, a u sebi pomislih, bit ćemo svi na njih ponosni. Rekoh i obećah. A obećanje je dug!

Pozdravili smo se i svako na svoju stranu. Ne znam gdje je on otišao ali znam da sam ja jedva pogodio vrata na koja sam trebao izaći. Od uzbuđenja i sreće. Od uzbuđenja, nije mala stvar popiti kafu sa Predsjednikom. A sretan sam bio jer sam shvatio kakav je ovaj naš Predsjednik. Shvatio sam da napokon ova država ima budućnost.

Nek si mi živ, zdrav i nasmijan sto godina Predsjedniče.

Mnogi košarkaši rođeni u BiH su u proteklim godinama igrali za reprezentacije drugih država. Oni su naša djeca, ni najmanje kriva za njihove sudbine, krivi smo mi! Ja ću uvijek navijati za našu djecu, ma za koju reprezentaciju igrali, osim kada igraju protiv BiH. A tada neka se ta djeca ne ljute, tada da ću svim srcem želiti da mi pobjedimo! Navijat ću i za mladu vaterpolo reprezentaciju Srbije jer za nju igra sin jedne mame koja je rođena, živila i studirala u Sarajevu. I on je bar napola Bosanac i Hercegovac. Čestitam mama, sin ti je za ponos!

Mi smo za košarku najtalentovanija nacija na svijetu! Zamislite da su ovi momci igrali ili da sada igraju za BiH! Slobodno sanjajte, sanjajte da su tu! Sanjajte da već na EP u Sloveniji idemo na medalju!

Naša djeca, košarkaši koji su rođeni u BiH, a igrali su za druge reprezentacije: (Nisu krivi oni, krivi smo mi!)

  1. PEŠIĆ, Marko 06.12.1976 Sarajevo Njemačka (država nastupa)
  2. ŠOJIĆ, Predrag 01.02.1981 Bijeljina Srbija
  3. TICA, Vladimir 11.06.1981 Doboj Srbija
  4. CRNOGORAC, Andrija 23.07.1981 Bosanska Gradiška Srbija
  5. PEHAR, Zoran 06.05.1981 Mostar Hrvatska
  6. BULATOVIĆ, Srđan 04.08.1983 Sarajevo Srbija
  7. RAMLJAK, Tomislav 03.08.1985 Mostar Hrvatska
  8. MARKOTA, Damir 26.12.1985 Sarajevo Hrvatska
  9. ĐURKOVIĆ, Marko 24.02.1987 Banja Luka Srbija
  10. KANLIĆ, Ervin	27.11.1987	Sarajevo	Slovenija
    
  11. BOGDANOVIĆ, Bojan 18.04.1989 Mostar Hrvatska
  12. MUSTAPIĆ, Krešimir 06.02.1990 Sarajevo Hrvatska
  13. ČUTURA, Ante 25.05.1991 Mostar Hrvatska
  14. ŠEKELJA, Dragan 07.01.1991 Livno Hrvatska
  15. BUBALO, Domagoj 02.08.1991 Mostar Hrvatska
  16. RAMLJAK, Marko 14.03.1993 Posušje Hrvatska
  17. BARAĆ, Boris 21.02.1992 Mostar Hrvatska
  18. FILIPOVIĆ, Mario 27.06.1988 Sarajevo Hrvatska
  19. MIKULIĆ, Josip 05.04.1993 Mostar Hrvatska
  20. POT, Stefan 15.07.1994 Bijeljina Srbija
  21. PETRIČEVIĆ, Josip 07.02.1989 Banja Luka Austrija
  22. ŠIRBEGOVIĆ, Denis 31.10.1989 Tuzla Holandija
  23. BOŠNJAK, Domagoj 09.04.1995 Mostar Hrvatska
  24. BENDER, Ivan 18.08.1995 Čapljina Hrvatska
  25. ŠALIĆ, Đoko 18.09.1995 Sokolac Srbija
  26. NUHIĆ, Amer 02.09.1990 Bosanska Gradiška Austrija
  27. SULEJMANOVIĆ, Emir 13.07.1995 Luka Žepa Finska
  28. MEHIĆ, Anel 11.02.1995 Srebrenica Švicarska
  29. ŠOGOLJ, Đenis 26.02.1995 Zavidovići Švedska
  30. GLIŠIĆ, Miloš 21.04.1998 Banja Luka Srbija
  31. BENDER, Dragan 17.11.1997 Čapljina Hrvatska
  32. KARAČIĆ, Ivan 20.02.1996 Mostar Hrvatska
  33. SESAR, Josip 17.01.1978 Mostar Hrvatska
  34. ŠARENAC, Nebojša 27.07.1978 Sarajevo Srbija
  35. DŽIDIĆ, Boris 29.02.1980 Mostar Hrvatska
  36. PLANINIĆ, Zoran 12.09.1982 Mostar Hrvatska
  37. ROZIĆ, Marin 14.02.1983 Mostar Hrvatska
  38. FILIPOVIĆ, Davor 10.06.1984 Sarajevo Hrvatska
  39. RADETIĆ, Bojan 19.08.1988 Banja Luka Srbija
  40. ČVORO, Dejan 24.05.1989 Sarajevo Srbija
  41. RIKIĆ, Robert 29.04.1990 Mostar Hrvatska
  42. BILINOVAC, Josip 30.12.1990 Mostar Hrvatska
  43. RAMLJAK, Ivan 09.08.1990 Mostar Hrvatska
  44. PLANINIĆ, Darko 22.11.1990 Mostar Hrvatska
  45. BRKIĆ, Haris 24.07.1974 Sarajevo Srbija
  46. BARAĆ, Stanko	13.08.1986	Mostar	Hrvatska
    
  47. LUGONJA, Mirko	21.02.1986	Mostar	Hrvatska
    
  48. BRKIĆ, Jozo 19.07.1986 Mostar Hrvatska
  49. MULAOMEROVIĆ, Damir 19.09.1974 Tuzla Hrvatska
  50. OMIĆ, Alen	06.05.1992	Tuzla	Slovenija
    
  51. MAMIĆ, Matej 13.01.1975 Tomislavgrad Hrvatska
  52. PETROVIĆ, Veselin 01.07.1977 Sarajevo Srbija
  53. GLINTIĆ, Aleksandar 19.04.1976 Travnik Srbija
  54. AVDALOVIĆ, Vule 24.11.1981 Gacko Srbija
  55. RADMANOVIĆ, Vladimir 19.11.1980 Trebinje Srbija
  56. BJEGOVIĆ, Milan 13.02.1981 Bihać Srbija
  57. PLISNIĆ, Vanja 28.07.1980 Zenica Srbija
  58. ALIBEGOVIĆ, Teoman 11.01.1967 Zenica Slovenija
  59. MEMČIĆ, Fuad 24.04.1982 Zenica Slovenija
  60. DANILOVIĆ, Predrag 26.2.1970 Sarajevo Srbija
  61. SAVIĆ, Zoran 18.11.1966 Zenica Srbija
  62. MIRKOVIĆ, Miloš 14.7.1983 Tuzla Slovenija
  63. MARIĆ, Ivica 16.4.1967 Zenica Hrvatska
  64. ĆAPIN, Aleksandar 6.10.1982 Sarajevo Slovenija
  65. BULIĆ, Franjo 26.6.1982 Ljubuški Hrvatska
  66. JURKOVIĆ, Ivica 26.3.1973 Čapljina Slovenija
  67. KURILIĆ, Davor 4.7.1982 Tuzla Hrvatska
  68. KORAJKIĆ, Jasmin 23.10.1982 Bijeljina Švedska
  69. RIZVIĆ, Hasan 18.1.1984 Zenica Slovenija
  70. STAJIĆ, Bojan 9.1.1984 Sarajevo Srbija
  71. VUKČEVIĆ, Dušan 14.11.1975 Sarajevo Srbija
  72. AŠKRABIĆ, Ognjen 28.7.1979 Sarajevo Srbija
  73. RATKOVICA, Branislav 27.7.1985 Gradačac Srbija
  74. MIŠANOVIĆ, Nenad 11.6.1984 Bileća Srbija
  75. LAZAREVIĆ, Nenad 4.11.1985 Bijeljina Švicarska
  76. BEGIĆ, Mirza 9.7.1985 Bijeljina Slovenija
  77. CVETKOVIĆ, Branko 5.3.1984 Gračanica Srbija
  78. PRELDŽIĆ, Emir 6.9.1987 Zenica Turska
  79. STIPANOVIĆ, Andrija 18.12.1986 Mostar Hrvatska
  80. BATINA, Marko 13.3.1986 Visoko Hrvatska
  81. ALISPAHIĆ, Edin 23.5.1988 Doboj Slovenija
  82. SAVOVIĆ, Boris 18.6.1987 Trebinje Crna Gora
  83. PITA, Dino 20.9.1988 Foća Švedska
  84. STOJANOVIĆ, Nemanja 31.1.1989 Sarajevo Švicarska
  85. KRALJEVIĆ, Filip 13.12.1989 Mostar Hrvatska
  86. BUNIĆ, Duško 4.12.1989 Bihać Srbija
  87. STANKOVIĆ, Nikola 27.12.1991 Sarajevo Danska
  88. ALIHODŽIĆ, Fahro 25.8.1989 Vlasenica Engleska
  89. HADŽIOMEROVIĆ, Igor 1.1.1992 Sarajevo Australija
  90. ČUPKOVIĆ, Slaven 23.6.1988 Mostar Srbija
  91. BAKOVIĆ, Boris 27.7.1988 Sarajevo Kanada
  92. ILIĆ, Mile 2.6.1984 Tuzla Srbija